Zmayski z Brega landra naokolo
| svibanj, 2009 | > | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | ||||
| 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
| 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
| 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
| 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
24.05.2009., nedjelja
Jančarica-Begovo Razdolje-Mrkopalj-Tuk-Begova staza-Jasenak
Ujutro od Jančarice odlazim do Begovog razdolja (oko 8 km makadama) i preko Mrkoplja i Tuka ponovo se vraćam na Begovu stazu. Dobrim makadamom preko Matić poljane kroz blistavo jutro i zelenilo planinskih livada odlazim preko Plane, podno Samarskih i Bijelih stijena natrag do Jasneka. Ponovo se snabdjevam vodom (mljac!) i odlazim novonapravljenom odličnom cestom prema Brezama i dalje prema Novom Vinodolskom. Ta se cesta uglavnom drži stare "Rudolfine", zavojita je i široka, ide i preko soma metara nadmorske visine, prazna vjerojatno samo zato jer je slabo poznata. Dosta je strma pa je sveukupno izvrsna za jače motore. Sjećam se stare, kamene Rudolfine, uske i zavojite - nevjerojatan doživljaj bio je ići njome bicom ili pješice; dobra tvrda kamena cesta sa ručno klesanim ivičnjacima koja krivuda kroz šumu, građena sredinom pretprošlog (!) stoljeća - i gotovo svaki dan prođe neki auto njome! Tada bi me hodanje njome prema skloništu u Dulibi pod Kolovratskim stijenama ili ka Velikoj Javornici, svojim upornim polaganim ritmom i odsutnošću bilo kakvog prometa na toj cesti potpuno zatvorenoj krošnjama stare planinske šume odnosilo u neka davno prošla vremena - hajduka i Kapelskih kresova... |
