Ujutro od Jančarice odlazim do Begovog razdolja (oko 8 km makadama) i preko Mrkoplja i Tuka ponovo se vraćam na Begovu stazu. Dobrim makadamom preko Matić poljane kroz blistavo jutro i zelenilo planinskih livada odlazim preko Plane, podno Samarskih i Bijelih stijena natrag do Jasneka.
Ponovo se snabdjevam vodom (mljac!) i odlazim novonapravljenom odličnom cestom prema Brezama i dalje prema Novom Vinodolskom. Ta se cesta uglavnom drži stare "Rudolfine", zavojita je i široka, ide i preko soma metara nadmorske visine, prazna vjerojatno samo zato jer je slabo poznata. Dosta je strma pa je sveukupno izvrsna za jače motore. Sjećam se stare, kamene Rudolfine, uske i zavojite - nevjerojatan doživljaj bio je ići njome bicom ili pješice; dobra tvrda kamena cesta sa ručno klesanim ivičnjacima koja krivuda kroz šumu, građena sredinom pretprošlog (!) stoljeća - i gotovo svaki dan prođe neki auto njome! Tada bi me hodanje njome prema skloništu u Dulibi pod Kolovratskim stijenama ili ka Velikoj Javornici, svojim upornim polaganim ritmom i odsutnošću bilo kakvog prometa na toj cesti potpuno zatvorenoj krošnjama stare planinske šume odnosilo u neka davno prošla vremena - hajduka i Kapelskih kresova...
Post je objavljen 24.05.2009. u 11:34 sati.