Gost iz lišća

By Barbara Lukić

Jednog popodneva dok se hodnicima vijala tišina,
ispod jedne hrpe lišća bješe tmina.
Iz ovih razloga pojavio se nosić crni,
a iz sobe se začuje glas: "U lišće ga vrni"!
Uz smijeh naglasaka čudnih
i očiju cura budnih,
naš gost tackao je po travi,
uz samo jednu rečenicu u glavi:
"Nemojte me plašiti jer nisam zao
samo sam se pokazao kako bi vam malo radosti dao".
I dok smo ga s čudom promatrale
u lišće smo ga polagano vraćale.
Zahvaljujući njemu vrijeme nam brže prođe,
a novi dan bez njega opet nam dođe.