Ispratili smo još jednu generaciju primalja - maturantice, sretno!

By Marina Katušin

Vrijeme leti. Danas se ova izjava može jako često čuti. Osim te istinita je i ona kako sve što je lijepo brzo prolazi. Kako u svijetu odraslih tako i u našem svijetu odrastanja, dani brzo prolaze. U sklopu Škole za primalje imamo i učenički dom u kojem je sveukupno smješteno devedesetak učenica. Svake godine dolaze nove generacije kojima se u početku jako teško priviknuti na novi kućni red, nepoznate osobe, na samostalni život bez ikoga više sebi bliskoga.
Česta izjava u prvim razrednima je ona kako jedva čekaju da prođu te četiri godine, a kad prođu, malo se priča okrene i promijeni. Težak početak je bio i mojoj generaciji prije tri godine, no nas su dočekale učenice tada drugih razreda i pomogle nam u prilagođavanju na novu okolinu. Uz druženje, učenje, glupiranje, dani su prolazili, a tako i godine.
Tri predivne godine su iza nas i došlo je vrijeme da uđemo u posljednju kao maturantice. Prije toga, dobile smo veliku dužnost i čast ispratiti ove predivnu generaciju ispred nas. Sadašnja još uvijek četvrta odgojna grupa puno je toga predivnog napravila i popravila nabolje u ovom našem skromnom domu. Moja treća odgojna grupa odlučila je na što prikladniji način otpratiti maturantice.
Inače, ovo opraštanje od maturantica postalo je tradicija u našem domu, a mi smo se potrudili to učiniti što posebnijim kako bi nam svima ostalo u što ljepšem sjećanju. Sastavili smo lijepe stihove našim maturanticama u čast. Podjelile smo im crvene ruže uz koje su se nalazile i porkice sa lijepim stihovima u znak rastanka. Na ovoj svečanosti su i maturantice dobile svoju riječ, u kojoj su se prisjetile svega, od samog dolaska u dom, zahvalile se svim djelatnicima koji su imali važnu ulogu tijekom njihovog boravka u domu pa tako i svakome priuštili mali znak pažnje.
Za kraj su predivne stihove posvetile budućim maturanticama, nama. Nakon ovog nama malo emotivnog dijela opustio nas je bend iz učeničkog doma Novi Zagreb koji je ujedno i ovogodišnji pobjednik sa Domijade grada Zagreba. Naše marljive tete u kuhinji pripremile su svečanu večeru. Kada je ta cijela svečanost završila maturantice su se presvukle u cipele s nešto nižim potpeticama i iz haljina uskočile u udobne traperice, a potom je pred njima bila luda noć.
Našim maturanticama želimo puno sreće na maturi, stažiranju, fakultetu, pa jednog dana i u poslu. Ovo je preletilo i dok trepnemo okom mi ćemo se za godinu dana nalaziti na njihovom mjestu. Želim, kako sebi tako i cijeloj mojoj odgojnoj grupi, da tijekom sljedeće školske godine iskoristimo svaki trenutak na što bolji način i da nam ostane u predivnom sjećanju. Jer i naš sat zrelosti počinje otkucavati...