Audicije za Zagrebačke mažoretkinje provode se jednom godišnje i to sredinom rujna i sredinom listopada. Ukupno imamo 4 audicije (dvije subotom i dvije četvrtkom ili utorkom) Audicije se oglašavaju od lipnja, ali je većina oglašavanja od sredine kolovoza. Ove godine smo audicije objavili: - na displejima svih tramvaja i autobusa - 50.000 flajera koji se podjele diljem Zagreba - 2.000 plakata koji se izljepe na svim školama i nizu institucija - 15 jumbo plakata 4x3 metra diljem grada - 11 velikih banera raznih dimenzija od 4x2 do 1,5x1 metar - naljepnica na 40 automobila (Cammeo, taxiji roditelja mažoretkinja, službeni auti, transportni kombiji...) koji se mnogo voze kroz grad - objava u svim tiskanim medijima - polminutne reklame u vrijednosti preko 100.000 kn na Narodnom radiju, Anteni Zagreb, Enteru, te drugim radio stanicama - distribucija letaka preko velikih sustava (info centri, ZOO, bazeni, trgovine, frizeraji, kafići...) - instagram, facebook, e-mail, blog... - plaćene reklame na instagramu i facebooku Audicije provodi tim komisija koja se sastoji od direktora, obije predvodnice ili trenerice. Na audiciji se ispituje smisao za ritam, te se ocjenjuje držanje, jednostavan mažoret-korak te psiho-fizičke predispozicije. Obzirom da je audicija vrlo jednostavna nema potrebe za strahom i nervozom. Prosječni broj kandidata: 180 Prolaznost: 85% Dobni uzrast: 3-25 godina Što se ispituje na audiciji: 1. U prvom redu smisao za ritam. Koji se prati kroz cijelu audiciju, ali se maksimalno ispituje. Jedna od metoda koju koristimo je da se kandidatkinji zada ritam pljeskanjem koji ona mora ponoviti. Ovaj ritam je prilagođen dobnom uzrastu, a u slučaju da kandidatkinja ne ponovi ritam zadaje joj se prilagođeni ritam da se vidi jel problem nedostatak smisla za ritam, memorija, koncentracija ili nešto drugo. Ukoliko se ritam ne ponovi od prve nije ništa strašno jer audicija je osnovan klasifikacija. Prave klasifikacije rade se tek nakon par mjeseci treinga (krajem veljače). Svatko ima drugu šansu, a ako vidimo da se radi o tremi, blokadi ili nedostatku koncentracije onda dajemo treću, čak i četvrtu šansu. No, da bi imali vise šansi moramo ustanoviti da imate barem osnovnog smisla za ritam (to se vidi i prije "pljeskaja" iz osnovnog koraka i pratnje glazbene podloge). 2. Osnovna predođba o memoriji i percepciji kandidatkinja (ponavljanje osnovnog koraka kojeg pokazuje jedna od mazoretkinja ispred kandidatkinja). ZAGREBAČKE ZIDINE I VRATA Dok je ugarski kralj Bela IV bježao pred Tatarima kratkotrajni spas je pronašao i u Zagrebu (Gradecu). Stoga je kao zahvalnost gradu 1242. dodijelio "Zlatnu bulu", status slobodnog kraljevskog grada koji je bio pod osobnom zaštitom kralja, nije ga smio napasti ni jedan vlastelin ili plemenitaš, a grad je smio organizirati sajmove i obrtnike, imao je slobodnu trgovinu, svog suca i direktno je potpadao pod kralja. No, grad je imao obvezu da se opaše zidinama, kulama i drugim fortifikacijskim objektima. Ipak prvi gradski zidovi datiraju još iz 7. stoljeća, a ostaci se nalaze ispod Muzeja grada Zagreba gdje se mogu i razgledati. Gradec se za ono vrijeme utvrdio vrlo brzo, za samo 15 godina. Gradski bedemi su bili debeli 2 metra i visoki 5 do 6 metara. Grad je imao 13 kula, no o njima u idućem nastavku ovog serijala. Kroz gradske zidine se moglo ući na petora velika vrata i jedna mala vrata (Mesnička vrata, Gradec, Nova vrata Frauentor, Surovo dverce, Kamenita vrata i Poljska vratašca ili Dverce). Frauentor ili "ženska vrata" tako su se zvala jer je uz njih bio samostan Klarisa. Vrata su čuvali čuvari koje je na godinu dana odabirala gradska četvrt. Sva vrata i sam grad za vrijeme opsade su branili gradski stražari na čijem je čelu bio kapetan. Kod Dverci ili Poljskih vratašca bilo je zvonce koje je pozivalo građanstvo da se vrati sa polja u grad jer se vrata zatvaraju. Vrata su se ljeti zatvarala u 22 sata, a zimi u 21 sat. To zvonce zvalo se Campana Latronculorum ili zvono pljačkaša, iskrivljeno zagrebački "lotrijaša", a po njemu je i kula Lotrščak dobila ime. Nakon što su se zatvorila gradska vrata, a do jutra, kroz grad je hodao noćobdija, gradski redarstvenik koji je pazio da na ulicama nema lopova i pljačkaša dok građani spavaju, te da nečija vatra u peći ili svijeća nije izazvala požar dok spava. Noćobdija je u 22 sata vikao ulicama "Deset je sati, pošteni ljudi ideju spati, a ne cesti ostaju samo tati (lopovi)". Tijekom kuge u Zagrebu otvorena su bila samo Kamenita vrata jer se tamo jedino moglo kontrolirati ulazak u grad i spriječiti ulazak onima koji su imali simptome. Kamenita vrata su i najšira gradska vrata. Kaptol je imao bitno slabije zidine, a jedino su oko Katedrale bile ozbiljne zidine i kule koji je dio sačuvan i danas. Dio zidina oko Gradeca također je sačuvan, no veći dio je pretvoren u gradske palače nakon što je minula opasnost od Turaka. ŠLJAKA Fiškal, advokat = odvjetnik Šloser = bravar Šuster, šušter = obučar, cipelar Šnajder = krajač Šofer = vozač Šljaker = radnik Cimerman = tesar Vasermajtor = vodoinstelater Cimerfrajla = sobarica Bedinerica = kućna pomoćnica Ober = konobar Murjak, drot, pajkan, pandur = policajac Kartodrapec = kondukter Šljaka = posao, rad " „Kaj sam se našljakal“ = baš sam se naradio „Dal sam bedinerici pedalu“ = dao sam otkaz kućnoj pomoćnici „Murjak me tak spendračil“ = policajac me pretukao pendrekom" TEKME Osamdesetih je bila velika stvar nabavit kartu za neku tekmu u Zagrebu. Masu put se kupovalo duge (švercane karte) od tapkaroša (preprodavača) da bi se bilo u dvorani ili na stadionu. Tri su se stvari gledale i tribine su uvijek bile prepune. Išlo se na Dinamo i drukalo se (navijalo) iz dubine svoje duše i punog glasa. Ništa manje se nije navijalo ni za Cibose (Cibonu). Jedno vrijeme išto se na hokej na Medvešča. Manje ljudi je išlo na vaterpolo, a gotovo nitko na rukomet. Najveći cirkus je bio kad je u Zagreb dolazio Partizan ili Zvezda. Onda smo morali na tribine! Cibonin uzvik je bio „heja, heja Cibosi“, a Dinamov „Dinamo-Zagreb“. Kupovalo se zastave, šalove, kape, pjevalo navijačke pjesme, skupljalo se sličice, postere... Na stadion ili Dom sportova (kasnije Ciboninu dvoranu) išlo se obiteljski (tata sa sinovima) ili u „ekipi“ tj. dečki jedne škvadre. Sastavni dio tribina bilo je urlik „Kikiriki, koštice, zanimacija za zube“ uz koji su prodavači su prodavali kikiriki, bademe, lešnjake, koštice, kokice... te pivu i dvije-tri vrste sokova. Proslava Vikinih zaruka - 2. dio Fotke: Tinana ...kraj! ------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------ ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE: 1. pritisnite natpis "komentiraj" 2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac" 3. upišite svoj nadimak 4. napišite komentar 5. pritisnite tipku "POŠALJI" Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja! |
< | rujan, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |