|
Zbog utakmice Hrvatska-Turska koncert je pomaknut sat i pola kasnije!
KONCERT ZA KRAJ SEZONE
u nedjelju 12. lipnja u OŠ Bartola Kašića, Vrisnička 13,
Jarun s početkom u 19.30 sati
Dolazak svih mažoretkinja u OŠ Bartol Kašić je u 17.30 sati kada ćemo održati generalnu probu (tko kasni neće moći nastupati na koncertu).
Koncert počinje u 19.30 sati, a ulaz je besplatan.
Tko ne dođe na trening 11. lipnja ili ne dođe na generalnu probu u nedjelju 12. lipnja u 17:30 sati neće ići na nastup, jer je nemoguće postaviti formacije bez prisustva svih mažoretkinja. Isto tako na nastup ne mogu ići one mažoretkinje koje nisu naručile uniforme, jer nemaju u čemu nastupati.
Djevojke ne moraju imati najlon čarape, ali moraju sa sobom imati bijele tenisice, dok seniorke moraju imati vlastitu šminku. Dječji sastav mora imati bijele soknice i bijele tenisice. DJEČJI SASTAV JEDINI DOLAZI U 18:30 SATI NA GENERALNU PROBU (ostali dolaze u 17:30h).
Napominjemo da za privatne stvari nismo odgovorni, t.j. molimo roditelje i mažoretkinje da na nastup ne uzimaju novac, mobitele, nakit, i ostale vrijednosti koje bi mogle nestati iz garderobe za vrijeme nastupa.
ENORMNO NAPORAN ALI PREKRASAN TJEDAN
Bio je to supernaporan tjedan sa 11 nastupa. Ali istovremeno smo doživjeli i tri mega događaja
- veličanstven nastup u HNK koji nas je sve ostavio bez daha
- izvrstan provod na Ludim igrama u Ninu
- današnji nastup u Sheratonu koji je bio toliko dobar da nas je organizator pozvao na VIP nastup u Beograd, a jedan od VIP sudionika na turneju u Canadu
NASTUPI
- petak 10.6. u 15:45 INA Av.V.Holjevca 10 (INA Delta Rally), o/o Šef:
- subota 11.6. u 15:30 ured (vjenčanje Andreje Catele), o/o Šef:
- subota 11.6. u 17:45 INA Av.V.Holjevca 10 (INA Delta Rally), o/o ???:
- nedjelja 12.6. u 17:30 OŠ Bartola Kašića (koncert za kraj školske godine), o/o Šef:
# nastup svih sastava Zagrebačkih mažoretkinja
FOTKE - sa turneje u Luxembourgu 2. dio
Na putu do Luksemburga
U Luxemburgu
A tamo smo jeli jedan od najboljih kolača na svijetu
Proba orkestra i mažoretkinja
Večerica
...i tulum...
...posljednji dio u idućem postu.
Da vidimo kako su počeci izgledali iz perspektive naših mažoretkinja, koje su vodile DNEVNIK
1.8. i 29.8. smo izvlačili tombole Hrvatske lutrije u Importanneu
3-20.8. Druge Svjetske vojne igre
Ja bih vam htijela nešto reći o timu i legendarnim 2.svijetskim vojim igrama,te o našim procedurama na njima. Na samom otvorenju vojnih igara bile su prisutne mažoretkinje iz pet gradova,a od svih njih jedino su najbolje,najljepše i najluđe puce iz ZAGREBAČKIH MAŽORETKINJA dobile posao da na njima nastupaju od 3.-20.8. Tjedan dana prije otvorenja vojnih igara dinastija zagrebačkih mažoretkinja se morala okupiti u Zagrebu. U tih tjedan dana smo se toliko naradile, tako da nam je bilo dosta za cijeli život. Svaki dan smo morale isprobavati sve te ceremonije, a najgori dani su bili petak i subota, a u nedjelju smo dušu ispustili. Tih tjedan dana dnevno smo stajali 5 sati, a ostalih 7 sati smo na nogometnom stadionu sjedile i 75824651 put slušale Đuku Čaiča i njegove HRVATINE. (To je zasigurno bilo buđenje nacionalne svijesti, a zasigurno nisu znali da smo bi budni od 6 sati ujutro). Neke cure nisu imale sreću, pa ga nisu slušale jer su one tokom cijelog dana na aerodromu do 3 sata ujutro stajale i dočekivale sportaše.
Sve smo to morale odradit tijedan dana prije otvorenja vojnih igara, ali iskreno da vam kažem ne znam što je bilo napornije, priprema za vojne igre, ili sam nastup na njima. Otvorenje je zaista bilo prekrasno, ali naravno i naporno. Jedan dio Zagrebačkih mažoretkinja je plesao 3 sata na pozornici, dok su ostale mažoretkinje nosile i držale ploče po 3 sata. Sve u svemu bilo je MRAK. Neke cure i nisu stajale 3 sata, jer su si prijevremeno uzele godišnji i srušile se u nesvijest. Naime, to im je jako dobro upalilo. Osim tih par padova otvorenje je jako dobro prošlo, a na kraju je nastao kaos. Svi su sportaši počeli plesati i zezati se, a neki od njih su napravili vlakić od 500 m. To je zaista bilo sjajno. Poslje otvorenja neke mažoretkinje su imale problem s kičmom i koljenima, ali sve bi bilo još gore da prije otvorenja nismo dobile čokoladicu, sokić, mlijeko i caocao. Zaista sjajno, nemamo riječi. Što se tiče same organizacije vojnih igara, ona je isto bila jako dobra. Disciplina je bila jako dobra, a kako i nebi koda se radi o vojsci. Mi smo se podjelile u sedam grupa i svaka od tih grupa je dobila svog koordinatora i zaduženje za nekoliko sportova. Na sportovima smo morali nositi medalje, te predvoditi vipovce ili sportaše. Na vojnim igrama je zbog organizacije bilo i malo svađa i problema. Pa tako je jednom prilikom i na atletici došlo do trzavica. Naime, jedna vojna razvodnica nam je promjenila cijelu ceremoniju na što je Alen naravno poludio i malo je povisio glas na nju, zbog čega je ona počela plakati. Ali unatoč svemu tome vojne igre su zaista sjajne i mislim da nijednoj, ne bi trebalo biti žao što si je time oduzela praznike, a osim toga ipak je ti bio i blagoslov za oči. Neke cure su i profitirale, a o tome nečemo sada. Nisam još spomenula i to da su sve cure imale svoju akreditaciju s kojom smo mogle uči u gotovo sve disko klubove i imale smo privilegije. To je bilo jako dobro izvedeno. Ma mrak, sve je bilo zaista močno, sjajno i neponovljivo!!
Jednom riječju ZAKON!
Malo tiltanja:
Alen: Igrec dušo imaš li ti što od uniforme?
Igrec: Ja ti Alen imam samo sako i suknju od uniforme broj 7, a od uniforme svoje 8 imam sako i kapu.
Alen: Što?
Igrec: Pa ne, pa da, pa ja imam i dodatnu opremu od uniforme broj 8.
Alen: Igrec dušo, sad mi odgovaraj samo na postavljena pitanja.Uredu? Koji broj uniforme imaš?
Igrec: Gle Alen, ja ti imam uniformu broj 7, ali imam sa sobom i uniformu broj 8, po tom je na nju napisala broj 7, a od uniforme broj 7 imam sako i suknju, a od uniforme broj 8 imam i kapu.. ha,ha,ha
To bi bilo sve od mene i puno vas pozdravljam.
Morana Lisičar
Dio 2. Svjetskih vojnih igara je bilo i druženje sa Frecce Tricolori, jednom od najuspješnijih avio skupina na svijetu
20.8. smo dočekali reprezentaciju Malte, dan kasnije smo na Maksimiru odradili protokole i ceremonijale za utakmicu. 22.8. smo odradili nastup u Sv.Križu Začretju, 2.9. smo dočekali reprezentaciju Irske, dan kasnije smo odraili utakmicu sa Irskom. 12.9. smo u Esplanadi dočekali Hrvatsku vaterpolsku reprezentaciju. Dan kasnije smo otvarali Jesenski zagrebački velesajam, pa 18.9. sportske terene u Kustošiji, 21.9. smo imali promociju knjige D.Škare. Od 23. do 25.9. smo vodili ceremonijalen na Samsung konjičkom turniru na Hipodromu.
Iz skipte "Neplesne djelatnosti mažoretkinje" (Alen Šćuric, Trenerska škola 2015.)
3.1.3. KOJIM TITULAMA SE OBRAČA UGLEDNIKU
Osnovno obraćanje u muškom rodu je gospodine, a u ženskom rodu gospođo. Samo u slučaju vrlo mladih ženskih osoba (mlađih od 30 godina) koje nisu udane može se obraćati sa gospođice. Ukoliko niste sigurni je li neka osoba udana ili nije bolje se obraćati sa gospođo nego gospođice. Titula „mladi gospodin“ (gospodinčić) za mlađu mušku osobu na nekim jezicima jest primjerena (eng. master), ali u hrvatskom jeziku je omalovažavajuća i ne primjenjuje se nikada. Jednako tako u hrvatskom jeziku ne primjenjuje se ni riječ đentlmen (gentleman) iako je ona na engleskom jeziku viši izraz poštovanja nego mister (gospodin).
Nije primjereno korištenje lokalnih naziva kao što su „gospodična“, „frajlica“, „šjor“, prvenstveno jer je upitno razumijevanje istog naziva, pa isto može izazvati negodovanje ili čak diplomatski incident. Jednako tako nije primjereno ni korištenje stranačkih ili intimnih tituliranja kao što su „druže“, „drugarice“, „kamarade“, „kolega“, „dragi“ pa čak i ako se radi o protokolu za takve organizacije. Krajnje je neprimjereno korištenje neformalnih izraza poštovanja kao što su „striček“, „teta“, „barba“, „čiko“ isl.
Kao što sam već napisao u poglavlju o mažoret-bontonu ugledniku se uvijek obraćamo sa izrazom poštovanja u drugom licu množine „Vi“. No, danas je vrlo arhaično i neprimjereno obraćati u trećem licu jednine kao „Gospodin predsjednik Su rekli“, „molim Ih da mi…“. Ovo ne samo da je neprimjereno nego bi bilo doživljeno i kao smiješno ili čak kao pokušaj uvrede. Jednako tako arhaična su obraćanja poput „Pokorno molim…“ i ista su krajnje neprimjerena i zabranjena.
Ukoliko je moguće koristi se ženski rod kod tituliranja, kao što je npr. „gospođo poručnice“, a kada nije moguće titula se titulira u muškom rodu kao npr. „gospođo emeritus“.
3.1.3.1. Diplomatske titule
U obraćanju prema predsjedniku države, vlade ili parlamenta, obavezno se uz riječ „gospodin“ dodaje i riječ „predsjedniče“, pa mu se obraća isključivo sa „gospodine predsjedniče mogu li vas zamoliti…“. U nekim zemljama za članove parlamenta se koriste prefiksi čestitosti, pa se tako u Hrvatskoj saborski zastupnici prema poslovniku oslovljavaju sa „uvaženi gospodine saborniče“, no isto nije ušlo u primjernu izvan Sabora, pa bi i neprimjereno bilo titulirati predsjednika Sabora sa „uvaženi gospodine predsjedniče“, poglavito ukoliko su uz njega prisutni i predsjednik države i/ili vlade.
Veleposlanika (ambasadora) se titulira sa „Ekselencijo“ i to ako mažoretkinja govori o veleposlaniku onda u formi „Njegova Ekselencija je zamolilo…“ ili ako se mažoretkinja obraća osobno veleposlaniku „Vaša Ekselencijo molim Vas da…“. Nije pogrešno obratiti se najvišem ugledniku (predsjedniku) države sa titulom „ekselencija“ iako je ipak primjerenije titulirati ga sa „gospodine predsjedniče“.
Ministra u vladi titulira se sa „gospodine ministre“, a gradonačelnika sa „gospodine gradonačelniče“.
3.1.3.2. Vojni činovi
Primjereno je vojne osobe titulirati njihovim činovima i to na način da se dodaje čin nakon riječi „gospodine“. Tako je pravilno reći „gospodine pukovniče molim vas da…“.
Generale se uobičajeno titulira samo sa izrazom „gospodine generale“ a nije praksa rangirati ih kao što bi bilo „gospodine general-pukovniče“, iako ni to ne bi bilo pogrešno. Za razliku od toga admiralske činove se uobičajeno rangira.
U nekim zemljama postoje i više titule od generala, kao što je maršal, generalisimus…
3.1.3.3. Crkvene titule
Crkvene dostojanstvenike se titulira njihovim službenim nazivima. Najviše crkvene dostojanstvenike može se titulirati sa svjetovnom titulom ekselencijo, ali daleko je primjerenije titulirati ih sa njihovim službenim crkvenim titulama.
Katolička crkva:
redovnica: Časna sestra
redovnik: Otac, Pater
svećenik: Velečasni
viši svečenik: Prečasni, Monsinjor
biskup i nadbiskup: Preuzvišeni
kardinal: Uzoriti, Eminencija
Papa: Sveti Otac, Vaša Svetosti (3. lice)
Pravoslavna crkva
Svi svećenici: Otac
Episkop (Vladika): Preosvećeni
Mitropolit: Visokopreosvećeni
Patrijarh: Njegova Svetost, Vaša svetosti (3. lice)
Islamska zajednica
Kod muslimana nema svećenstva nego je vjeroučitelj hodža, voditelj džemata (niže organizacijske jedinice) po tituli imam, a muftilike (više organizacijske jedinice) je muftija. Najviši musliman u BiH je Reisu-l-Ulema (u Hrvtaskoj je najviši muftija). Sve njih se titulira sa efendija.
Ostale vjerske zajednice
Židovski vjeroučitelj i vjerski vođa zove se Rabin. U protestantskim crkvama svećenike se naziva pastor, pater, otac ili velečasni.
3.1.3.4. Znanstvene i umjetničke titule
Profesor je titula kojom se titulira nastavnika viših razreda osnovne škole, srednje škole, ali i fakulteta. Profesore se oslovljava sa „gospodine profesore“. Liječnike se titulira doktorskom titulom. Ovo tituliranje se koristi prilikom predstavljanja, ali kod nas nije uobičajeno u konverzaciji.
U drami, baletu i operi postoje nacionalni prvaci, prvaci i solisti, no isti se posebno ne tituliraju. Eminentne dirigente, kompozitore ili glazbenike titulira se sa „maestro“ koja se ne upotrebljava u kombinaciji sa riječju „gospodine“ već se samo kaže „maestro možete li mi…“. Kod nas nije uobičajeno tituliranje inženjera, no u nekim državama (npr. Češka) to je praksa.
Niže znanstvene titule se ne tituliraju, pa tako ne tituliramo asistenta, docenta ili izvanrednog profesora. No, redovnog sveučilišnog profesora obavezno tituliramo sa titulom „gospodine profesore“. Posebno se ne tituliraju dekani i rektori. Viši znanstveni status je član Akademije znanosti i umjetnosti kojeg tituliramo sa „akademik“, tj. „gospodine akademiče“. Najviši znanstveni status je profesor emeritus, koji dodjeljuje akademska zajednica i formalni je naziv za znanstveno najviše rangirane profesore. Osobe koje imaju tu titulu titulira se sa „gospodine emerituse“.
3.1.3.5. Plemićke titule
Kod nas nije uobičajeno tituliranje plemića. No, u nekim zemljama svakako jest. Stoga je primjereno oslovljavati visoke plemića zemalja u kojima oni imaju stvarnu funkciju sa „Vaša visosti“ ili „Vaše visočanstvo“. Ovo se prvenstveno odnosi na kraljeve, kraljice, prinčeve i princeze, ali i druge države suverene ili prestolonasljednike kao što su kneževi, veliki vojvode, sultani, šahovi, šeici, emiri...
Najviše plemstvo koje nije suveren svoje matične države naziva se titulom, kao što je „grof“, „kontesa“, „markiz“.... Sir je niža muška, a Lady ženska engleska plemićka titula, dok je Lord uobičajen naziv za sve engleske visoke plemenitaše, no isti se dijele na (od najnižih do najviših):
- barun (baron)
- vikont (viscount)
- grof (earl)
- markiz (marquess)
- vojvoda (duke)
Hrvatske plemenitaške titule su:
- barun
- grof
- markiz (margrof, knez)
- vojvoda
- ban (herceg)
3.1.3.6. Ostale titule
U anglo-saksonskom pravnom sustavu suce se oslovljava sa „you honor“, a što bi se na hrvatskom prevelo sa „vaša milosti“. Kod nas se suce može oslovljavati sa „časni sude“ ili „vaša čestitosti“, no isto nije u uobičajenoj praksi.
Uobičajeno je oslovljavati direktore sa titulom „gospodine direktore“, te ravnatelje (škola, institucija, državnih agencija) sa „gospodine ravnatelju“.
Voditelji državnih ureda, policije i općina uobičajeno se oslovljavaju sa „gospodine načelniče“.
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
ŽELITE LI KOMENTIRATI OVAJ POST UČINITE TO OVDJE:
1. pritisnite natpis "komentiraj"
2. kada vam se otvori novi prozor pritisnite kružić pokraj "anonimac"
3. upišite svoj nadimak
4. napišite komentar
5. pritisnite tipku "POŠALJI"
Ovaj blog će bez izuzetka brisat sve komentare koji sadrže uvrjedljive riječi, nekulturnu komunikaciju, laži ili klevete bez obzira na ostatak sadržaja komentara. Osnove kućnog odgoja i osnovni bonton je minimum komunikacije na ovom blogu. Demokracija nije anarhija, a uvrede ili klevete ne mogu se „opravdati“ slobodom izražavanja!
|
