Zagrebački dekameron zbirka je priča od novela lakih koje nepretenciozno troše vrijeme kao hobi jedne duše koja provodi večeri uz poeziju pera od tipki što kotrljaju riječi. Ako ste pismenost svoju uzdizati stali i razumijete se u zadovoljstva razna, podarite si trud i pročitajte ovaj proslov od riječi, ter odlučite vrijedi li vam virit 'Proslov od zrna bibera' kroz ključanicu ili otvorit' škrinjicu u koj' blago se krije.
Postoji li svaka sličnost sa likovima i prilikama raznim u koje vas život dovede te je li ona namjerna ili slučajna, to zaključite sami. Želite li iz bilo kojeg razloga autora pohodit' kliknite na spojku preko koje se sa autorom brzo opći:
mail search:
bocacciozg@yahoo.com
Purgeraj
Popevke sem slagal i rožice bral i Zagrebu samo ja mladost sem dal. Samo za purgere i one koji Zagreb u srcu nose i time se fest ponose.
Tematska svaštara od niske priča, crtica i novela koje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke kao spomen na ljudski um koj' istovremeno veleban je, al' ponekad i glup jest, a sve to bez pretenzije da konačnu pouku smjerniku on da.
Jedna tematska niska priča i crtica ikoje meštar Bocaccio ispriča i odasvud ih skupi u kolekciju zbirke bez pretenzije da nešto posebno pametno on veli, već samo da vas zabavi.
Niska od basni raznih koja poduči, zabavi i k tomu jošte na načine razne korisna bude biti može, jer napuni i izdovolji i trbuh i tijelo i um ljudski raznim radnjama zadovolji. I sve to baš onako kako na životinjskoj farmi priliči i na njoj treba biti, a koje se pametan čovjek ponekad razložno valja kloniti.
Pamtite li Sunčicu koja zalazi u klub kako bi se približila Svjatoslavu? Ljepuškastom muškiću koji ne znajući što mu se sprema tamo guguće sa medvjedićima. I kako ona koristi poznanstvo sa Roksanom koja bliska je kružoku sa kojim, ruku pod ruku, izlazi iz bara u društvu Svjatoslava i ostalih medvjedića? Ponekad na njihovom rastanku padne pozdrav, a katkad se on, ovlaš u obraz, u prijateljski kiss pretvori. Djevojke se tada obično pute u jednom, a medvjedići u drugom pravcu.
Sunčica na rastanku pozdravljala se sa Roksanom. Pa tako kad na jednom rastanku među njima poljubac padne, Roksana joj predloži:
„Dođi, pokazat ću ti kako ćeš ga osvojiti.“ na što ova pristane.
I tako, što iz znatiželje, što iz prijateljstva, a što iz tko zna čega dogodi se ono što se imalo zbiti. Zagrljene djevojke poslije su komentirale:
„To je kao da ližem sladoled, ali ...“ reče Sunčica.
„Kurac je kurac, pogotovo kad prasne u tebi.“ hihoće Roksana.
„Da ... Doživiš sve zvijezde svemira.“ nastavi Sunčica.
„I zvjezdice. I vatrometa sjaj. To je to.“ zaključe obje.
Noću, kad bi legla u svoju postelju Sunčica je na svom tijelu zamišljala Svjatoslavove usne i svoje usne na njemu. Roksana joj pokaže kako osvojiti muškarca, pa bio on i medvjedić. I zato je Sunčica u snu gledala kako mu raste, a ona ga ljubi sve do trenutka kad treb’o bi suzu pustit’ no ona ga tad spretno prihvati baš tamo gdje treba, pa slatko s njim svrši. Bilo je to nakon što ga uputi na pravo mjesto na kome se on još i dodatno potrudi. Zamišljala je Sunčica kako se maze. Zamišljala je Sunčica kako se ljube. Ona njega, on nju. Zamišljala je kako ga miluje i kako je miluje, pa bi s takvim mislima naposljetku slatko zaspala u krilu sna, a smiješak na usnama bi joj Svjatoslav.
A sad dragi moji, sjećate li se kako onomad Kazimir, kad vidje da mu prijatelj ljubav vodi sa prelijepom gospom Ewom, kao furija izleti iz dvorane dvora Klodovikovih sjajnih? I baš tu počinje ova novela, jer on se uplakan niz stube sjuri, nu promaši pravac izlaza, pa mjesto na ulici završi u podrumu. Bilo je već kasno. Kazimir se ne htjede vratiti u hotel gdje dijelio je sobu sa Vitom, ter odluči ovdje prespavati noć. Nu bi nesretan i ne mogne suspregnuti plač koji ču posluga, pa ga ova pokupi i spremi kod stola u kuhinju da s njima večer provede.
Na okupu su bili svi. I Zorka, sobarica gospe Ewe a i Stjuart, batler gospara Klodovika. Društvance je bilo veselo i šaroliko, te baš k’o u onoj TV seriji oponašalo odnose međ’ gospodom. Na vrhu piramide bijahu Zorka i Stjuart, ali kako je to običaj u svakog vrha, bili su oni dvije nepremostive struje odnosno, kako bi to danas rekli, Vlast i Oporba. Pa se zavisno o spletki i prilici na tronu izmjenjivali tako kako u kom' trenutku gospa Ewa bi nadmoćna gospoaru Klodoviku ili gospodar bi nadmoćan gospi Ewi.
Društvo je sjedilo za večerom. Kazimiru s jedne strane bi Stjuart, a s druge Zorka. Pa uz iće i piće Kazimiru razveže se jezik i on zapjeva, a sa njime zaore svi. Stjuartu bi drago što tako mio i naočit mladić sjedi uz njega, pa mu sve nešto šaputao na što mu se ovaj zauzvrat slatko smijuljio. A ruka mu se ponekad nađe na njegovu bedru, a katkad i oko ramena čak.
S druge strane Kazimira bi Zorka, kojoj se ovaj jednako sviđao, pa ga je i ona štipkala, a on bi joj ponekad prijateljski uzvraćao, jer ... Stjuarta je imao sa pokojom željom više što Zorka još nije zanla, a Stjuart to nasluti. No onako oštroumna i prostodušna bi, Zorka se za razliku od Stjuarta, oko mladića zauzme blagonaklono i jednostavno, jer Kazimir bi njenih godina dok Stjuart stari jarac jest.
Nakon šaljivog razgovora svi odu spavati, a Zorka nasluti što Stjuart smjera, pa čvrsto pKazimira prigrabi za ruku i povede ga u odaje svoje, ter tamo na njeg’ navali po uzoru na gospodaricu joj i njen slučaj sa Vitomirom pijanistom. Zorka je, naime, kao svaka prava i pouzdana sobarica, maltene prijateljica, znala sve tajne svoje gazdarice, a ponekad se njih dvije čak i savjetovale kako što bez suvišnih zašto činiti. Kazimir na to pristane, jer ne bi siguran bi li Stju njemu ili on Stjuu gur’o, ali više zato da napakosti Viti koji ga tako oštro iznevjeri.
„Ali ... To i nije tako loše.“ razmišljao je Kazimir poslije pri spomenu na čin, pa mu se opet u čas digne na što mu Zorka veli:
„Ja bi opet.“ pa ponovo navali na njega i ovaj puta, kao i prošli put, žestoko.
Sjedi Mujo u baru i pije pivo. I krenulo mu, pivo za pivom, a poslije opet pivo kadli … Nna drugoj strani šanka ugleda dvije lijepe žene. I prebaci se tamo.
'Je li slobodno?' pita.
'Uzalud se trudiš.' vele one.
'A zašto?' ne da se smesti Mujo.
'Mi smo lezbijke.' vele one.
Mujo sav zbunjen: 'A što je to?'
'To ti je jednostavno. Ne pušimo kurac već ližemo pičku.' ispale.
Mujo sav ponosan cvate. Okrene se šankeru, pa sav ozaren veli:
'Daj bolan tri pive za tri lezbijke.'
Izjutra Zorka po običaju usta rano, pa da sebi poslastice za dalje osigura, zaključa ona vrata i tako Kazmir osta njen zatvorenik. No kad Stju prokljuvi gdje njegov je medvjedić, pokuca on na vrata sa nakanom da mu pomoć pruži i zatočeništva ga oslobodi. Kazimir se na to probudi, pa kad vidje da je zakračunat, sveusrd pomoć zatraži, ali ... Ne dogodi se ništa, jer vrata bijahu k’ o i brava čvrsta, a soba previsoko za kroz prozor skakati.
Stvar’o Bog Svijet i na kraju stvori ljude. Prvo odluči napraviti muškarca. Napravi ga, pogleda ga pa reče:
'Ti si mi ispao lijep. Zadovoljan sam.'
Zatim odluči stvoriti ženu. Napravi je, gleda je i gleda i gleda i na kraju veli:
'A ti ... ti ćeš se morati šminkati. '
Sljedeću večer Zorka dovede Kazimira u kuhinju da ga shrvanog od tamničenja u njenoj odaji nahrani i napoji. Kazimir je i ovaj puta sjedio između nje i Stjuarta. Za večerom je Stju pokušav’o mladića u odaje svoje odvuči, ali ga lukava Zorka spretno makne. I dok ovaj misleći kako ga gospodar nešto iz kuhinje treba ode, Zorka tad brže bolje mladića odvuče u svoju sobu, pa se sa njim zakjuča.
„Zorka, otvori. Znam da je tu. On je moj, a ja njegov!“ lupao je sav bijesan Stju na vrata dok je s druge strane Kazimir stenjao od zadovoljstva, jer mu je Zorka punih usta činila ono što milo mu bi.
A poslije ugode Zorka mu zatraži za uzvrat, te dobi nebo zvjezdano vatrometa sjaj i to tamo gdje joj je nadraže, pa sve bude kako treba biti.
Kakva je ljubav između plavuše i policajca?
Iz šupljega u prazno.
Sljedeći se dan ponovi isto, ali Stjuart ovaj je puta bio spreman, jer u sefu gospodara uzme rezervni ključ, te konačno otključa Zorkinine odaje. Pa on što uz riječi, a što uz obostrana milovanja sav sretan povede mladića, nu zla sreća bi mu sklona, pa tek što otvori vrata svojih odaja eto ti Zorke:
„Prste k sebi!“ Zorka bi goropadna i žestoko ga ošamari:
„Reći ću gosparu da si ukr’o ključeve iz njegovog sefa.“
I tako se Stju u strahu povuče, a ova Kazimira opet put odaja svojih sebe. Pa se s njim zaključa, ter oboje radili one iste stvari, ali ovaj put’ bez večere u kuhinji.
Kad usnem s ljubavnim problemima probudim se s rješenjem u ruci.
Dan poslije Stjuart napokon uspije i na prevaru uvuče mladića u svoju sobu. Naime, Zorka zaboravi ključeve na stolu, pa tako Kazimir otvori vrata vlastitog sužanjstva i krene put slobode, kadli ... Koje li sreće, na njega naleti Stjuart.
„Napokon ćemo biti zajedno.“ prozbori Stju sav ozaren, ali tek što njih dvojica htjednu one stvari činiti eto ti Zorke:
„Stari jarac!“ urlala je Zorka sva očajna, pa kako ga u jednom trenutku nezgodno primi za kosu tako joj u ruci osta Stjuova perika.
Kazimir se prene ,jer ... Ugleda ćelavka koji uz to i veliki trbuh imade, pa mu se želja naglo spusti. Stju se na to zajapuri, zacrveni i pobjegne navrat nanos napolje, jer Zorka je, kada se razljuti, jako goropadna i opasna nadasve, a on onako ogroman k’o medo, u duši je ipak tanahan i plah. I tako opet Kazimir svrši u Zorke, ali ovaj put međ’ njima ne bi ništa, jer ova bi sva shrvana i uplakana. Pa je Kazimir stane tješiti i tako oni probdješe svu noć.
Razočarao sam se u život, razočarao sam se u ljubav, razočarao sam se u ljude, utjehu sam naš’o u igli. Sada heklam i dobro mi je.
Sljedeći dan Kazimir je razmišljao. Pred očima mu bi ćelavi debeljko s jedne i mila Zorka s druge strane.
„Hoću li i ja postati takav? Tko će me takvog željeti? Pa ću na kraju biti pretužan i sam i odbačen od svih. A na drugi način oboje ćemo biti oronuli, no život će nam biti veseo i lijep. Imat’ ćemo jedno drugog i hrpu malenih unučića što će nam činiti veselje.“
I dok je tako mislio iz prikrajka je promatrao Zorku:
„Pristala djevojka. Skromna i jednostavna, ali odlučna. Dobrodušna i pametna. Baš kakva mi se sviđa i pristaje mi.“
Zorka mu pak reče:
„Odluči se i radi što hoćeš, ali znaj da sve to činim zato što mi se dopadaš. Ipak, odluka je na tebi. Prihvatit’ ću svaku bila ona ovakva ili onakva.“
A za to vrijeme u sebi je mislila:
„Ti još ni ne znaš što te je snašlo niti ćeš to ikad’ saznati. Meni je ljepše biti dolje na toplom i veselom jugu gdje more je plavo doli ovdje na hladnom i škrtom sjeveru gdje nebo je sivo.“
Na večer su opet sjedili u kuhinju zajedno sa ostalim društvom. Kazimir je promatrao malo nju, a malo Stjuarta. Stjuart koji je bio neobično tih.
Tu večer Kazimir u svom dnevniku zapiše:
'Nije to tako loše, tri rupice umjesto dvije! A tu je i vlažna jamica koja, moram priznati, objema ugodu čini. Kao osoba Zorka je tako ugodna i mila i s njom mi je lijepo. Pa kad ostarim i budem ćelav neću se naći u Stjuartovoj situaciji već ću sa Zorkom uživati uz toplo ognjište u iću i piću i unucima pričati priče.'
Te večeri Zorka u svoj dnevnik samo kratko zapisa:
'Noćas smo vodili strasnu ljubav. Veselim se našoj budućnosti.’
Bolje vrabac u ruci nego guska u krevetu.
Sedmog dana ujutro Kazimir zaprosi Zorku, a ova sva sretna pristane.
Žene imaju problem za svako riješenje!em>
„I kako se završi ona tvoja novela?“ zapita Sunčica Roksanu.
A ova ispriča:
'Kazimir i Zorka otišli su u Agram grad gdje ih naš već, slobodno možemo reći prijatelj don Miha iz župe Svetog Ante podno Sljemena, nadaleko čuven iz mnogih Bocacciovih novela, u Šestinskoj kapeli vjenča. Kazimir bi nasmiješen, a Zorka sva blistala od sreće i zadovoljstva. Ljubav njihova stado dječice malene podari im, a ova im za uzvrat izrode mnoštvo unučadi i tako svi zajedno i svatko ponaosob sretno življahu i još žive do kraja svog života zemaljskog. Kazimir u Agramu otvori muzičku školu u kojoj je podučavao pjevanje i tek je tu i tamo zlatousno zaiskao, al' to tako da sve prekriveno velom tajne ostane. Bistra Zorka sva onako živahna, spretna i okretna otvori agenciju koja bogatim agramerima osiguravala poslugu je. Štono bi se našim riječnikom danas reklo, oboje su bili mali i uspješni poduzetnici, a sve to na veselje sveopće i korist svoju ponaosobnu.'
„A što bi sa Stjuartom?“ usput Sunčica dobaci Roksani.
Roksana i na to pitanje odgovori:
'O Stjuartu se ništa pouzdano ne zna ali šuška se kako se vrati u Englesku, tamo kupi malo imanje i živi sa nekim do kraja života.'
„I tako se svi lijepo provedu. Ewa i njen Klodovik. Vitomir i Kazimir. Zatim Zorka i Stjuart.“ zaključi Sunčica.
Roksana to amenuje:
„Da. Čića mića. Gotova je naša priča, pardon dvije priče. Ona o Ewi pijanisti i ova o Zorki evanđelisti.“
„A epilog Sunčice i Svjatoslava?“ pitate vi.
Znatiželjni moji ... U Roksane bi tulum, a na njemu i Sunčica i Svjatoslav. Što bi na njemu i poslije njega vi svršite kako vam je drago, jer Sunčica zvjezdice neba dočeka onako kako joj najdraže bilo je i od onog koji joj najdraži bio jest. Bocaccio o tom’ glavu ne razbija kao ni o tom' jesu li njegove priče tanke ili debele. Jedino bitno u svemu je da one vama mrske nisu.
Kutak kazala koji informaciju daje što bit' će objavljeno skoro, sve kako pučanstvo ne bi zabludom lutalo jer u mraku se obično ništa pametno ne nađe izuzev, ah tko će ga znati.
Novele iz albuma
Bocca di Rossa
O ljubavi sveta, ljubavi putena,
Čista i moja ti mila si jedina,
Kroz život daješ bez da se kaješ
Za grijehe koji iskup svoj traže.
Ruža je cvijeće ljubavne sreće,
Sprijeda i straga je miluju dva vraga,
Životom ona hrabro se kreće
A drekavci oko nje uzalud dreče.
Informacija kao izvor i vještina manipulacija
Predstavu javnosti ona iluzije daje
Za dan dva koliko smeće obično traje
Da bitno je biti i vješto se od sranja kriti.
Niska o vječnoj ljudskoj komediji,
Riječi o ljudskoj vječnoj tragediji,
Što zabilježi Meštar Boccacio
I vama na uvid prizora daje.
Niz novela koje spominju čudnovata uprizorenja sa zagrebačkim coprnicama štono dogode se u vremena razna, što onomad, a što sad. Novele te razbibrigu slave, a hrane znatiželju vašu što spomen metne na ljudsku pakost ali i dobrotu koja bliskošću milih duša zrači. Zabilježi, uprizori i podastre meštar Bocaccio Zagrebački.
Niska optimističnih novela sa svih strana koje slijevaju na mjesta gdje najljepše je biti. Prozori su to što gledaju i katkad zazvižde melodiju što detalje poji koji ne trebaju zaboravljeni biti. Sve to meštar Bocaccio zabilježi i ukrasi tipkovnicom riječi.
Niska novela koja poduči patera Očenašeka što i kako činiti, te ga uputi u ljudske slabosti, tajne i vline. I jošte ga nauči da one nisu Bogu mrske kako se to ponekad nekima učini, nu naprotiv da drage su, ter svašta dobrog i poučnog svijetu iznjedriti mogu. Re-Make u novom vijeku na veselje i radost, a na spomen Prethodnika Velikog koj' onomad zabilježi priliku poneku koja jošte i danas bridi, ter zabavu, a i poneku pouku daje.
Zagrebački dekameron s ponosom metne ovaj ciklus novela erotskih koj' cilj postati hit ima ljeta gospodnjeg. Lako je to i zabavno ter štivo poućno za sve one kojima pouka il' poduka treba kao i za one koji podučavati svekoliko mogu. Za one koji se snažnima osjećaju da razabru žito od kukolja. Baš k'o što onaj reče, ljubav nikad nije tako dobro prijala kao što prija danas.
Bilješke jedne tipkovnice o ljubavnim i inima zgodama i prigodama sa iskustvima sajber i stvarnog svijeta koji današnjem životu definitivno uzima homo sapiensa, ukoliko ta vrsta još uopće postoji.
Osebujne novele iz života vučica koje se u noćima, kad pun mjesec obasja zvjezdano nebo ponad Maksimirska šume, vode čudesnim putevima svega onoga što čini život, a što tipkovnice perom pribilježi Meštar Bocaccio vama na čitanje da dušu odmorili bi.
Štikleci novela što na neobičan način premošćuju prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo, ter ne znaš što zbilja je, a što san je i što donosi novi dan Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave bakine škrinjice. Novele su to za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.
Spomen što ga Bocaccio zagrebački metne u čast i slavu svog prethodnika fiorentinskog koj' onomad šaljive zgode perom na papir ovjekovječi, a u kojem se nalaze novele razne o šaljivim ljubavnim zgodama novovijekim i posvećenim raznim stvarima svevijekim.
Jeste li doživjeli pustolovinu života? Ako jeste, neka vas ova zbirka neobičnih novela izvučenih iz prašnjavog romana podsjeti na nju. Ako pak niste, zavirite u predložak taj da bi složili vlastitu. Ne volite li avanturu nitko vam nije kriv, jer sami jadni ne znate kol'ka uzbuđenja i radosti života gubite obitavajući pod kapom nebeskom.
U davna vremena neki je pjesnik napisao da su sve velike i prave ljubavi tužne. No moraju li one uistinu takve biti? Saznajte to i provjerite, te prema osobnom raspoloženju odaberite kraj što priči značaj završetka il’ svršetka daje.
Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio.
O zgodama i nezgodama što započinju i zaršavaju u Zagrebu, a u međuvremenu se odvijaju u metropolama Europe. Uz prelijepa svršavanja koje božji dar putenosti nam pruža, saznajte poneku zanimljivost o gradovima, a koja se obično ne spominje u turističkim vodičima iako bi možda spomenuta trebala biti.
O balerini koja je voljela život sa promišljanjima o razlozima zašto je ponekad teško prihvatiti život u dvoje. Tople novele protkane su šalama i nekim veselim zgodama u kojima se svi prepoznajemo uživajući u daru ljubavi.
Novele o proljeću jedne tankoćutne vampirice koja je odlučila postati strasna žena vrele krvi u čemu je uspjela, a što zabilježi i ubaci u bilježnicu Furbijevih dogodovština novovijekih neobičnih Meštar Bocaccio zagrebački.
Čitajte pomno novelu ovu
što spjevana jest jedne Ivanjske noći
u ko'j mlađak sklanjajuć' zvijezde sa neba
ljubavi strasnoj uzdigne slavlje.
Pa kad vas na rijeku put smjera nanese,
spomen na ovu tad ćutite priču
o ljubavi koju ljuljuškaju vali,
na splavi, na rijeci, pod mjesecom sjajnim.
Tri novele o čudnovatim događajima sa plavookim zagrebačkim anđelima koji su podno Sljemena Bogu ispali iz torbe i donjeli veselje u sva četiri godišnja doba, a koje prema diskretnim naputcima planinara pribilježi meštar Bocaccio zagrebački i za vijeke buduće ovjekovječi.
, Novele posvećene jednom ljetu i trenucima slatkim u kojima spominje se jedna djevojka koja znala je što želi a što je na svoj osebujan način i ostvarila.
Storija u niski od pet erotskih novela koje pomno se i poskrivečki čitaju u krevetu pred spavanje. Od ponedjeljka do petka. Ukoliko vam liječnik prepisao je život bez stresa, vi ostavite se čitanja novela ovih poradi posebnog uzbuđenja koja bi mogla naštetiti vašem zdravlju. Ako niste slučaj taj, stupite korakom i ophodite sad novele te.
Štikleci novela koje na neobičan način premošćuje prostor i poniru čas u vrijeme sadašnje, a čas u vrijeme prošlo ter ne znaš što zbilja je, a što san i što donosi novi dan. Sve u svemu, ugodna zabava izvučena iz zaborava prašnjave škrinjice za odmor, osmijeh i trunak mašte koju goni želja skrivena u tajni da ugodan trenutak poneki smjerno vam dade.