Pregled posta

Priče iz škrabice: Evanđelje po Zorki

Pamtite li Sunčicu koja zalazi u klub kako bi se približila Svjatoslavu? Ljepuškastom muškiću koji ne znajući što mu se sprema tamo guguće sa medvjedićima. I kako ona koristi poznanstvo sa Roksanom koja bliska je kružoku sa kojim, ruku pod ruku, izlazi iz bara u društvu Svjatoslava i ostalih medvjedića? Ponekad na njihovom rastanku padne pozdrav, a katkad se on, ovlaš u obraz, u prijateljski kiss pretvori. Djevojke se tada obično pute u jednom, a medvjedići u drugom pravcu.

Sunčica na rastanku pozdravljala se sa Roksanom. Pa tako kad na jednom rastanku među njima poljubac padne, Roksana joj predloži:
„Dođi, pokazat ću ti kako ćeš ga osvojiti.“ na što ova pristane.
I tako, što iz znatiželje, što iz prijateljstva, a što iz tko zna čega dogodi se ono što se imalo zbiti. Zagrljene djevojke poslije su komentirale:
„To je kao da ližem sladoled, ali ...“ reče Sunčica.
„Kurac je kurac, pogotovo kad prasne u tebi.“ hihoće Roksana.
„Da ... Doživiš sve zvijezde svemira.“ nastavi Sunčica.
„I zvjezdice. I vatrometa sjaj. To je to.“ zaključe obje.

Noću, kad bi legla u svoju postelju Sunčica je na svom tijelu zamišljala Svjatoslavove usne i svoje usne na njemu. Roksana joj pokaže kako osvojiti muškarca, pa bio on i medvjedić. I zato je Sunčica u snu gledala kako mu raste, a ona ga ljubi sve do trenutka kad treb’o bi suzu pustit’ no ona ga tad spretno prihvati baš tamo gdje treba, pa slatko s njim svrši. Bilo je to nakon što ga uputi na pravo mjesto na kome se on još i dodatno potrudi. Zamišljala je Sunčica kako se maze. Zamišljala je Sunčica kako se ljube. Ona njega, on nju. Zamišljala je kako ga miluje i kako je miluje, pa bi s takvim mislima naposljetku slatko zaspala u krilu sna, a smiješak na usnama bi joj Svjatoslav.




A sad dragi moji, sjećate li se kako onomad Kazimir, kad vidje da mu prijatelj ljubav vodi sa prelijepom gospom Ewom, kao furija izleti iz dvorane dvora Klodovikovih sjajnih? I baš tu počinje ova novela, jer on se uplakan niz stube sjuri, nu promaši pravac izlaza, pa mjesto na ulici završi u podrumu. Bilo je već kasno. Kazimir se ne htjede vratiti u hotel gdje dijelio je sobu sa Vitom, ter odluči ovdje prespavati noć. Nu bi nesretan i ne mogne suspregnuti plač koji ču posluga, pa ga ova pokupi i spremi kod stola u kuhinju da s njima večer provede.

Na okupu su bili svi. I Zorka, sobarica gospe Ewe a i Stjuart, batler gospara Klodovika. Društvance je bilo veselo i šaroliko, te baš k’o u onoj TV seriji oponašalo odnose međ’ gospodom. Na vrhu piramide bijahu Zorka i Stjuart, ali kako je to običaj u svakog vrha, bili su oni dvije nepremostive struje odnosno, kako bi to danas rekli, Vlast i Oporba. Pa se zavisno o spletki i prilici na tronu izmjenjivali tako kako u kom' trenutku gospa Ewa bi nadmoćna gospoaru Klodoviku ili gospodar bi nadmoćan gospi Ewi.

Društvo je sjedilo za večerom. Kazimiru s jedne strane bi Stjuart, a s druge Zorka. Pa uz iće i piće Kazimiru razveže se jezik i on zapjeva, a sa njime zaore svi. Stjuartu bi drago što tako mio i naočit mladić sjedi uz njega, pa mu sve nešto šaputao na što mu se ovaj zauzvrat slatko smijuljio. A ruka mu se ponekad nađe na njegovu bedru, a katkad i oko ramena čak.

S druge strane Kazimira bi Zorka, kojoj se ovaj jednako sviđao, pa ga je i ona štipkala, a on bi joj ponekad prijateljski uzvraćao, jer ... Stjuarta je imao sa pokojom željom više što Zorka još nije zanla, a Stjuart to nasluti. No onako oštroumna i prostodušna bi, Zorka se za razliku od Stjuarta, oko mladića zauzme blagonaklono i jednostavno, jer Kazimir bi njenih godina dok Stjuart stari jarac jest.

Nakon šaljivog razgovora svi odu spavati, a Zorka nasluti što Stjuart smjera, pa čvrsto pKazimira prigrabi za ruku i povede ga u odaje svoje, ter tamo na njeg’ navali po uzoru na gospodaricu joj i njen slučaj sa Vitomirom pijanistom. Zorka je, naime, kao svaka prava i pouzdana sobarica, maltene prijateljica, znala sve tajne svoje gazdarice, a ponekad se njih dvije čak i savjetovale kako što bez suvišnih zašto činiti. Kazimir na to pristane, jer ne bi siguran bi li Stju njemu ili on Stjuu gur’o, ali više zato da napakosti Viti koji ga tako oštro iznevjeri.
„Ali ... To i nije tako loše.“ razmišljao je Kazimir poslije pri spomenu na čin, pa mu se opet u čas digne na što mu Zorka veli:
„Ja bi opet.“ pa ponovo navali na njega i ovaj puta, kao i prošli put, žestoko.



Sjedi Mujo u baru i pije pivo. I krenulo mu, pivo za pivom, a poslije opet pivo kadli … Nna drugoj strani šanka ugleda dvije lijepe žene. I prebaci se tamo.
'Je li slobodno?' pita.
'Uzalud se trudiš.' vele one.
'A zašto?' ne da se smesti Mujo.
'Mi smo lezbijke.' vele one.
Mujo sav zbunjen: 'A što je to?'
'To ti je jednostavno. Ne pušimo kurac već ližemo pičku.' ispale.
Mujo sav ponosan cvate. Okrene se šankeru, pa sav ozaren veli:
'Daj bolan tri pive za tri lezbijke.'

Izjutra Zorka po običaju usta rano, pa da sebi poslastice za dalje osigura, zaključa ona vrata i tako Kazmir osta njen zatvorenik. No kad Stju prokljuvi gdje njegov je medvjedić, pokuca on na vrata sa nakanom da mu pomoć pruži i zatočeništva ga oslobodi. Kazimir se na to probudi, pa kad vidje da je zakračunat, sveusrd pomoć zatraži, ali ... Ne dogodi se ništa, jer vrata bijahu k’ o i brava čvrsta, a soba previsoko za kroz prozor skakati.

Stvar’o Bog Svijet i na kraju stvori ljude. Prvo odluči napraviti muškarca. Napravi ga, pogleda ga pa reče:
'Ti si mi ispao lijep. Zadovoljan sam.'
Zatim odluči stvoriti ženu. Napravi je, gleda je i gleda i gleda i na kraju veli:
'A ti ... ti ćeš se morati šminkati. '

Sljedeću večer Zorka dovede Kazimira u kuhinju da ga shrvanog od tamničenja u njenoj odaji nahrani i napoji. Kazimir je i ovaj puta sjedio između nje i Stjuarta. Za večerom je Stju pokušav’o mladića u odaje svoje odvuči, ali ga lukava Zorka spretno makne. I dok ovaj misleći kako ga gospodar nešto iz kuhinje treba ode, Zorka tad brže bolje mladića odvuče u svoju sobu, pa se sa njim zakjuča.
„Zorka, otvori. Znam da je tu. On je moj, a ja njegov!“ lupao je sav bijesan Stju na vrata dok je s druge strane Kazimir stenjao od zadovoljstva, jer mu je Zorka punih usta činila ono što milo mu bi.
A poslije ugode Zorka mu zatraži za uzvrat, te dobi nebo zvjezdano vatrometa sjaj i to tamo gdje joj je nadraže, pa sve bude kako treba biti.

Kakva je ljubav između plavuše i policajca?
Iz šupljega u prazno.

Sljedeći se dan ponovi isto, ali Stjuart ovaj je puta bio spreman, jer u sefu gospodara uzme rezervni ključ, te konačno otključa Zorkinine odaje. Pa on što uz riječi, a što uz obostrana milovanja sav sretan povede mladića, nu zla sreća bi mu sklona, pa tek što otvori vrata svojih odaja eto ti Zorke:
„Prste k sebi!“ Zorka bi goropadna i žestoko ga ošamari:
„Reći ću gosparu da si ukr’o ključeve iz njegovog sefa.“
I tako se Stju u strahu povuče, a ova Kazimira opet put odaja svojih sebe. Pa se s njim zaključa, ter oboje radili one iste stvari, ali ovaj put’ bez večere u kuhinji.

Kad usnem s ljubavnim problemima probudim se s rješenjem u ruci.

Dan poslije Stjuart napokon uspije i na prevaru uvuče mladića u svoju sobu. Naime, Zorka zaboravi ključeve na stolu, pa tako Kazimir otvori vrata vlastitog sužanjstva i krene put slobode, kadli ... Koje li sreće, na njega naleti Stjuart.
„Napokon ćemo biti zajedno.“ prozbori Stju sav ozaren, ali tek što njih dvojica htjednu one stvari činiti eto ti Zorke:
„Stari jarac!“ urlala je Zorka sva očajna, pa kako ga u jednom trenutku nezgodno primi za kosu tako joj u ruci osta Stjuova perika.
Kazimir se prene ,jer ... Ugleda ćelavka koji uz to i veliki trbuh imade, pa mu se želja naglo spusti. Stju se na to zajapuri, zacrveni i pobjegne navrat nanos napolje, jer Zorka je, kada se razljuti, jako goropadna i opasna nadasve, a on onako ogroman k’o medo, u duši je ipak tanahan i plah. I tako opet Kazimir svrši u Zorke, ali ovaj put međ’ njima ne bi ništa, jer ova bi sva shrvana i uplakana. Pa je Kazimir stane tješiti i tako oni probdješe svu noć.



Razočarao sam se u život, razočarao sam se u ljubav, razočarao sam se u ljude, utjehu sam naš’o u igli. Sada heklam i dobro mi je.

Sljedeći dan Kazimir je razmišljao. Pred očima mu bi ćelavi debeljko s jedne i mila Zorka s druge strane.
„Hoću li i ja postati takav? Tko će me takvog željeti? Pa ću na kraju biti pretužan i sam i odbačen od svih. A na drugi način oboje ćemo biti oronuli, no život će nam biti veseo i lijep. Imat’ ćemo jedno drugog i hrpu malenih unučića što će nam činiti veselje.“
I dok je tako mislio iz prikrajka je promatrao Zorku:
„Pristala djevojka. Skromna i jednostavna, ali odlučna. Dobrodušna i pametna. Baš kakva mi se sviđa i pristaje mi.“
Zorka mu pak reče:
„Odluči se i radi što hoćeš, ali znaj da sve to činim zato što mi se dopadaš. Ipak, odluka je na tebi. Prihvatit’ ću svaku bila ona ovakva ili onakva.“
A za to vrijeme u sebi je mislila:
„Ti još ni ne znaš što te je snašlo niti ćeš to ikad’ saznati. Meni je ljepše biti dolje na toplom i veselom jugu gdje more je plavo doli ovdje na hladnom i škrtom sjeveru gdje nebo je sivo.“
Na večer su opet sjedili u kuhinju zajedno sa ostalim društvom. Kazimir je promatrao malo nju, a malo Stjuarta. Stjuart koji je bio neobično tih.

Tu večer Kazimir u svom dnevniku zapiše:
'Nije to tako loše, tri rupice umjesto dvije! A tu je i vlažna jamica koja, moram priznati, objema ugodu čini. Kao osoba Zorka je tako ugodna i mila i s njom mi je lijepo. Pa kad ostarim i budem ćelav neću se naći u Stjuartovoj situaciji već ću sa Zorkom uživati uz toplo ognjište u iću i piću i unucima pričati priče.'
Te večeri Zorka u svoj dnevnik samo kratko zapisa:
'Noćas smo vodili strasnu ljubav. Veselim se našoj budućnosti.’

Bolje vrabac u ruci nego guska u krevetu.

Sedmog dana ujutro Kazimir zaprosi Zorku, a ova sva sretna pristane.

Žene imaju problem za svako riješenje!em>



„I kako se završi ona tvoja novela?“ zapita Sunčica Roksanu.
A ova ispriča:
'Kazimir i Zorka otišli su u Agram grad gdje ih naš već, slobodno možemo reći prijatelj don Miha iz župe Svetog Ante podno Sljemena, nadaleko čuven iz mnogih Bocacciovih novela, u Šestinskoj kapeli vjenča. Kazimir bi nasmiješen, a Zorka sva blistala od sreće i zadovoljstva. Ljubav njihova stado dječice malene podari im, a ova im za uzvrat izrode mnoštvo unučadi i tako svi zajedno i svatko ponaosob sretno življahu i još žive do kraja svog života zemaljskog. Kazimir u Agramu otvori muzičku školu u kojoj je podučavao pjevanje i tek je tu i tamo zlatousno zaiskao, al' to tako da sve prekriveno velom tajne ostane. Bistra Zorka sva onako živahna, spretna i okretna otvori agenciju koja bogatim agramerima osiguravala poslugu je. Štono bi se našim riječnikom danas reklo, oboje su bili mali i uspješni poduzetnici, a sve to na veselje sveopće i korist svoju ponaosobnu.'

„A što bi sa Stjuartom?“ usput Sunčica dobaci Roksani.
Roksana i na to pitanje odgovori:
'O Stjuartu se ništa pouzdano ne zna ali šuška se kako se vrati u Englesku, tamo kupi malo imanje i živi sa nekim do kraja života.'
„I tako se svi lijepo provedu. Ewa i njen Klodovik. Vitomir i Kazimir. Zatim Zorka i Stjuart.“ zaključi Sunčica.
Roksana to amenuje:
„Da. Čića mića. Gotova je naša priča, pardon dvije priče. Ona o Ewi pijanisti i ova o Zorki evanđelisti.“


„A epilog Sunčice i Svjatoslava?“ pitate vi.

Znatiželjni moji ... U Roksane bi tulum, a na njemu i Sunčica i Svjatoslav. Što bi na njemu i poslije njega vi svršite kako vam je drago, jer Sunčica zvjezdice neba dočeka onako kako joj najdraže bilo je i od onog koji joj najdraži bio jest. Bocaccio o tom’ glavu ne razbija kao ni o tom' jesu li njegove priče tanke ili debele. Jedino bitno u svemu je da one vama mrske nisu.

Bilježim se sa štovanjem,
Bocaccio





(gotovo)




Post je objavljen 17.10.2008. u 07:00 sati.