yazza

ponedjeljak, 29.10.2007.

very serious people



Jeli vam poznato ovo sa slike? Aham. Jest.

E pa vidite, nemam namjeru danas da vam pisem o X-Files, niti o specialnim agentima Scully i Mulder, mada oni jesu jako ozbiljni ljudi. U stvari, ja bih da vam skrenem paznju na one "veoma ozbiljne ljude" koje mozhete vidjeti svakog dana negdje u svojoj realnosti. Taj "kajmak" biznes okruzenja. One ozbiljne ljude, cije su koshulje i kravate tako ustirkane da bi stajale uspravno i same, bez chovjeka u njima i bez ofingera. E sad, kad je rijech o ljudima - pitam se koliko njih bi ostalo uspravno bez tih ustirkanih statusnih simbola. I bez titula na vizit-karticama. I bez firmi, s kojima se identifikuju.

Da, ja pricam o onoj posebnoj vrsti stetocina koji se smatraju veoma ozbiljnim ljudima. I koji nisu u stanju pricati ni o cemu drugom osim o svom poslu, jer osim njega nemaju nista drugo. E pa vidite, ta je rijeka tako plitka da vas cisto uhvati strah kako cete plivati u njoj! Kad je rijeka duboka, plivanje ide od sale. E kad je plitka, onda trebate imati posebnu vjestinu.

Zasto pisem o toj vrsti ljudi?

Obicno covjek pise o onome sto ga na neki nacin provocira, na zalost cesce nas provociraju stvari koje nam smetaju, nego one koje nas inspirisu. Eto, mene na neki nacin smetaju te kravate i crni kostimi. I obavezne bijele kosulje. Mislim, smeta me ta kvazi-vaznost koju neki od tih ljudi sebi pridaje. A smeta me jer sam predugo bila izlozena tim uticajima pa mi sad treba vazduha. Mislim da je to nesto sto mi je vise stete nanijelo zdravlju neg pusenje.

Nisu svi ljudi koji izgledaju tako kvazi-VSP. Mene samo to sto je "kvazi" nervira. Ostalo je ok. Da, i ja volim nekad obuci nesta ozbiljnije. U stvari, lijepo mi je. No nikad ne ostavljam svoj smisao za humor, ne ostavljam svoj "unique-yazza's-human-touch", da se tako izrazim. :) Bar se trudim. Ali me umore svi oni koji se uzimaju isuvise na ozbiljno. Jer posao je ipak nesto prolazno, biznes je igra treba biti fer. Treba cuvati obraz i pokusavati ostati cist. Inace, cemu sve to? Nije potrebno niti puno pameti, niti ko zna sta da biste zaradjivali. Dovoljno je imati preduzetnicki duh i raditi - rezultati vas nece zaobici. Ali da biste bili posebni, trebate biti prije svega licnosti. A bez starih principa morala - nikad nece biti niti very niti serious niti people. Necete biti po dobru posebni...

Ispario se moral, negdje ostao na dnu pri mucenju vode. Ispario se sistem vrijednosti. Koliko tih VSP zna da deontologija nije nesto vezano za zube?

Deontologija. To nije lampa koju palite i gasite po sopstvenim potrebama - sad mi malo treba, sad mi malo smeta. To je nesto sta ste duzni njegovati svo vrijeme. E od takvih VSP koji ne znaju sta je to deontologija, (ma nebitno znaju ili ne, jer ja sad namjerno koristim taj medjunarodni termin, ali rijec je jako prosta inace, ta nebitno da li samu tu rijec znate ili ne, vazno da je postujete) e od takvih falicnih mi muka. Samo sacekajte da skinu kosulje pa im pogledajte kicme.
Zalosna slika nadrealizma...

- 17:05 - Komentari (2) - Isprintaj - #

subota, 20.10.2007.

dolazi zima...

...duga i hladna...

Zatvori prozor, hladno je, a i napolju neshto pada. Nije mi josh sasvim jasno shta to pada napolju - nije snijeg, ne lichi mi ni na kishu. Da, pada hladno, jesenje veche, ali nema ono veze sa toplim miholjskim ljetom, nema veze sa zhutim lishcem i odsjajem zlata u mome oku. Pada neshto 'ladnjikavo. Totalno je zahladnilo. Eno, sivo je nebo. Hladni su zidovi.



Pochelo je grijanje. Juche sam zaboravila ukljuchiti radijator, pa kad sam se sjetila da i to treba, onda sam ga okrenula na najjache. Na peticu. I opet mi se chini malo hladno. Dobro pa sam uspjela uzeti zavjese i itison. Danima, sedmicama, mjesecima sam ponavljala sebi kako trebam, moram kupiti zavjesu i itison. Zadovoljno konstantujem da je misija uspjeshno zavrshila. Ne znam da li bi mi sad bilo hladnije da nisam, vjerovatno bi. U kuhinji je hladno, no tamo se ne zadrzhavam, tek toliko da skuvam neshto lijepo i ukljuchim rernu, pa se jelo krchka u tepsiji. Greeneyed mi je poslala recept za ushtipke, kad se vratim i to cu pokushati. Danas samo odmaram zamotana u dekicu. Pijem mlijeko sa Tchibo instant kafom, jela sam i sladoled, zaboravila za tren da je napolju postalo hladno. I nigdje mi se ne ide. Lijepo mi ovako. Cheka me zeleni chaj sa jasminom da ga procijedim i zasladim medom. Cheka me i pakovanje kofera opet...

Dekice su izum broj dva - odmah nakon hljeba na krishke, mada su meni broj jedan, jer ne jedem hljeb na krishke.



Moja je dekica danas zeleno-plavo-zhuto-bijela. I topla. I lagana. I pogled mi je razmazan. Mmmm... sad je bio momenat da napravim krofne sa dzhemom od borovnica, no ne znam kako se prave krofne. A taman bi tako lijepo zamirisale vanilinim shecerom. No ja nemam i vanilinog shecera. Niti dzhema od borovnica. No imam mashtu. Mozhda sam mogla shtrudlu od jabuka chaskom? U zavisnosti shta je shtrudla od jabuka, jer ako je treba rolati, onda je ne mogu. Mogu onaj kolach, a da, nije shtrudla, onaj kolach sa korom i gore zheleom od jabuka i pudinga. Ma malo cimeta i finito :).

Trebam chaj procijediti... Mmmm mirishe... Mozhe i bez cimeta...

Toplo je unutra. Fino, meko i toplo. Neka zime, dobro doshla. Mozhda cu nabaviti sanke i jedno brdashce...



P.S. Ipak je snijeg... vidi ovdje zvanichno!
- 16:26 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 19.10.2007.

Kako rastu danasnja djeca

Tema predavanja, odrzanog ove veceri u mom Sofijskom Univerzitetu, uz podrsku Francuskog Instituta, bila je s obicnim naslovom jedne interesantne teme: Kako rastu danasnja djeca.



Predavac je bio Daniel Roa, psihijatar i psihoanaliticar iz Francuske. Jako interesantan pogled na savremene probleme rasta s akcentom na novi tip objekata, koji okupiraju djeciju pazhnju - tv, kompjutri, mobilni telefoni. Eto, nesto sto me je iznenadilo - jeste li znali da postoji vec televizija specijalno prednaznacena za - BEBE?! Evo ako meni ne vjerujete: Baby 1st TV... Sjetila sam se neminovno one crtane serije za klince - Teletubbies - bila je prava manija - znam da je cerkica mojih rodjaka gledala kao opcinjena kad joj je bilo jedno dvije i po godine i da je pod njihovim uticajem morala skakati po svakoj bari, barici i barustini dok su shetali. Ma, znam da je ok da djeca gledaju crtane filmove, no pred roditeljima se pojavljuje josh jedan paralelni i konkurentan autoritet. Djeca danas vise ne rade samo ono sto ih roditelji ohrabruju da rade ili im dozvoljavaju - pojavio se novi autoritet, koji uci djecu uniformisanom ponasanju. NadJa se vise na gradi samo po modelu roditeljskog autoriteta, vaspitanja kroz odobravanje i zabrane, vec imamo i ono sto je obsti model, kvazi-prihvatljivo ponasanje. Kazem "kvazi-prihvatljivo" jer koliko je u stvari moguce na jednom drugom mjestu, koje ima druge tradicije i sistem moralnih vrijednosti napraviti dobar, globalni model za ponasanje, koji bi bio adekvatan za druga, razlicita mjesta. Izgleda da ce pod uticajem te nove techno-kulture, koja probija na sve strane, doci do novih konflikta. Generacijski jaz postaje sve dublji - ako smo se mi, rodjeni krajem 70-tih proslog vijeka, jako razlikovali od nasih roditelja i imali vec totalno drugacija shvatanja, onda mozhete misliti kako ce biti tek nama s nasom djecom. Treba se vec boriti ne samo sa novim, vec i sa totalno stranim uticajima i tesko da ce nam tu biti puno od pomoci ono univerzalno sredstvo za rjesavanje ovakvih "problema" nazvano "tradicije". Jer, istina je da se djeca odgajaju uz pomoc tradicija, naravno sa malim izmjenama. Sad treba biti spreman na to da te tradicije nece vise tako dobro raditi.

Pred roditeljima se postavlja problem kako ostati autoritet i ipak ne suzbijati slobodu i ostaviti dijete da raste u svom, modernom svijetu, a ipak da to bude njihovo dijete, od kojeg oni trebaju napraviti licnost. I to sve u doba, kad roditelji imaju sve vise drustvenih rola i manje vremena.

Sve u svemu, interesantna vremena za podizanje novih narastaja i interesantni konflikti za rjesavanje su pred nama!
- 21:42 - Komentari (1) - Isprintaj - #

srijeda, 17.10.2007.

Genevra

Bio je to onaj vikend kad je Make otishla. Prvi vikend nakon odmora. Trebala sam se kao odmoriti, kao trebala sam spremati po kuci, ici u prodavnicu, ma neshto sam bash bezveze trebala. I pukao mi vodokotlic.

Bash je Make bila tu kad je pukao - voda curi a ja nemam ni shrafciger. Hebenti! Dobra stara chakijica victorinox ;) zavrnula ventil... U chetvrtak sam pochela zvati redom - "'e l' znate nekog majstora da mi preporuchite?" i tako do Emi - kazhe nemamo ti majstora, no - idesh s nama na vjeshtachko jezero sutra.

Pocheshem se po glavi, dobro. U koliko? Shta mi treba? Kad se vracamo? Ranac je bio gotov u roku od pola sata. Ventil je ostao zatvoren do daljnjeg...

U petak sam ranac na ramena i na posao. Moji su prijatelji vec bili otputovali oko 16h a ja sam bila u kancelariji do 19h, naravski... No o svemu su oni mislili - nashli su mi njihove prijatelje, koju su putovali u Asenovgrad, pa su me povezli s njima do Pazardzhika, gdje sam ostala 20-tak minuta na benziznskoj da sachekam da dobri drug Andreas dodje po mene. Stigli smo do mjesta Genevra i do nasheg malenog logorchica oko 22h. Vatrica je vec gorjela, mirisalo je na roshtilj i na vodu i borove...mmmmm... spavalo se slatko... Emi i Andreas su me pustili u njihov shator i sva sreca bilo je mjesta za sve.

Sutradan je dan pocheo predivnim toplim suncem. Pekli smo se i uzhivali. Odjednom mi se pred ochima stvori neshto vrlo vrlo poznato - spisak paketa usluga moje prve firme - ono nad chim sam se nekad muchila :) - kao da sam sopstveno chedo vidjela :)). Nati im je korisnik i kazhe da je zadovoljna jako njima. Ja se ponosim k'o da sam svojim rukama iskopala temelje :)). Uhvatili smo se magazina koji sam prethodne noci na benzinskoj kupila - Ana za mjesec juli. I naravno da smo morali prochitati horoskop. Pa kako da vam kazhem... Ispalo je da sve shto smo si prochitali i jeste bilo tako - mislim bash smo se ismijali tome. Najveca je provala bila naravno na kraju: rekli smo hajde da vidimo i Yazzin horoskop i ja im taman pricham kako sam vecinu jula bila na odmoru, kako sam sretna zbog dana na Jadranu, zbog koncerta u Mostaru, zbog gostovanja drage prijateljice i kako se u stvari nikako ne mogu zhaliti na juli mjesec. I onda sam otvorila stranicu za ribe i pukla od smijeha :)) tamo je pisalo "Vi se nikako ne mozhete zhaliti na juli mjesec..." I svi smo se dali u dernjavu - brzo zovite one sto josh treba da dodju - da nam se ne pojavljuju bez Ane za Avgust!!!

Eh, kasnije sam kupila zaista Anu za avgust, no tamo je horoskop bio totalni promashaj. Imalo je necheg u toj Genevri...

Mhmmmmm - ako nikad niste jeli tikvicu sa kobasicom ispechenu u foliji u zharu, obavezno to uradite prvom prilikom! Predivno! Ne znam da li cete mi vjerovati, ali kad vishe nisam mogla pojesti ni zalogaja, sluchajno mi je zadnji komadic pao na zemlju i samo shto se nisam rasplakala :(.

Sunce se brzo, brzo sakrilo, smrachilo se i uzburkalo. Kasnije je i zapljushtalo, tako da smo se krili u shatorima. Ali onda je predveche prestalo kao po narudzhbini. A tad mi je bilo krivo shto nisam bila malo hrabrija da se okupam u vrelom jezeru. Napolju je bilo hladno i bilo me je strah da cu se smrznuti i kasnije i razboljeti kad izadjem iz vode.

Skupili smo se oko vatre uz gitaru i pecheno meso, pjesmu i igru pantomime do kasno u noc. U jednom momentu su dechki odluchili da formiraju svoj odbor i da igramo mushki vs. zhenski. I tu smo ih razbili!!! Trebali ste ih vidjeti kako se preznojavaju pola sata dok se jedan muchi da objasni rijechi "ljubav", a tek "uistinu" i kako se druga dvojica muche da ih odgonetnu... ndaaa - to je bio moj specijalitet. Ako cemo se dijeliti na mushe i zhenske, tako cemo... Poslije sam im dala da pogadjaju "Kao vruca voda za chokoladu". A onda su meni dali, kao da mi se osvete, neki film koji nisam mogla ni razumjeti kako se zove, pa sam natjerala kolegu da mi napishe na mobilnom. On se smijao, shto cu se sigurno namuchiti. Dok se okrenuo, moj tim je vec bio pogodio o kom je filmu rijech. Ma magija. Ali mislim da ce oni dugo dugo pamtiti taj Love Actualy ;).

Taman je parti zavrshilo, taman smo poshli spavati, opet je pochela kisha. Eh... bar nas je pustila da se izigramo kraj vatre...

Divno mjesto, divno drushtvo i milostivo vrijeme. Predlazhem vam slike i rado cu vas voditi i tamo ;).
- 12:33 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 16.10.2007.

Snivai u miru, andjele...

Jedan se zhivot ugasio. Kazhu da je zaspao po zadnji put na ovom svijetu... Kazhu da je spavao i da je u snu susreo svoj kraj. Ja se nadam da su ga na nebu dochekali andjeli i da je medju njima zauzeo svoje mjesto. Ja se nadam da ga nije boljelo. Ja sam mu zahvalna shto je u moj zhivot unio ljepotu. Ja sam zahvalna shto je gazio istu zemlju koju i ja gazim. Nadam se da je nashao svoj mir, moj mili mali nemirni andjeo...



Bozhe, budi njezhan s mojim andjelom!
- 17:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.10.2007.

Rome, sweet Rome...

Predivan grad, necu nishta reci - mislim da slike govore i same. Josh da nisu remetili dobre dane zvocajuci ljudi, koji misle samo na sebe a ni o sebi ne mogu izmisliti ko zna shta dobro, bio bi to savrshen vikend. :) No, u svakom sluchaju je bilo fabulozno.

Evo vam samo dijalog odigrao se negdje oko 02:30h u noci, pored Koliseja - ja sam se taman namjestila da slikam, a grupa mladica koja je govorila na meni znanom jeziku je htjela proci ispred mog objektiva (a budale, shto njih ne uslika, ne bi ti Kolisej pobjegao! Ha kasno se sjetila...):
Ja: E, ajde sachekajte samo malo!
Oni: (Odjednom ucutavshi, mene zachudjeno pogledavshi pa onda u grohotan smijeh) Je l, se zajebavash??!!!

Ha svadje nas ima :))).

Ajde evo vam slike:
- 17:25 - Komentari (6) - Isprintaj - #

četvrtak, 11.10.2007.

Ave Roma

Ave Roma, ljepota plena...
Vrlo sam "excited" - za par sati letim u Rim... Munjevitom brzinom cu se spakovati, uvijek mi je bilo problem nakaniti se da to uradim. No, neke pripreme su vec zavrshene. Potpuna preobrazba ;). Bila sam kod frizera, napravili mi frizuricu - cura me pitala da li mi kosa drzhi frizure :( oh, kad bi ona znala - svaka mala povecanja vlazhnosti vazduha unishte moju frizuru :( nadam se da nece padati kisha sutra... Kazhu prognoze, u Rimu ce biti nekih 22 - 25 celzlijevih stupnjeva. Dobro bar mi nece trebati topla jakna. Hebi ga, otkazala sam se od shtiklica, to cemo preskochiti. A ne mozhe se dugo 'odati u njima. No - suknjica ce ostati ;). I novi nakit sam kupila - kao poruchen, kao da je za mene samo napravljen. Kad sam ishla u trzhni da zakazhem sat kod frizera, sluchajno mi za oko zapao lanac za vrat - nije lanchic vec pravi lanac ;), i kupujuci ga ispade da uz njeg idu i mindjushe :) savrshene kao za mene i za odjecu, koju sam odluchila nositi. I novi lak za nokte sam vec iskoristila. I josh par sitnica, bez kojih jedna zhena ne mozhe. Ili mozhe ali nece ;).

Sad josh trebam pripremiti baterije za aparat, da me on ne zezne.

Mozhete ochekivati slike, bice ih nadam se. I izvjeshtaj sa kolokviuma Pan-Europe. Yazza sutra ulazi u Senat!

Drzh se zemljo, Yazza te gazi!!!
- 21:45 - Komentari (2) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.10.2007.

Sofija

Kazhu da se chovjek uchi dok je zhiv i da ti je dan uspjeshan ako mozhesh reci da si tog dana bar neshto novo nauchio. Meni je svaki dan novi dozhivljaj, a bogami se zadnjih dana toliko toga u mome zhivotu deshava, da samo mogu biti zahvalna nebu za svaki nov dan i nadati se da se josh mnogim stvarima tek trebam nauchiti. Evo na primjer, danas sam nauchila kako da smanjim slike, jer su me mnogi od vas sigurno dosta psovali zbog "brzine" kojom vam se moj blog otvara :). Izvinite, molim vas, oprostite mi :). Od sad pa na dalje i ubuduce necu vas muchiti lijepim no enormno ogromnim slikama!

Shta sam drugo danas ponovo nauchila: ja zhivim u jednom divnom gradu i gdje god odem tu cu se vracati, to je moj mir i nemir i moja dusha je tu pronashla neku svoju mirnu luku. Da, deshavaju mi se ponekad loshe stvari, no bash kad mi je jako teshko, u onim momentima kad bi mnogi shto prije da pobjegnu shto dalje, eto ja idem shto blizhe... Jedna shetnja mojim gradom je dovoljna da mi udahne zhivot i vjeru i nadu, pa ako bash hocete, i ljubav...

Moj se grad zove Sofija - nosi ime mudrosti. Ima rodjendan 17. septembra - to je dan Vjere, Nade i Ljubavi. Ako se chudite otkud Sofija u toj prichi, pa reci cu vam: Sofija je njihova majka. Ima mnogo legendi o tom mjestu, jednom cu vam isprichati neku od njih. Najstarije ime grada je Serdica, po trakijskom plemenu Serdi. Naime, oni su prvi to mjesto obitavali, poslije su doshli svi ostali... I svi su po neshto svoje ostavili - bili, vidjeli, shto srushili shto sagradili... Savremena Sofija, slichno mom dragom Sarajevu, je takva chudna mjeshavina kultura, vjera i gena. Ona u samom centru ima pravoslavnu crkvu, dzhamiju, katolichku crkvu i sinagogu. I valjda se ne guraju, ko ce ga znati :)... Jedino shto moj grad nema je velika voda. Zato ima vishe malih vodica, mineralnih, zdravih i toplih. (A znate onu "tiha voda brijeg roni".) Blagodatna klima i planine sa svih strana. Josh ima par medvjeda na oblizhnjoj Vitoshi, a chula sam da spominju i vukove... Eh, te planinske josh nisam vidjela, no u gradu ih vjerujte mi ima. Lupusi se shetaju tu slobodno, zajedno sa lijama i mecama. Mi obichne ptichice smo ipak u vecini... Josh za sad. U blizini grada imamo par rjechica, vjeshtachkih i inih jezera i mirnih kutaka.

Dakle, to je u kratko moj grad. Mogla bih vam o njemu od jutra do sutra... To je moj grad - takav kakav je, josh uvijek dosta prljav, dosta nesrecan pokatkad, no najvazhnije od svega, grad sa dushom. Grad koji raste a ne stari, bash kao i ja. Grad koji ima lijepih i ruzhnih strana, kao Ankh-Morpork. Grad koji igra vazhnu ulogu u mome zhivotu - tu sam postala takva kakva jesam, pa ko me poznaje neka procijeni. Ostavila je Sofija silan pechat na mene, nadam se samo da je zhigosanje bar u nekoj maloj mjeri obostrano ;)... Da, i Banovici su moj grad, no izgleda ne toliko... Iako mi je rodni grad sicushan u odnosu na ovaj novi, tako reci usvojeni, ja tamo ne mogu sici u centar i biti sigurna da cu sresti nekog svog. A pitajte Makedo shta je bilo kad je doshla ovamo. I to se ponavlja stalno. Evo i danas: jedna kafica planirana, druga neplanirana. I jedan susret (Make, onaj shto smo prvo njega srele, opet je bio na istom mjestu, samo ovaj put u drugom polozhaju ;) izgleda da je vuk nashao svoju dlaku pa je vishe ne mjenja) pa i ne tako neochekivani. Svako mjesto u gradu nosi uspomenu - eno tamo bivsha firma, tu zhivi stara prijateljica, onamo kupujem knjige, eno mog omiljenog spomenika, tu je i fontana ispred teatra... SVe je puno mene i ja sam puna toga svega. Kad sam 2002 godine bila u Njemachkoj, pa mislim da bih tad i dushu djavolu prodala za jedno toplo veche u mom parku i jednu chashu piva na tochenje s dragim ljudima.

Kad mi je teshko a ja se samo spustim do grada, proshetam malo, udahnem vazduh duboko i kazhem sebi - tu si. Bice sve u redu.

Mi razgovaramo nashim jezikom, teshko razumljivim za druge. Smeta mi kad mi ranjavaju grad. Smeta mi kad ga prljaju. Smeta mi shto ga ne vole bar osamnaestinu koliko ga ja volim... Jer kakav je da je, moj je...

Volim kad mi dodju prijatelji pa krenem s njima u obilazak. O da, ako opet kome kazhem da mi je grad ruzhan, drzhim Makedo odgovornom da me tresne i da mi kazhe da opet imam problem i da si ga rijeshim. ;) Volim pokazivati ljudima ljepote, koje mozhda ne bi vidjeli, ili ih ne bi sve pronashli. Sofija krije puno tajni. Sofija chuva svoje misterije. No Sofija ce vam uvijek dati neshto lijepo i svoje, samo ako budete dobri i pazhljivi s njom.

Bilo mi je zhao shto eto ovog 17. septembra nisam mogla proshetati svojim gradom, podijeliti s njime praznik, tako da se sad pokushavam revanshirati i poklanjam vama i Sofiji ovaj svoj post i nekoliko slika...
Prva slika je srzh mog grada: jedan gost, dva polu-gosta i jedno dijete u parku, poslije je moj grad u tami i treca je jedan kishni dan


gore: grad, vidjen objektivom moje Make,

a onda dole: moji sretni momenti...


i za kraj najsladje - moje brdo:

- 23:14 - Komentari (5) - Isprintaj - #

petak, 05.10.2007.

yazza's art

Nekima sam se pohvalila, ne pamtim dali sam o tome pisala na blogu, kako mi je odavna san da uzmem boje za staklo i da slikam na staklu. Evo konachno sam ostvarila taj svoj dugogodishnji san, za koji nikako nisam imala vremena, ili su to samo opravdanja...

Sad vam predlazhem da vidite moja mala umjetnichka djela, ipak imajte na umu da sam ja totalni amater, tako da vas molim, ne budite previshe kritichni ;)

Vidjecete na donjim slikama moju kornjachu, koju sam uradila od gline prije jedno tri godine :).

Osim toga cete vidjeti staklenu plochicu i malu teglicu, u kojoj sad chuvam laneno sjeme :).

Moram vam priznati da je slikanje na staklu predivna stvar, opushta a poslije se mozhete radovati svojim malim remek djelima. Izuzetno zahvalno hobi!!! Trebaju vam samo malo stakla, boje, chetkice i mashta! Preporuchujem svima koji uzhivaju u malim i lijepim stvarima i vole biti kreativni!


kornjacha na crnom drvetu & kornjacha na mom novom plavom itisonu


kornjachin portret & kornjacha s ledja


kornjacha iz drugog ugla (sa strane) & kornjacha odozgo


staklena plochica sa blitzom & staklena plochica bez blica


kornjacha na staklenoj plochici na crnom drvetu odozgo

i dole - staklena teglica sa sjemenom lana iz raznih uglova:
- 00:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

četvrtak, 04.10.2007.

definitions

STA JE JUGOSLAVIJA?

- Jugoslavija je ovo gde zivimo ali vise ne postoji.
- To je drzava iz koje su nastali Srbi u rasejanju.
- Kad nesto imas pa nemas, onda je to Jugoslavija.
- To je setra od nekog Jugoslava, al je ja ne poznajem.

Shto reche makedo, bilo je milion puta ovo djechije definisnje raznih pojmova, ali ovo me razbija najvishe svaki put kad to vidim.

Nisam mogla odoljeti da ga ne postnem :).

Evo i ostalih bisera:

KAKO SE PRAVE BEBE?

- One se prave od babica u porodilistu.
- Sramota me da kazem jer je to bezobrazan posao.
- Prave se nocu zato zmure kad se rode.
- To je jedan glupav posao za koji se prima deciji dodatak.
- Bebe se prave od rode ili od kupusa. Kako ko voli.
- Bebe se prave kad si dobar pa ti rode brata, a onda je on glavni pa
si dzabe bio dobar.

STA JE HOBI?

- Te stapice sam jeo kad sam bio mali.
- Moj hobi je da kvarim televizor.
- Hobi mog dede je laganje babe i hvatanje riba.
- Hobi je nesto besplatno sto te skupo kosta.

STA JE SUNCE?

- Ko gleda u sunce, a ne zmuri ima da mu se razboli uciteljica.
- Najlepse sunce je na moru. Ono tamo stanuje i cim dodjemo pita
koliko imamo para.
- Ja sam babino sunce. Valjda jesam jer me i mama tako zove.

STA JE HOROSKOP?

- Tamo sam isao da gledam Hari Potera.
- To je nauka zbog koje se ne ide u skolu.
- Horoskop je ono kad su deca isto obucena i pevaju istu pesmu u vise
glasova.

STA JE VEROISPOVEST?

- Ko ima veroispovest uvek je cist, ne laze i redovno sece nokte.
- Ne znam za cˇta to slusas al' to dobijes cim se rodis.

STA JE POLITIKA?

- To su ljudi koji cudno pricaju da bi drugi mislili kako su pametni.
- To je kad cike u odelima lazu pred puno sveta a ovi im pljeskaju.

STA JE EVRO?

- Evro je kad na televiziji pobedi Lane moje.
- To je isto sto i evrokrem samo u manjoj tegli.
- Cuo sam kad je mama rekla komsinici da je gledala Evra sa onoga sveta.
- To su najskuplje pare koje se kupuju kad primis platu.

STA JE JUGOSLAVIJA?

- Jugoslavija je ovo gde zivimo ali vise ne postoji.
- To je drzava iz koje su nastali Srbi u rasejanju.
- Kad nesto imas pa nemas, onda je to Jugoslavija.
- To je setra od nekog Jugoslava, al je ja ne poznajem.

STA JE NACIONALNI INTERES?

- To je nesto sto se stalno izdaje.
- Nasi susedi to imaju, a mi imali pa dali njima.

KO JE DOKTOR NAUKA?

- To je doktor koji leci nauku.
- Doktor nauka je naucno bice.
- To je onaj sto ne nosi beli mantil nego odelo pa je smesan.
- On ti ne kaze da otvoris usta, samo on prica.
- To je neki sto se maskira pa ne znas da je doktor.

STA JE MAFIJA?

- Kad se kradu tresˇnje to nije mafija.
- To je jedan gospodski, vrlo placen posao.

GDE JE AMERIKA?

- Tamo su ziveli kauboji i Indijanci, ali su se poubijali pa sad zive
samo glumci.

ZA STA SLUZI KOMPJUTER?

- Da mama i tata ne spavaju vise zajedno.
- 12:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #