yazza

nedjelja, 19.08.2007.

Za i protiv: Brak

Nisam udata. Oduvijek sam tvrdila da se necu udavati prije tridesete. Evo taman sam na toliko i stvarno sam ispunila to svoje "htijenje". E da, zamalo da se udam prije jedno 5-6-7 godina, ali valjda kad vam je neshto pisano... Nemam ni ozbiljnu vezu. Nakon te zadnje, koja se raspala pochetkom 2002. godine nakon dugog i mukotrpnog perioda "odvezivanja". I od tad, sve je na kratko.

Nekad mislim da mi je tako bolje, a nekad da imam neki problem i trebam ga rijeshiti. Onda se sjetim da sam zadnja osoba, koja bi podrzhavala neshto shto nije kvalitetno i da nisam tip "imam vezu radi veze".

Isto tako, ja tvrdim jasno i glasno da ne poznajem osobu koja ne zheli da ima brak, porodicu, ljubav, djecu. Nema nishta normalnije od toga. Ne tvrdim da druga rjeshenja nisu ok, ali vjerujte mi, ako neko kategorichno ima neshto protiv braka, onda ta osoba ima ozbiljnih problema. Da zhivimo u 31. vijeku mozhda ne bi bilo tako, ali ipak smo josh uvijek, uprkos tendencijama, dosta tradicionalno drushtvo. I nema nishta loshe u tome.

Danas mi je jako draga osoba, cura koju zaista obozhavam, objashnjavala strasno da ne mozhe razumjeti brak kao instituciju i da je imati brak nerazumno.

Ne slazhem se. Ja i dalje mislim da je to neshto lijepo i da je shteta propustiti to u svom zhivotu. I ako se ne desi, ok, onda je valjda tako trebalo biti, ali ako nadjete osobu, s kojom biste zheljeli ostariti, s kojom se zhelite buditi jutrom i chije ime zhelite upisati u svoj rokovnik kao kontakt "u sluchaju nesrece povezhite se sa..." onda definitivno ne trebate odustati od toga.

I ako vam se to chini besmislenim, pitajte se zashto. Nekad vrijedi potrazhiti odgovore...
- 20:46 - Komentari (6) - Isprintaj - #