yazza

petak, 10.02.2006.

petak - bilans sedmice

evo, petak uveche...
ja sam s prijateljima... chudim se u kojoj ja realnosti zhivim. lognuta u stvarnost, a kakva je moja stvarnost...

ove mi se sedmice skupilo suvishe nostalgije.
prvo smo ja i ivana (nekima vishe znana kao makedo) uletile u neki chat "nemam motivacije... da mi je jedna shetnja s tobom kroz tuzlu, na kaficu...", onda sam pochela pisati pismo jaci (to je nasha greeneyedgirl) i istog trena sam dobila od nje neko veselo forwarded pismo... i ona mi nevjerovatno nedostaje... a onda sam slijedeceg dana primila pismo od dritana - mog najboljeg druga sa studija, koji je albanac iz albanije, nisam ga vidjela otkako smo se diplomirali, t.j. vec pet godina... onda se ubaci shirin sa njenim prichama o ecce, koje me tako podsjecaju na neke moje prve ljubavi... ohhh.... onda me nazove sneki iz srbije - i ona mi nedostaje i nju vec rijetko vidjam... zove da me chuje, kazhe nedostajem joj i sjetila se mene i kako bi rado da me vidi...

andrej. moj prijatelj, koji je donedavno zhivio u beogradu i bar sam imala neku nadu da bih ga mogla eventualno sresti ako odem kod mame u srbiju... bar sam se mogla nadati... nedavno mi je prichao kako planira otici u cheshku... primila sam mail i od njega - vec je tamo, blizu prague-a ... znachi, sad i da odem kod mame znam da nema shanse da ga sretnem...

suvishe mnogo ljudi su mi negdje daleko... nedostaju mi...

a ove su mi se sedmice javile sve zhive uspomene... nostalgija me drma tako jako... svaki post od shirin me tjera na suze...

vecheras sam pustila mojim novim prijateljima - vec su stari, ali u poredjenju sa ovim izbrojenim su novi, pustila sam im bijelo dugme, moj omiljeni album bitanga i princeza (konachno je usb nashao mashala primjenu :) ) i slushali smo i leb i sol i azru i zanu...

lijepo mi je... shto ne mijenja stvar da mi je nostagija osnovni osjecaj ove sedmice.

nije to gubitak, jer ti ljudi ostaju sa mnom - shta god da se desi - hvala bogu i chovjechanstvu za ovaj divni dragi internet koji mi daje shansu da ostanem u vezi s mojim prijateljima... friends will be friends... when you're in need of love they give you care and attention... gdje god da su i gdje god da si ti...

zato, evo sad dizhem zdravicu za sve moje prijatelje. i ne zhelim da mislim o tome shta sam izgubila - mislim o tome shta sam sve dobila... znate - taj rat mi je dao neshto shto mnogi drugi ne znaju - vi ne mozhete znati kakav je to osjecaj da vas sudbina rastavi, da prodju godine i onda shvatish da shta god da se desi ti su prijatelji pravi. najbolji. jedinstveni.

koliko vas se mozhe pohvaliti takvim iskustvom i takvim prijateljima?!

...

mozhete slobodno da mi zavidite - meni je high priority u 2006.godini otici na jadran i vidjeti opet jacu i ivanu...

goal.
basta.
nike :)
- 21:37 - Komentari (7) - Isprintaj - #

četvrtak, 09.02.2006.

kupila sam si usb :)

my usb's brother

neke se cure pale na nakite - volim ja i nakite, naravno, ali mi je moj novi usb josh drazhi :) sad ima da se hvalim svima bar dvije sedmice kakav usb imam. mozhda neko ima i boljia, li meni je ovaj sladak i presladak :)

izgleda kao ovaj na slici, samo shto je ljepshi od njega - crne je boje i ovi detalji shto su ti zhuti kod mene su narandzhasti :) ma havarija :)
gumeni :)

i sad ima da ga nosim na vratu ko ogrlicu :)
i nemam josh shta stavit na njega, ali to nije ni bitno! nosim ga onako, da se hvailm i zato shto mi lljepo stoji!!! eto ti sad!
- 18:54 - Komentari (7) - Isprintaj - #

utorak, 07.02.2006.

utorak. svashta/...

bash vala...

neko mi sunce ugrijalo, grije mi lijevo rame.
toplo mi je. napolju je nekih minus-ne-znam-kolko po celziju, ali meni je toplo. mozhda zato shto nisam napolju. konachno radim u kancelariji u kojoj nije hladno, nema shtednje na grijanju, nema nikakvih problema s grijanjem... ni otkud ne pushe... u stvari, jedini je problem shto mi je suvishe toplo. zato otvaram prozor. a onda kad otvorim prozor pochinje da me boli ono isto lijevo rame i da mi pushe. ne mozhesh mi ugoditi. moj sto je blizu radijatora, tako da mi noge pochinju oticati. zato smanjujem parno. ali ja svakako po chitav dan sjedim i onda mi i od tog otichu noge. nije mi dovoljno svijetlo jer smo spustili roletne. a kad ih dignemo onda nam sunce udara u ochi.
s lijeve mi je strane i komodica. ili kako se to vec zove. jedno takvo neshto shto ima dvije police... kao regalchic ali bez vrata (i bez prozora).

donijela sam si i svoju japansku ruzhu. sva je jadna uginula u stanu. tamo imam prozor samo s jedne strane i josh je s terasom, valjda joj nije dovoljno svjetla. a i ja chesto spushtam roletne u sobi, jer mi smeta kad je pun mjesec i ne mogu da zaspim. druga stvar - duva mi i kad spustim roletne one pokriju okno i djeluju kao izolator. onda sutradan ujutru zaboravim podici roletne. a parno iskljuchujem svako jutro kad izlazim... shtedim, naravno. onda se soba ohladi do negdje 17-18h, kad gazdarica ukljuchi opet grijanje, da mi se ugrije dok dodjem s posla. e to je super - briga za mene. ali niko se ne brine za moju japansku ruzhu. a ja stvarno ne mogu da razbijam zidove i da pravim nove prozore - i da mogu nemam fizichku mogucnost - ostali zidovi su unutrashnji i chak i da ih razbijem prozori bi gledali u drugu sobu... i opet ne bi bilo svjetla za moju japansku ruzhu.

zato sam je i dovela ovamo, jadnicu. skoro se sva osushila. ovdje ce joj biti toplo. i stavila sam je tachno do prozora. chak se trudim da su roletne spushtene do njenog nivoa, da bi njoj bilo dovoljno svjetla.

ruzha mi je kod kuce. i chempres. oni se drzhe i dalje. a i nemam ih gdje.

nisam vam prichala kako su me nedavno uvrijedili? nije tako vazhno, nije vrijedno spomena. i ipak me boli i dalje. mozhda sam ja preosjetljiva. mozhda sam suvishe nemarna pa dozvoljavam drugima da me tako uvrijede.

rekao je da mu je dosta ovakvih kao ja. takvih koje drugima sole pamet i koje su u shkoli shtrebale engleski. ne bi me trebalo tako boljeti. znam da se ne odnosi na mene, jer on nema pojma dali sam i kako ja uchila taj jebeni engleski. u stvari, ja sam ga uchila kroz pjesme od queen, jason donovan, doors... kroz muziku. i uvijek sam imala kecheve iz engleskog jer nisam pisala domaci... ali zato sam bila pametnica - uvijek. provlachila se na bistar um. na prirodnu inteligentnost. chitav zhivot, tako reci. shta ja mogu shto sam pametna.

zato se uvijek nadje neki idiot koji me natjera da se osjetim glupo. glupo i dosadno.

ne bi me trebalo boljeti. ko je on da meni govori tako?! ko je on da me njegove rijechi pogadjaju?! niko. ... na zhalost je neko.

eto tako neko postaje niko...

gruba greshka, petrovicu petre... i sve u finu materinu... (ref. brega i bijelo dugme: chudesno jutro petrovica petra, ili tako neshto...)

tako neko pretvori sebe u jedno veliko nishta...

bila sam navikla da mi se divi. koja glupost s moje strane :) kako sam ja naivna...

bila sam navikla da sam posebna.

u stvari sad ispada da se sve svodi na ono "obori pa kazhi sama je pala"

da. eto zato boli. jer te prvo podignu sa zemlje "medj zvjdezdice". onda te zaborave drzhati. nije da te puste, ali jednostavno zaborave da te drzhe. i ti padnesh.

i gledash... gledash i gledash oko sebe... i ne shvatash...

i tako neko postane niko...

a ti sebi postanesh sve. ogrubish. ne znash se vishe ponashati. i ne zhelish se vishe ponashati. pochnesh ujedati. i toliko...
- 15:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 01.02.2006.

vjetar

malo je chudno. onako iznenada, kad i ne pomishljash da je moguce. samo skuzhish da je sve ok. i jedan shirok osmijeh od uha do uha :-D
shvatish da je opet doshlo vrijeme texas jakni. dobro, bash i nije, ali tu je negdje. samo shto nije :)

onda sluchajno dobijesh odgovor na svoje neko pitanje. pa te i to iznenadi.
42.
shta? samo toliko? zar je to odgovor?

pa se josh definitivno razocharash shto li si se uopshte pitao...

pa se nako malo zamislish...

i kazhesh sebi, sad ima da si downloadnem madonin novi album i bash me briga :)
- 21:12 - Komentari (7) - Isprintaj - #