yazza

zhelim vam lijep dan!

Mozartov dan

Nisam htjela objavljivati neshto vec vidjeno - svi znamo ko je bio, shta je radio, itd...Zato sam izrovila jedan chlanak pa evo vam jedan dio :)

An ordinary mind and silly jokes

Amadeus' most controversial portrait is that of Wolfgang himself. How does one characterize an unexplainable phenomenon? While the problem for many lesser composers of Haydn's and Mozart's age is a lack of personal documentation, for Mozart and his family there is a plethora, including diaries, extended letters, notices and reviews in the press, and memoirs, as well as catalogs and autographs of the music itself. Yet, in a perceptive essay Alan Tyson asks: "What do we really know of Mozart or what can we know of Mozart?" Just how much does this bountiful documentation open to us the mind of a musical savant? Does the biography support the music, or is there no relationship between the man and the art? To the last question Shaffer would give a resounding "No." Shaffer's Wolfgang, in the words of his Salieri, was "a giggling dirty-minded creature." And as Shaffer's Salieri wonders about the "miraculous" nature and "sublimity" of the music, the dichotomy of the man and his music deepens. Thus, an implied but central question in Amadeus is: Does a relationship of Mozart's personality to his artistic products exist?

Such a question again comes out of the nineteenth century, not the eighteenth. In Mozart's time the prerequisites for a composer were neither genius nor the assertion of an individual artistic personality. Rather, it was a question of craftsmanship and the ability to provide new music appropriate to an occasion. A lexicon of musical ideas existed, designed and accepted for certain types of expression. A composer could select from this bank and create a musical product fully comprehensible to his audience. Mozart was able to manipulate this vocabulary both technically and affectively so as to create new depths of expression. It is within the essential style of the eighteenth century's last decades that Mozart operated. Thus, one should not be surprised that the man and the music may not have been congruent. Karoline Pichler, a Biedermeier woman of letters, observed: "Mozart and Haydn, whom I knew well, were men in whose personal intercourse there was absolutely no other sign of unusual power of intellect and almost no trace of intellectual culture, nor of any scholarly or other higher interests. A rather ordinary turn of mind, silly jokes and in the case of the former, an irresponsible way of life, were all that distinguished them in society; and yet what depths, what worlds of fantasy, harmony, melody and feeling lay concealed behind this unpromising exterior."

...ovdje mozhete prochitati chitav chlanak...

machkovac

kod nas je hladno. nekih -15 do -10 stepeni maximalne dnevne...

a meni palo na pamet - MACHKOVAC....

da mi je sad da je ljeto, pa malo da odemo da se kupamo...

deja vu

sve je to vec vidjeno.

josh su ti suve cipele... josh su ti usne umorne i sve shto kazhesh znam da nije josh su ti suve cipele napolju znam da kisha lije josh su ti vreli obrazi u oku sjaj ne prolazi josh ti na licu pishe chija si... samo moja nisi...

izgleda da cu morati prestati da vjerujem. a to je glupavo. i tupavo.

na zhalost, svaki put se sve isto deshava. i sve se nadash ma nije tako loshe. ne mozhe biti tako. sve mislish - ma sad nece. ma on nece. i onda se chudish sebi shto si se chudila toliko. i josh se samoj sebi pochnesh prismivati.

uvijek se pojavi neko ko ce reci oo, baby, ma ti si super. ma ne budi tuzhna. ma ne brini. ma sve je ok.

ajd me malo ostavite na miru.

imam dovoljno gluposti na glavi.

pustite me da me prodje.

lako je iz daljine posmatrati i nalaziti opravdanja da ne skidash masku.

ja se sve trudim biti fina, vaspitana, ali uvijek me navuku... ja vishe ne znam kako se ponashati. shto je savrsheno normalno, kad se ljudi ponashaju sa mnom na taj nachin. svi neshto hoce a niko ne znam shta.

oh, ajde back off!

jesam, gruba sam. i sam gadna. i shta s tim. svakako svi bjezhe - fijuuuuuuuuuuuuuuuu

shto onda da se trudim da zadrzhavam bilo koga?

samo da znate ide mi da sjednem i da se rasplachem, onako poshteno...

jest djavola, napolju je tako hladno, da se ne isplati raditi takve gluposti. nema bash vremena za to. ajde da vidimo shta stvarno mogu i shta stvarno znam - hm... znam ja puno toga.

ali danas sam "ko tazhen stih..."

"go lazham sekoj nov refren
ke bidesh moja nekoj den
a zoshto ljubovta se gubi
kako kapka losh parfem...

go lazham sekoj nov refren
ke bidem po-silen ot se...

go lazham sekoj nov refren..."

dobro doshli u novi ponedeljak :)

weekend je bio divan.
ovo je zaista, ali definitivno, bez sumnje godina dobrih susreta. kako je dobro vidjeti stare prijatelje, pogotovo neke od njih, koji ti znache tako mnogo da im je sve po default oproshteno. chudno je to... kao da sam se vratila u djetinjstvo ;)
a onda u subotu napraviti sebi filmski maraton:

- diplomac - gud old dastin hofman :)
- maratonci trche pochasni krug - ma shega, buraze! :)))
- ko to tamo peva? - uf...puno filozofski... pogotovo kraj...

nedelja - sto kafa s prijateljima. neki od njih puno prichaju.
kazhem ja "shto ne mogu jedno normalno mushko sresti?!"
a moj ce ti meni drugar "ma daj ne lupaj, naravno da ne mozhesh sresti nikog normalnog, kad si viroglava" (iliti vrtoglava...)
ma daj! pa nisam... i to mi neki drugar - kakve gluposti lupa. ma nije bitno.

pa onda sa mojim curama - nabrzaka se srele, istrachale, poprichale, ama opet mi nije dovoljno vremena za njih.
vanja danas putuje u albaniju. hocu i ja u albaniju :( ali ne bash sad, sad je hladno.

sinoc gledala farenhajt 9/11
potresajushte
lijep film

onda idemo malo koncert robija viljamsa.
i laku noc.

a sada - dobar vam dan i dobro doshli u ponedjeljak. kazhu da ce sutra biti jako hladno, maximalne dnevne oko -6....

...ne brini mama prezhivjet cu ja to
samo pusti da
svira glasno rokenrol...

cheburashka

...krokodilchic zvani Gena
igra peva celi dan
on sa svojim malim drushtvom
slavi rodjendan...

ovo je definitivno godina dobrih susreta....

Ne daj se Ines

Ne daj se Ines
Ne daj se godinama moja Ines
Drukcijim pokretima i navikama
Jer jos ti je soba topla
Prijatan raspored i rijetki predmeti
Imala si vise ukusa od mene
Tvoja soba divota
Gazdarica ti je u bolnici
Uvijek si se razlikovala
Po boji papira svojih pisama, po poklonima
Pratila me sljedeceg jutra oko devet do stanice
I rusi se zeleni autobus tjeran jesenjim vjetrom
Kao list niz jednu beogradsku padinu
u vecernjem sam odijelu i opkoljen pogledima

Ne daj se mladosti moja, ne daj se Ines

Dugo je pripremano nase poznanstvo
I onda slucajno uz vrucu rakiju
I sa svega nekoliko recenica, lose prikrivena zelja
Tvoj je nacin gospodje i obrazi seljanke
Prostakuso i plemkinjo moja
Pa tvoje grudi, krevet
I moja soba objesena u zraku kao naranca
Kao narancasta svjetiljka nad zelenom i modrom vodom Zagreba
Proleterskih brigada 39 kod Prkovicka
Pokisla ulica od prozora dalje i sum predvecernjih tramvaja
Lijepi trenuci nostalgije, ljubavi i siromastva
Upotreba zajednicke kupaonice
I "Molim Vas, ako me netko trazi"

Ne daj se Ines

Evo me ustajem tek da okrenem plocu
Da li je to nepristojno u ovakvom casu
Mozart Requiem Agnus Dei
Meni je ipak najdrazi pocetak
Raspolazem s jos milion njeznih
I bezobraznih podataka nase mladosti
Koja nas pred vlastitim ocima vara, i krade, i napusta

Ne daj se Ines

Poderi pozivnicu, otkazi veceru, prevari muza
Odlazeci da se pocesljas u nekom boljem hotelu
Dodirni me ispod stola koljenom
Generacijo moja, ljubavnice

Znam da ce jos biti mladosti,
Ali ne vise ovakve - u prosjeku 1938
Ja necu imati s kim ostati mlad ako svi ostarite
I ta ce mi mladost tesko pasti
A bit ce ipak da ste vi u pravu
Jer sam sam na ovoj obali
Koju ste napustili i predali bezvoljno

A ponovo pocinje kisa,
Kao sto vec kisi u listopadu na otocima
More od olova i nebo od borova
Udaljeni glasovi koji se mijesaju
Glas majke prijatelja, kceri, ljubavnice, broda, brata
Na brzinu pokupljeno rublje pred kisu
I nestalo je svjetla s tom bjelinom
Jos malo setnje uz more i gotovo

Ne daj se Ines

nisam vishe tako tuzhna. sad sam onako - 'vako-'nako....

evo vam neshto za podizanje raspolozhenja - malo back to the past

...still talking to my self and nobodys home...

mene stara dobra muzika uvijek dizhe na noge - njojzi hvala, ona nas je odrzhala :)

... so what'll happen to you baby i guess you have to wait and see....

e tu ide onaj dio s klavirom, pa onda gitara - AAAAAAAA

mamamamamammmmmaaa miaaaaaa!!!!!!!! :)

ja bih da napravimo jedan unplugged party :) ma mozhe i plugged! :)

slushaj ovo - click ovdje i be happy! :)

najtuzhniji post na svijetu

... tuzhna sam...

exi(s)ting 2

ja sam zadnji romantik na ovom svijetu shto se sporo krece i cheka raj
malo sam samo promijenila glumca al' isti je komad isti zaplet i kraj
ipak pozhelim neko pismo
ipak mada zajedno nismo

pishi, pishi ponekad dva tri reda
pishi, znam da je guzhva i da necesh stici

al' opishi mjesta gdje nas dvoje skupa nikada necemo ici,
.... jer ja ti stvarno, sheceru, vishe nemam inspiracije da ja opisujem ta mjesta, mislim da je sad malo tvoj red...
josh bolje - poshto sam ja josh mlada i neizhivljena, a ti si brate vec na rubu ochaja (nemoj sreco nemoj danas...) onda ti sjedi kod kuce i spavaj a ja cu da idem tamo vamo, ali bez tebe, a ti meni pishi gdje bi htio da idesh. eto tako cemo - ti kazhi gdje i opishi mjesto, a ja cu da idem :)

kasno je sad, kasno za sve, nemam volje a nemam ni snage da se mijenjam.... e to, burazeru, kad chujem meni dodje da vrisnem i da te opauchim....

jesam agresivna, mamamamamamamama

gnjave kina i kafane :) :)))
svi me gnjave.

viva dugme!!!

svi su dobri frajeri odavna prolupali... ili su daleko. a da su blizhe - sigurno bi i oni prolupali...

zhivoti gnjave smrti gnjave
mrzim priche shuplje glave
i mudrace - uvijek iste face...

exi(s)ting

ima jedna od zheljka joksimovica...

Dodir Ledja o Ledja
Ruka led ledena
Da li znas kako vredja prazna postelja
I kad mislis da spavam, ti se iskrades van
Boze samom sam sebi suvisan

vrti mi se u glavi od nedelje ujutro. zashto se to meni deshava?! do sto djavola - ja nisam udata. nisam nichija. i niko nije moj. i zashto me natjera da se osjecam tako?!

ne mozhemo vishe da razgovaramo. to mi nedostaje.
ne mozhemo se vishe gledati u ochi i reci ono shto mislimo.
pochinju neke igrice.
kad vidim onaj osmijeh vishe mi nije u glavi "jao kako je sladak!!! :))"
kad vidim onaj osmijeh meni se pojavi neka knedla u grlu:
ZASHTO MI JEDNOSTAVNO NE KAZHESH SHTA TI JE???

("...zdravo su mi doma serber si zhivuju, tetke mi u sobu vazdan nadviruju...zdravi zhivo, Zone, shto ti rade doma...doma li si, Zone..." aj, aj, muzika nas je uvijek spashavala ... mmmmm ... slusham Zone...

Zashto mi jednostavno ne kazhesh shta ti je????

(sve su zhene oko mene, nijedna ne zna ali ja znam ako pridju malo blizhe ja mogu svashta da im dam
i u svetlu i u mraku u avionu u kamionu dok pada kisha ili grad moje su sve. shto ja volim taj sex....i dok lezhim i dok stojim... kada mashtam i kada prashtam... i shta sad?!... kad sam s tobom i kad sam sam...)

ajde malo veselije muzike, bar da mi se sarkazam oboji u neshto veselo-sarkastichno :) ja ne znam kakva je moja karma ali mi svakako djeluje sarkastichno...

"shto se trudish i sebe muchish, chuvaj se ostavi me, dosta suza dosta tuge nisam ja za tebe... ja nisam tvoj, ja nisam tvoj, mene mesto ne drzhi, urazumi se devojchice, idi pusti me na miru....nishta nemam da ti pruzhim tuzhan sam i umoran...."

gleda negdje u daljinu. da li uopshte primjecuje da sam tu? kad ga pogledam, da on je sretan... o kako je on tuzhan.... i ochajan... shta mi glumish, pile? pa ne jedem ljude...

sve mu je super. sve mu je ok. i to uvijek. on nema razloga da ne bude sretan. on nema razloga da se ne raduje. on je tako dobro sredio svoj zhivot. njemu je tako dobro.

gdje sam ja u tom filmu?
prihvatam ulogu...
e djavola!!!
Taj film nit je sniman, niti ce biti sniman!

AKO MI SE JOSH JEDNOM LAZHNO NASMIJESHISH ODALAMICU TE, KEVE MI, SVE CU TI KOSKE POLOMITI I POSLACU TE NA KOSOVO DA SE TAMO DOKAZUJESH!!!

ne prodajem nasmijeshenog psa, zaboravi na to dan ranije shecuci kroz park on me upoznao s njom...malo srece ponekad igrao sam crveno. zheton kao sladoled lijepio se za moj sto

U nastavku slijedi (ili ochekujte )

Nisam vam dugo pisala, a i bolje za vas. Shta bih vam mogla rec?! Ima kod mene svega i svachega i opet nekako nichega. Deshavaju mi se raznorazne stvari i misli.

Tako da sam izmislila da se ja vama fino raspricham i neke vam stvari shto su mi u glavi iznesem ovdje u stilu - najmanje - Fransoaz Sagan. Ili Helen Filding. Vjerovatno ce zavisiti od priche.

Sad - danas necu stici, sigurno. Danas ono putujem, poshto nisam odavna, je l' :)

Danas ima da krenem i samo stischite palce da ostanem vaspitana. Jer mi je pochelo kipiti (u glavi, care, i da vidish shta sve ima u njoj...) a meni kad pukne film ja onda (za razliku od vecine) tachno znam shta radim! I u sushtini kreshem sve od reda - i po babu i po strichevima. Na jedan inteligentan nachin. I znam ne prosto da zhacnem, vec da opauchim direktno gdje je chovjek najtanji. I onda vishe stvarno ni prijatelji ne mozhemo ostati. Ma kaki prijatelji. Ja kad ti objasnim fino i lijepo ko si ti i kakav si iza shta se borish, onda ti ne zhelish ni sopstveni lik u ogledalu da vidish, a kamoli mene. Shto je razumljivo samo donekle. Jer chovjek treba bit u stanju da si prizna sobstvene greshke i mane, ta je l' te? :)

I tako ja priznajem da je meni mana shto ne znam da cutim, shto kad me zhulja skidam cipelu na sred ulice i bacam je shto dalje. I shto sam divljakusha pa mi je teshko kontrolisati udarce i razmahivanje desnice (a bogami i lijevice). I sve u svemu, ko prizna - pola mu se prashta :)))

Jedina dobra stvar u svemu tome je shto, evo, pokushavam sve to sublimirati na neke socialno prihvatljive nachine... (e kako sam se izrazila - fakat psiholog! :) )

U svakom sluchaju u nastavku slijedi:
- Latino ples za zdrav duh iliti niko nije savrshen. Pricha o nedostatku ljubavi...
- Zashto uvijek pogreshan tip naleti na pogreshnu curu
- Kako je Hari zamalo pobjegao od Sali
- Yazza is the best

ovo zadnje ce biti jedan hvalospjev meni samoj, jer sam odluchila da je krajnje vrijeme - poshto predosjecam neke depresivnonosne bure, pa da ih ono malo stabilishem ;)

slike :)

evo frishkih slika :)

removed

nadoknadileeeee :)

Hej moja dusice izbaci bubice iz svoje lepe lude plave glavice,
ne budi dete
obuci papuce, dodaj mi jastuce, nezno me zagrli i ponasaj se prirodno
skuvaj mi kafu napravi sendvic lepo ugosti i zadovolji me,

hej moja dusice ostavi lutkice koje te jure i stalno ti dosadjuju
ne budi dete
kupi mi haljine srebrne lancice crvene maline i kartu do Amerike,
znamo se skoro vec 10 dana - daj mi svoj auto
i kljuc od stana.

Hej, na sveze mleko mirise dan
ptice pevaju na sav glas
jutro njise vetar
dodirni mi kolena to bi bas volela,
hej, plavo nebo zuri u stan
zuti leptir mazi moj vrat
jutro njise vetar
dodirni mi kolena to bi bas volela.

Ehet - ovo je samo da vas malo podsjeti na savrshenstvo slobodnih dana...

nishta od svega toga mi se nije desilo, ma jok. ali ima nade.

naravno, bilo mi je SUUUUPPPEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEERRRRRRRRRRRRR za novu godinu :))))

nadoknadile smo fakat ja i makedo to shto nismo fehstale zajedno godinama... ima da me drzhe baterije jedno tri mjesece...slusham zanu "ozhenicesh se ti i udacu se ja..." ma fakat - necemo, bar ja necu LOL
/ha, nije smijeshno zhalosno je :-D/ "...bol sve je sada bol u ... " u bar je ritam dobar :-D

offf, pisacu vam duzhe shta se deshavalo. ako mi ne prodje inspiracija :) u svakom sluchaju:

BILO JE SUPER - MOZHETE SLOBODNO DA NAM ZAVIDITE!!! :)