Pa ti sad putuj ako ti se putovat da!
Dakle, moram nastojat ne radit slijedece stvari ako hocu ostati megasuperkul neraznervirana. A to su: nikad putovati avionima javnog prijevoza (oni privatni galfdzetstrimovi sasvim dolaze u obzir); nikada odsjedati u hotelima. |
Dijaspora i dijasporasko dijasporasenje
Dakle, posto na ovim prostorima dijaspore-emigracije koja travu pase imade ko plijeve, korova i nezrelih kopriva zajedno prije negoli su izmislili DDT, stavljam ovo. Neka se netko nije usudio prijavit, klikarat na link, ja da ga vidim! I nemojte mi dolazit sa placipizdastim izgovorima Joj, predugacko mi je za citat/Ajme, hocu, ali necu jerbo cu vas pocupat i ocerupat ko svjeze ofurenu perad (iskljucujem samu i vlastitu sebe jerbo si odredih vrijednost izboldanog samoosmislenog i pametnog teksta na desnoj strani, odmah iznad onog da sam 71% istinski umjetnik, koji me ne moze bolje i ljepse opisat, a i ljenguza sam. Tocka). |
Sretna u sijecnju. Di su vrapci???
Odlucila sam se na radikalan potez kojem bi mi pozavidjeli svi moguci radikali svijeta: objavih rat kukumavcenju! Dakle, nema vise da cmrljim, cendram, duboko uzdisem, primam se za glavu i vrtim istom u nevjerici i oh-tako-okrutnom-zivotu-i-sudbini-kletoj. Nema vise krokodilskih suza da ronim kad cujem onog gnoma od covjeka Timberlejka (Cry Me A River) - da, da, mizerija od covjeka koji me natjerase na takve rigorozne mjere. Nema vise busanja u prsa u predjelu srca i ridanja kako je zivot veliko, okruglo sranje koje eksponencijalno raste sa godinama, bojom kose i dezenom tapeta koje covjek ima u hodniku. |
Sta zna seljo sta je snijeg?
SNIJEG!! - prestravljeno vrisnuh jutros docim otvorih zavjese u kupaoni. Znala sam da nece misirat na dobro, nego samo na zlo i naopako i nahero i sve tako nesto. Jer, docim zapadne snijezic bijeli, Britanci se uzjogune ko zmija ljutica kojoj si na glavu neoprezno visokom petom stao. |
Smece
Veceras ocistih frizider. Oliti hladnjak. Taj mracni predmet zelja. Obicni, bijeli, plastificirani vulgaris. Smeca u njemu kol'ko 'os. Bilo je vrijeme. Zazmirih i posegnuh u poluplitku mu utrobu. Bez gumenih rukavica. Golom kozom, odnosno, rukama, doticah raznorazne organske tvorevine koje su zracile: gnjecavoscu; plijesni; raznom stupnju raspadanja (osnove biologije i organske kemije). Doticni se opirao ko musko pred oltarom, ali ne popustih ni pedlja plastike. |
K kao karijes
Osim sto jos uvijek klijestima cupam i cackam komade dvijeiljaditeiseste iz sebe ko seoski zubar zubni karijes, osjecam da me je netko odozgo urokljio (jel se to tako kaze? Ono, bacio urok?). Jer mi je pregorilo. Odnosno, pregorile su mi. Dvije. Zarulje. Odjednom. U kupaoni i nazovi radnoj sobi. Ova u radnoj sobi me se uopce ne tice, mogu ja radit i u mraku, cas posla - zdrobim se o neki opako ostri kut, zajaucem tu i tamo, i nakon nekog neodredjenog vremena sva ozarena dokotrljam se do konacnog odredista. |
Kako sam pocupala obrve
Dakle, kao sto se moglo pretpostavit, ne cupam obrve. Nikad ih u zivotu mom kratkom pocupala nisam. Lazem. Zapravo, jesam, jednom, i sve zbrljala. I od onda vise nikad. Sve do sudbonosnog trenutka jucer kad mi se ona zabulji u obrve i uzvikne sa mjesavinom strave i primjesom uzasa : "NE CUPAS OBRVE!?!?!?" Mentalno se sklupcah ko jez kad ga pregazi TAM-ov kamion. Jer znam da ne cupat obrve nije zenski nego babuskarski. To znaci da po defaultu babe i roge sigurno imadem po dvije-tri bradavice po licu iz kojih proviruje po par crnih i zlokobnih cekinja (iz svake bradavice, to jest). "Ne.", plaho odbrusih. I dobih citavu jezikovu juhu sa prilogom kako treba da si depilisem obrve da ne budem ko pracovjecna zena daleke proslosti. Nego da budem zena osvjetlane buducnosti. U sebi sam mislila da li bi Vincent Gallo ikad pozvo zenu na romanticnu setnju newyorskim gradilistem, prepunog mjesalica i betona, |
Lingvisticke tikve (ona i ja) posadjene u Londonu
Jucer se na vec standardnoj i nimalo neobicnoj krkaoni zabrinuh iz dva razloga: prvi razlog jer sam se (zajedno sa Marisi, da ne bude zabune) poenglezila do koske. Sjedimo tako na Marisinom toplom i mekanom i dosta udobnom madracu (odbih ponudu da se zavucem pod jorgan zajedno sa polugolom zenskom, sto vjerujem da bi bilo jos i toplije) i prebiremo po vlastitim misaonim zicama. Jedem(o) fish and chips (ne znam da li ona, ali ja da, ponekad); uvijek fino stanemo u red bez naguravanja (ako se netko i slucajno prepizdi preko reda samo odmahnemo glavom uz glasno tststskanje i poneku arhaicno-anarhicnu uzrecicu poput oh, dear, isn't this terrible?!; u limenim kutijama javnog prijevoza (kojeg uporno nazivasno javni transport) gledamo ili u pod, ili u zrak, ili studiozno proucavamo vec pettisucaidvadesetsedmi put vidjeni plan londonske podzemne (inace uvijek se jako skoncentriram proucavajuci omiljenu mi Northern Line). Ne dao bog da se pogledamo u oci sa nekim putujucim supatnikom ili da sacuvaj boze, zapocnemo razgovor!! Nema ko u zagrebackom tramvaju kad jedan penzic zapocne, a drugi se odmah jedva cekaju ubacit! Da, i u inim tramvajima smo zakljucile da se snebivamo ostalih putnika i da ne znamo di da pogledamo, ko mala djeca na trznici, bogati! |
Simbolicka simbioza
Imam buhu. Jednu. I jedinu. Vec tjedan dana je gojim. |
Tko? Sta? Gdje? Kako?
Danas sam na poslu rjesavala prakticni test na nekoj elektronskoj napravici velicine zrna prosjecne grahorice, zvan otprilike koliko mozga imas. Vec otpocetka sam slutila da je to neka masna patka. Ali svejedno sam se dala navest na tanki led. Prije svakog zadatka kolegica mi je trebala slikovno mahat prstima, rukama, laktovima, pa cak i trbusno plesat, da bi mi objasnila sto sad trebam kliknut, maknut, spojit, odvojit, preracunat (se). |
Akcija "Vratimo Spadu na ceradu"
Spada je piso. Ali je onda izbriso. |
Kulturna, hranoljubiva, uljudna, profinjena, udomacena, sa manirima
I sad kaze on meme. Sta meme? Tipfeler jer je mislio na mene? Meme, samo bez onog circonflexe naglaska na prvom e (znaci isto na vrancuskom)? Kakvi su ovo bakraci? Ko me 'oce nasamarit? I sad kao cita se mim. Sta, Mima Jausovec? Trebalo mi je par minuta da se oporavim i shvatim o cemu je rijec. Nikad cula, ali kad se ide grlom u jagode onda sam uvijek tu u prvim redovima. |
Staljinov slikovni dokumentarac
Ici se slikat za dokumente me uvijek toliko razveseli. Ovog puta tu rabotu odgadjah jedno mjesec dana. Jerbo sam spretna i okretna i izgubih si mjesecnu kartu za vlak veselja prije mjesec dana, ukljucujuci i onaj plasticni ovitak sa slikom. Ma, SVE! U jednom trenutku drzim ga u rukama, u drugom ga gubim, a da ni svjesna nisam. Ko osamucena mazga. Triput hura za mene! |
Novogodišnje zagrebačke pustolovine jedne guske
Da riješimo dilemu iz naslova: u zadnjih par dana guska je jedini opis koji mi najbolje pristaje. |
< | siječanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv