The Last Broadcast

Kako sam pocupala obrve

Dakle, kao sto se moglo pretpostavit, ne cupam obrve. Nikad ih u zivotu mom kratkom pocupala nisam. Lazem. Zapravo, jesam, jednom, i sve zbrljala. I od onda vise nikad. Sve do sudbonosnog trenutka jucer kad mi se ona zabulji u obrve i uzvikne sa mjesavinom strave i primjesom uzasa : "NE CUPAS OBRVE!?!?!?" Mentalno se sklupcah ko jez kad ga pregazi TAM-ov kamion. Jer znam da ne cupat obrve nije zenski nego babuskarski. To znaci da po defaultu babe i roge sigurno imadem po dvije-tri bradavice po licu iz kojih proviruje po par crnih i zlokobnih cekinja (iz svake bradavice, to jest). "Ne.", plaho odbrusih. I dobih citavu jezikovu juhu sa prilogom kako treba da si depilisem obrve da ne budem ko pracovjecna zena daleke proslosti. Nego da budem zena osvjetlane buducnosti. U sebi sam mislila da li bi Vincent Gallo ikad pozvo zenu na romanticnu setnju newyorskim gradilistem, prepunog mjesalica i betona,
koja ne cupa obrve. Odgovor se sam po sebi nametao kao vrlo nijecan. Nakon brzinskog predavanja Marisi kako da iscupam dlacetine, odluka je pala ko meteorit na Sibir: iscupat cu ih, majci, pa makar mi to bilo zadnje sto napravih u zivotu.

I tako danas ujutro nacrtam se pred ogledalom. Usnimih obrve. Aha, da. Pokusavam se sjetit Marisinih mudrih rijeci. Ne ide mi nesto. Te improviziram. Stavljam pincetu u ruke, mjerim neke razdaljine od obrve do nosa. Zapocnem masakr i udri da cupam. Lijevo-desno, gore-dolje, cik-cak. Stanem. Provjeravam. Hm. Treba valjda izgledat gore da bi bilo bolje. Nastavljam. Drz-ne daj. Urlicem od boli. Mrstim celo. Pa skiljim cas na jedno, cas na drugo oko. Osebujnim rjecnikom raznorazne pitoreskne prostakluke opisujem. Lupam se po lubanji. Sta mi je ovo trebalo, staroj i nemocnoj. Sreca u nesreci bijase sto ne uspijeh spazit ni jednu sijedu u obrvi lijevoj i desnoj.

Cupam ko da travu kosim tupom kosilicom. I doso cas da se nadivim konacnom produktu - fino oblikovanim i nekosmatim obrvama. Kadli ono - nocna mora! Jedna obrva iscupanija od druge. Od oblika ni O. Ne znam zasto je idem slusat. Da kazem da izgledam ocerupano je eufemizam. Odrano. Iscepusano. To bi bilo to. Postoji li perika za obrve?

Zadnji put da se idem nagovorit na nesto za sto nemam smisla. Naivna sam poput patke koja pliva posred Save i nosi pismo povrh glave.