The Last Broadcast

Sta zna seljo sta je snijeg?

SNIJEG!! - prestravljeno vrisnuh jutros docim otvorih zavjese u kupaoni. Znala sam da nece misirat na dobro, nego samo na zlo i naopako i nahero i sve tako nesto. Jer, docim zapadne snijezic bijeli, Britanci se uzjogune ko zmija ljutica kojoj si na glavu neoprezno visokom petom stao.

Moja vjesticja intuicija ispostavila se kristalno istinitom na stanici, gdje su se horde pobjesnjelih supatnika-trudbenika sjatile i istovremeno sa mnom zaradjivale ozebline pedesetisedmog stupnja, stajajuci na peronu, ceznutljivo pogledavajuci u daljinu i naivno vjerujuci onima sto su nas obavjestavali da ce slijedeci vlakic doc za samo 46 minuta (a nije ni tad doso, pizdamumaterina i sve po spisku).

Usprkos cinjenici da je zapalo jedno brat-bratu-ujni-strini 2 centimetra snijega, to je bilo dovoljno za masovnu drzavnu paniku necuvenih razmjera. Nepovoljni vremenski uvjeti, trubili su sa svih strana. Mogu si te nazovi nepovoljne uvjete zarolat i popusit. 2 centimetra! Pft! A sto drugo ocekivat od zemlje gdje se vlakovi odgadjaju i kasne jer je malko prasine palo na tracnice (ovo je ozbiljno i ziva istina i neka me netko odstrijeli ako nije istina). Trebali su vidit po kojoj snjezurini putovah u Zagreb prije godinu dana: snijeg do grkljana, strmine, zavoji, zagorske ceste, ali bus je prezivio i putnici u njemu (ukljucujuci i moju prepametnu malenkost), svi stigli na odrediste gore-dolje na vrijeme.

A ovo? Osim sto smrzoh sve vanjske i unutarnje organe stajajuci i cekajuci da se na vrbama pojave svjetlucajuci mali zeleni, stigoh na poso relativno na vrijeme: nesto prije podneva. Divota! Samo sat i pol stajah na svojoj vlastitoj pocetnoj stanici. U jednom trenutku moradoh uhvatit nos mi vlastiti sa prstima i trljat si ga da mi potpuno ne obamrne. Takodjer istovremeno razmisljah o razlicitim stvarima koje me trenutno okupiraju: da li je i patkama hladno? Koliko kalorija ima u jednoj kavi sa mlijekom? Zasto mi jedan od prstiju izgleda ko nateknuta kobasica? Da li izgledam debelo danas u ovim hlacama? Tko je Keyser Söze? No, nije pomoglo, i dalje se osjecah duboko smrznuto, ocajno, naljuceno, te i dalje stajah ko smrznuta mila gera koja samo sto proplakala ko zora od muke nije (kompletno sa drhtajucom donjom usnicom).

Kapitalizam i privatizacija i tako to je sveopce dobro. K kao jelen kapitalac za odstrel. Dobro, k nije j, ali sta ja znam sta je abeceda?! Od muke odo' si nadodavat u svoju virtualnu i nadasve kvalitetnu biblioteku (fala Loli sto me uputila). Treba prezivit ove sibirske zimske noci. Sve cekam da mi vukovi pocnu zavijat i mjerkat me za svoju veceru.

Smrt fasizmu, sloboda narodu!