The Last Broadcast

četvrtak, 29.09.2005.

Dokaz da je covjek ipak postao od majmuna


Mislim da ce se od jucer 40 i kusur posto Amerikanaca ipak opametiti i odbaciti kreacionizam (a ne tamo se natezati po nekim sudovima u Pennsylvanii). U tome ce im uvelike pomoci britanska laburisticka stranka koja je jucer dokazala da je covjek ipak potekao od majmuna. Odnosno,
Gorila. Sad, da li je to uzasna kletva i vrijedjanje Gorila kao takvih, ne usudim se ni pomisliti. A tek kad se Darwin pocne vrtit u vlastitom grobu...

Covjek vise ne moze ni zucnut da politicari laprdaju gluposti, a da ih se odmah ne udalji, u'apsi i preispituje. Nadasve zgodno, moram priznati. Kao sto su jucer gorile (sa malim g) nemilice izbacile Wolfgang Wolfa, 82-godisnjeg clana laburisticke partije sa njihove godisnje konferencije. Sto li je jadni Wolfgang bio skrivio? Reko zivio onaj Arap sto ga svi traze? Zivili svi Brazilci ovog svijeta? Ili mozda Plasticne sise za sve! Nista od navedenog. Stari se Wolfie usudio dreknit Gluposti! tokom izuzetno kvalitetnog trabunjanja o Iraku ministra vanjskih poslova Jack Straw-a. Ni pet ni sest, evo ti gorila u flourescentno-zutim odorama s natpisom sekjuriti stjuard i marsh napolje, stono bi se reklo.

Ne samo to, nego izbacise i frajera koji se jedini usudio branit Wolfiea. Pustite starog covjeka na miru! A-a: gorile imaju super sluh. Oni su sismisi. Operiraju na visokoj frekvenciji. Sta sad ti tu imas branit onog odmetnika i neprijatelja broj jedan koji sigurno ne pije kakao navecer nego tko zna sto radi? Jos jedan marsh napolje.





I tako. Wolfganga su cak i u'apsili na par minuta pod izlikom velebnog i divnog i vrlo omiljenog Toncijevog zakona (kojeg je donio kad su ONI razdrmali London 7.7.) zvanog Anti-Terrorism Act gdje te mogu u'apsit kako im se cefne.

UK ima vladu. UK ima sve. UK napreduje. UK voli Brazilce. Obrigado Jack. Obrigado Tony. Pozivam Anarhiju da bezecira po par vjesala i za ove ovdje. Tek toliko.

- 12:01 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 28.09.2005.

Druzim se samo sa dzet setom (i Richardom)


Ta-daaam! Moj mali zivot je tako cemerno jadan i osakacen da je to prosto nevjerojatno. Potaknuta proslovecernjim dogadjajem u kojem upoznah Glendu Jackson (ahem, upoznah je diskutabilna rijec jerbo progovorih sa njom circa trinaejsipo' sekundi), zakljucih da nista ne odaje covjekovu krizu identiteta kao prisjecanje starih lovorika. Tipa Kad sam bio mlad i nadobudan zario sam i palio/ehehehe, zene su padale na koljena od puste srece sto me vidjese/U moje doba... (opraceno sa gromoglasnih OHOHOHOHO-jkanjem). Kad mi je posao glamurozan. Jer na prste lijeve ruke mogu nabrojit slavu i teret sa kojim se sve susretoh. Pa tako odlucih napraviti mali presjek. Kao kad firme rade reviziju programa.

1) Bubnjar (jedan od) Sexe. Jednom mi je bio napisao da me voli. I onda tu stranicu seretski presavinuo u gornjem desnom kutu (ono, tipa, ko u spomenarima: tko otvori Xiolu voli). Mojoj (kratkotrajnoj) sreci ne bijase kraja. Ne bijah mu nikad cura. A htjedoh to jako. Onda ga je spetljala neka rospija. Kraj price.

2) Nick Cave. Ovo je vec urbana legenda po Xioli pa da stalno ne ponavljam... Dobro de, ne mogu izdrzati pa cu ponovit za one mladje generacije zeljne informacija. Potpisao mi se u And the Ass Saw the Angel i King Ink. Ne samo potpisao, nego pitao kako spelovat moje ime. Ne samo da je pitao za spelovanje nego je ispod potpisa stavio tocno 3 XXX (dakle, figurativno me je sveukupno 6x iscmakao u komadu) i u jednu i u drugu knjigu. Te me dokusurio sa izjavom da mu se svidja moja kosa. Ali to je bilo dok bijah mlada i nadobudna i poluzgodna, circa sestosedamdeset godina prije Krista.

3) Zoran Predin. Isto negdje tamo dok je Bog po zemlji hodao. Neposredno prije koncerta u Kulusicu. Bratic, jezicavac-Vlaj kakav jeste (fino se uvalio Zoranu, a ja sta cu jadna, za njim), Zoran i ja na sanku. Polumrtvi pijani, laktovima podboceni, lokajuci po cetristotu flasu piva za redom. I razglabasmo o Stajerskoj (Stajerska je moja pokrajina, da se razumijemo). Bila me je bruka jer sam imala bijele carape koje sam ocajnicki pokusavala sakriti sa prekratkim nogavicama od hlaca. Prava Stajerka.





3) Ivica Culjak, aka Kecer, aka Satan Panonski. O, da, kretah se ja u sirokom i elitnom drustvu koje je zarilo i palilo na Cvjetnom trgu negdje sredinom paleozoika. Pizzerija Zadar (lepinje), besramno zicanje para od obicnih prolaznika. Ovaj, zanijeh se. Pa kad se pojavio Satan u grupi nitko nije ni okom trepnuo. Niti jednom od njega rijeci nijesam cula. Uvijek bi sutio ko zaliven. Na tulumima bi se samo skrasio u jedan kut i sutio. I pregledavao udzbenik za likovni za srednje skole.





4) Princ Charles. Oh, ruku desnu ne oprah tjedan dana nakon sto mi je stisnu' plavokrvna kraljevska rucetina. Na kraju je ipak ozenio Camillu, a ne mene. Dabogda mu se ruka osusila.

Secer na kraju...

5) Oto Pestner. Necu uopce ulazit u detlje. Ako ne znate tko je on ne vrijedi vam zivot ni prebijene pare. A ovo cu uklesati u kamen (tipa Bascanska plca) pa kad se pronadje negdje za 1000 godina ucenici ce padati razrede ako ne budu znali. Ah, slava, ah, breme!

Svi prsti lijeve ruke su izbrojani. Oh, kakvi bi to memoari bili da ih napisem!? Seksogradnost slijedi. Uskoro. Samo za njega. Spremam se. Ko Muhammed Ali. Fly like a butterfly, sting like a bee.

Inace, jucer se opet vidjeh sa arhivarom Richardom. Citasmo zajedno pismo napisano 1772. Imadoh najbolju namjeru da se nakon toga podbocim i dreknem mu Oj, Rich, 'os vec jednom il' nes'? Umjesto toga izuzstih samo nesto sto se u globalu moze prevesti sa Srmrmghrmphf. Nes' ti elokventnosti. Di mi je prokleta jezicina kad je najvise trebam?

- 11:47 - Komentari (15) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.09.2005.

Dzaba Xioli umjetnost kad...


Mislim da sam fulala profesiju. Zapravo, 100% sam fulala. Ono, mislim, nes’ ti umjetnosti: tko je ikada vidio kruva na stolu od umjetnosti? Mozda neki ubudjosani komad kruva. Zaliboze truda. Kad mogah mirne duse prijeci u vode tzv. kompanija koje se specijaliziraju za preispitivanje radne snage. I nemilice mlatit pare. Iliti drugim rijecima, proslli tjedan imadosmo tzv. away day. Naslov dana je bio Taking the Team Forward. Nes' ti napredka u firmi. To su dani spontane srece, zadovoljstva i izljeva ljubavi prema ostalim kolegama na poslu. Dobro, malo sam se zanijela: away day znaci da se svi skupa pokupite na neutralni teren i onda neka laprdava spodoba koja je naucila par fraza dodje i ispituje vas o timskom radu. Pa onda kao promatra svakog individualno pod lupom i donosi zakljucke da ti ipak nisi timac nego individualac. Dakle, nikad nisi spjevao ep o iscjeljiteljskim svevisnjim mocima vlastitog sefa (ili sefice)? Lose ti se pise, bogati. Poanta svega? Da se vidi kako funkcionirate kao sljaker. Jeste li samotnjak? Dovrsavate li uvijek sve zadnji cas? Jeste li "biljka" ili "dovrsivac"? Nisam se mogla skoncentrirati jerbo sam ocajnicki pokusavala ne atrofirati na licu mjesta. Dok je ova laprdala o raznoraznim platoima timskog rada intenzivno sam si proucavala narukvicu sa motivom brazilske zastave na desnoj mi ruci (vrijeme zaista brze prodje kad se zabuljite u takvo nesto). Onda mi je mozak malko preskocio na temu toga kako bi mi opet bilo dobro da si ponovo stavim nanosnicu u nos nakon stotinjak godina (oh, da, ja sam veteran sto se tice rupetina u nosu, a i mozgu, bogami; izgubih moju omiljenu prije par godina i bijah prelijena da si nabavim novu). Da bih na kraju dosla do zakljucka da se ne mogu odlucit izmedju Havane ili Marrakecha slijedece godine (ako je mogao Ernest u Havanu, te Anita & Keith u Maroko, sto ne bih i ja, pobogu?).



Damien Hirst


Sva sreca nismo trebali hodati po zeravici, mijesiti kruh zajedno, grlit se i ljubit se. Nego tu su bile uracunate raznorazne “igrice” koje smo grupno trebali odigrati. Pa napisi sto to cini dobar tim. Koje karakteristike. Pa objasni. Pa nemoj me cinit, zeno!!! - vristala sam u sebi. Mozda sam se trebala na licu mjesta samozapalit? Ili priprijetit da cu se baciti kroz balkon? Pa podijelite se u timove pa da vidimo kako funkcionirate. Padala sam u raznorazne oblike afana promatrajuci zenu kako se pali na fraze poput support, synergy, common goal, understanding. Pokusala sam se skoncentrirati. Ozbiljno. Jedino sto mi je glavom prolazilo su bili El Presidente: htjela sam joj u facu zapjevat I'm gonna rock it, fly it like a rocket. Suzdrzah se na jedvite jade.

Na kraju dana smo svi zamrzili jedni druge. Od tima ni T. Popljuvani bijasmo od strane sveznajuce zene s darom izuzetnog laprdanja. Nismo je nikako mogli uvjeriti da smo kao svicarski tim upravo zbog toga jer svakodnevno laprdamo o izuzetno vaznim temama tipa Richard Gere i zamorac. Ne. Mi nismo mogli doci ni na dno neke Belbinove ljestvice. Ona zna. Mi nemamo pojma. Docim ne mozes na ljestvicu, znaci da si gotov. Nema nam spasa. Ni Richard ni zamorac nam ne mogu pomoci. Ne mogu nas izbaviti iz kaljuze u koju smo upali. Kapitalizam, da, ma tko ga ne bi volio?

- 11:30 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 25.09.2005.

Kako propustih biti Olivia Newton-John u uskim hlacama


Znala sam da ce mi se citanje ove knjige kad-tad obit o glavu. Ili mi se obilo o glavurdu to sto sam je proslog tjedna (poput LA Woman) tresnula svom snagom o shtok na poslu, te pri tome pomjerila granice vlastite gluposti jos par stupnjeva (na gore). Naime, u mojom vrlo raznovrsnom repertoaru snova nedugo nakon toga sanjah Marisi, par rasnih (polu)gejpedera (Brus se nije pojavljivao poradi nekog neobjasnjivog razloga), te yours truly kako tamanimo Specijalni Ka. Ne znam sad da li u ovom slucaju vrijedi ona stara narodska sto se babi htilo, to se babi snilo (mozda samo da prestanem slusat bracu Hartnoll prije nego odem lec)? Mislim, sto je slijedece na repertoaru? Xiola u pritvoru poradi dekadentnog zivotnog stila? Ako je dekadentni zivotni stil casa osrednje mlake vode, onda arrest me Mr Officer, please.

Uostalom, razocarana sam nemogucnoscu da na sebe natandrcim trenutno vrlo moderne i in traperice zvane vodovodna cijev (aka drainpipe). Naime, to su uske hlace. Vrlo uske. Da kazem da je to bila greska stoljeca bila bih vrlo skromna. Ptica Trkacica kaze da je najbolji lijek za smrsavit otrovat se 'ranom. Mudar potez. No, ipak, mislim da je isprobavanje vodovodnih hlaca u svlacionicama ducana takodjer jedan vrlo efikasan lijek. Odnosno, nakon jednog isprobavanja takovijeh hlacetina nece vam pasti na pamet da ste gladni. IKAD. Prvo cete pokusati kriviti krivo ogledalo u svlacionici (pri tome pickarati u nedogled i ostati sokirani). Po mogucnosti imajte digitalac sa sobom da ovjekovjecite ovaj trenutak srece i slavlja. Pa nakon strujnog shoka u Gapu fino uvecate sliku jedno parsto puta. Poradi raznovrsnosti ne bih je bas zakeljila na vrata frizidera nego vise onako, uvecala je life size i stavila je tik do kreveta. Da me onako posteno splasi cim se probudim ("Matere ti, koja krava se usudila staviti 'vakve hlace na sebe? Ermm, oniiiiii, da, pa to sam ja!"). Marjorie Dawes, eat your heart out!

Maltene sam se osjecala kao Olivia Newton John u onim superuskim PeVeCejkama kad dodje onako pred John Travoltu, otpuhne mu dim u facu i onda ko fol kulerski zgromi opusak sa stiklom (SANDY!? - Tell me about it, Stud). A ne kao riba na suhom: doslovce bacajuci se sad u lijevu, sad u desnu stranu, koprcajuci se i na jedvite jade pokusavajuci iskobeljiti se iz takovijeh hlaca, pri tome slusajuci zvuke savova koji pucaju. I onda nevino pokusati vratiti hlace prodavacici kao u stilu "Ih, pa nisu moj stil" (nadam se da ne vide popucani savovi). Xiola has spoken!





U slijedecoj epizodi: Xiola zajapureno i dramaticno objasnjava teoriju ne-seksogradnosti njezinog cijelog bica Gawrunu. You have been warned.

- 11:11 - Komentari (14) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2005.

50 Ways to Leave Your Lover


Iliti podnaslov: nemoj me morit ultimatumima.

Velike brige cemerne vodimo u ovoj kraljevini na kraju svijeta. Em nam je nasa Kata posrnula do kraja (a ko fol je ona jedini model koji navelike usisava bijelu prasinu), em nam se najveci par s kojim se mozemo ponositi (uz vec legendarni Burton/Taylor) opet navodno zajedno zbratimio. I to Sienna je Judeu sastavila ultimatum od 6 tocaka kojih ce se ovaj morati drzati.

Recimo, broj jedan je da je ne smije vise varati (za one neupucene, Jude & Sienna su prekinuli jerbo GA Jude nije mogao drzati u gacama dulje od otprilike 2.5 nanosekunde pa je u stilu klasicne staroanticke mitologije grozdje brao sa babysittericom svoje djece). Dakle, Jude, lose ti se pise. Oh, mos' mislit kako ce se sad drzat ove tocke i podtocke broj 1. Ko da meni kazes da se ostavim Cimera. Mislim, da covjeku svog zivota koji ti je poput morona prve klase gledao u oci i lagao (recimo, ulazi u spavacu sobu sa Bredpitovom Andzom, hlace su mu vec spustene i govori ti, "Ah, ljubavi mog zivota, idem tamo samo da nesto porazgovorimo o teoriji racunovodstva") moras odredjivat ultimatume - ne seri. Da ima imalo mozga koliko ja prljavog pod noktima znao bi sam vec prije sto treba i ne treba radit. Vrata - zalupiti - mars - napolje/vanka (iskonstruirajte recenicu sa ovim imenicama i glagolom - priznaje se bilo koji vremenski oblik).





Da vidimo dalje: broj 2 - da se kani bivse mu zene Sadie Frost i njihovih zajednickih prijatelja. To na racun izjave da je pocinio grupno deranje dok je jos uvijek bio ozenjen za Sadie; a navodno da je proucavao teoriju relativnosti i sa nasom Katom - dakle, nema gdje nije bio i koju znanstvenu rabotu nije napravio. Da mu ja odredjujem koji ce mu biti prijatelji? Da nema toliko mozdane mase (ne treba puno, pocetna masa moze biti i 3 grama, samo da je ipak ima) da ne moze zakljuciti i birati sam sebi prijatelje? Price za malu djecu. Nisam ti mate'. Ko da malom djetetu sad ides govorit da ne stavlja prste u steker i da ne balavi. Izgubljen slucaj.

Broj 3: da je opet zavodi i da joj hofira prije nego se ozene. Pa da mu to moram crtat? Nema sanse. Oli nema mozga da sam zakljuci? Ne crtam sebi, a kamoli njemu.

Broj 4: da ne smije izgubiti zivce. Oh, pa da, to se naredjuje. Da meni takvo nesto Vincent kaze, ma za inat bih isla gubit zivce. Namjerno. Sto pobogu znaci da ne smijes izgubiti zivce? Mislim, nemojmo se zavaravati.

Broj 5: da joj dopusti da vodi svoju karijeru kako zeli. 'Alo, zemlja zove Siennu - ima li koga? Jesmo li u 21. stoljecu ili smo negdje na pola puta izmedju trampe, robovlasnickog sistema i Tahijevog dvorca (odnosno seljacke bune)? I jos ga mora moliti da joj dopusti takav izbor. I jos mu to ijopet mora crtat? Sacuvaj me boze muskarca kojeg bih ja tako morala molit. Ono, gdje je kaluzula da: pliz, daj mi da pojedem nesto u 24 sata; daj da udahnem malo zraka (necu puno, obecajem); duso, jel mogu malo mrdnit iz ove sobe, pravo mi doslo da si ipak malo protegnem noge (znam srce da je zahtjev prejebeno zahtjevan, ali imaj malo srca, srce moje).

Broj 6: da se moze vidjeti sa svojim frendovima/frendicama kad god pozeli. Ne znam da li za ovaj secer na kraju tresnem glavurdom o zid, macho lupim sakom po stolu, ili da uzmem motornu pilu i otpilim par metara drva za zimu? Da mu jos i takav ultimatum moram postavljati? Pa radije cu klaparat okolo u havaiians japankama 24 sata. Ili natandrcit na sebe izuzetan komad odjece koji trenutno obozavam: drainpipe jeans = iliti na zdravoseljackom: izuzetno uske traperice (i koji svaku zenu koja je i 1 gram deblja od nase Kate ucini cetvrtastom odvaljenom gromadom sa bedrima sirine prosjecne tristokilasice).

Takodjer, navodno, Sienna mu je naredila da sastavi listu svih picaka koje je derao. I sad ce joj to pomoci da ga primi natrag? Pa da sam Jude ja bih joj tu listu prvo izguzvala pa onda lagano pojela, komadic po komadic, na licu mjesta pri tome je gledajuci ravno u oci. Pa neka onda vidi kome ce sta naredjivat. I onda, nakon svih tih klauzula, Sienna mu moze vjerovat. Garant. Sigurno. Sto posto.

Jebes muskarca ili zenu kojima moras postavljati ultimatume. Mars tamo!

Vracati se ponovo? Pa nismo bumeranzi, pobogu! Sienna, Paul Simon ti je fino zapivao: ima 50 nacina kako da ga ostavis. Ajmo!

- 10:00 - Komentari (37) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.09.2005.

Brus, Marisi, Xiola, Cimer, Fidel i utegnuta picka


Da pravo kazem, ne idjase mi se na krkacinu. Opet me fatala neka prehlada, morala sam radit i ne imadoh vremena utegnut se ko postena picka. Pa sam multitaskala, pri tome lakirajuci nokte na nogama u drecavo ljubicasto na radnom stolu, istovremeno jos komentirajuci Marisin zadnji post. Dobro, koordinacija mi radi.

Busom se uprtih u Marisine i Brusove (i Cimerove) odaje jerbo ne mogah 'odat u ovin cipelama. Ijopet se natandrcih na zvono joj, prije toga namjestajuci ogromne suncane naocaletine kulerski preko glave, da mogu omadjijat Cimera. Marisina lozinka na zvonu: "UNIDJI". Iscmakah se sa njom. Iscmakah se sa Brusom. Pih, ko da sam dosla da njih dvoje vidim? Di je Cimer, bogati, micite mi se s puta. Kad ono, zasjednem na futon, a ovaj se pojavi u razdrljenoj kosulji na strafne (dlakav je po prsima) i milo pozdravi. A bit ce da sam blejala poput lude Mare jerbo sam cak vodila i pristojnu konverzaciju sa njim. Majke ti, zasto si gejpeder, mislih kukajuci i naricuci u sebi? Nije me iscmakao, ali to je samo pitanje dana: prvo madrac, pa sad konverzacija dulja od nice to see you again. Sto je slijedece? Dodji de Xiola da mi izmasiras malo ledja? Ne ovdje nego u mojoj sobi: na MADRACU. Uf.

Posto me Marisi nije jebala pola posto (osim sto me je snebivala pokazujuci mi tipicni brazilski bikini srednje i male velicine koji bi meni eventualno pokrio nokat), Brus se fino ponudio da bude onako jedan pravi domacin. Pa me ponudio pivom. Mozda se malo sledio kao pravi Latino muskarac kad je vidio da zensko pije pivo, ali jebo sad to, mislim si, barem nije aloe vera sok sa kojim me Marisi morila zadnji puta. Onda me ponudio sa nekakvim cudnim zarolanim cigaretama. Pridruzio nam se i Cimer, na moje sveopce veselje, a Marisi je samo kolutala ocima jerbo se jos morala sminkat i upicanjivat. Nisam znala sto me snaslo kad vidjeh sto je natandrcila na nozurine: pete od kojih je skoro bila visa od Brusa. Dramila sam da ne mogu 'odat 50-ak metara od stana do restorana jerbo da me zuljaju cipele, a Marisi je samo frknula glavom i point blank natjerala i mene i Brusa da neka vec jednom izlocemo to pivo. Znala sam da Cimer ne ide sa nama pa sam se namjerno zadrzavala sto dulje u dnevnoj sobi i skicala ga iz svih kuteva. Na kraju sam odlucila biti izuzetno pristojna pa sam mu se na izlasku zadrecala "Dovidjenjaaaaaaa, Cimeruuuuu!". Neka vidi kako su Rvati pristojna celjad.

Konacno doklaparasmo do Kubanaca i kubanske 'rane. Nakon jedno petstotinjak godina odlucili smo se. Odmah smo upregle Brusa da nam donosi koktele s bara da se ne moramo nas dvi dekomodirat. Marisi i ja pristojno pricasmo engleski da se Brus ne bi naso uvrijedjen, no on je i dalje samo blejao u jednu imaginarnu tocku na horizontu. "Brus, jel' ti dosadno?" "Aaaa, what??? Aaa, noooooo, noooooo, you just keep on talking."

Bilo je i zanimljivijih trenutaka poput Brusovih i Marisinih spontanih izlijeva golublje ljubavi, na sto sam ja pristojna kakva jesam, okretala glavu na sve moguce strane, da ne ispadne kako buljim dok jedan drugome pregledavaju grlo i usnu supljinu. Proucavala sam neobicno ofarbane zidove. Usprkos svako malo fatanju i pipanju s Brusom Marisi nije promakla utegnuta picka koja se bila pojavila u zecjem krznu. Pa smo je malo opanjkale na rvackom u stilu "Nu, picka joj materina, sto se utegla!" Onda smo malo opanjkavale Kate Moss. I izrazile zelju da odemo na Kubu prije nego odapne Castro.

Nakon toga se nismo mogli odluciti jos parstotinjak godina 'ocemo li lokat jos jedan individualni koktel ili cemo narucit citav bokal? Izbor je pao na bokal, a Brus mi je samo nadolijevao jos i jos i jos... Nakon nekog vremena pravo obnevidih kako mi se mantalo u glavurdi. Marisi rece da smo sad svi troje certificirano pijani. I ponosno izjavi da je sad njojzi na red da izorganizira slijedece okupljanje zbratimljenih drzava svijeta. Mos' mislit: evo kako je odlucno birala koktel ("Ne, ne znam. Ja cu ovog. Hm, ne, ne znam. Kako god vi dvoje odlucite, tako ce biti. Oniii, ali ja ipak ne bih ovaj."). Bolje bi joj bilo da se odluci.

Na kraju bilo je medjusobnog cmakanja na izvoz. Ne znam da li je Marisi znala kog cmace jerbo me iscmakala jedno 46 puta. Mozda je mislila, nakon ovoliko koktela, da sam Brus? Ih!

- 09:19 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 17.09.2005.

Oh Me, Oh My: The Way The Day Goes By, The Sun Is Setting, Dogs Are Dreaming Lovesongs Of The Christmas Spirit


Posto sam psihicki jos uvijek negdje na pola puta izmedju Uptowna prema Downtownu, a fizicki sam ipak u kraljevstvu velebnom (i jos uvijek naricem ko najgora baba) stavljam jos par slika. Nek se nadje. Mini-voodoo. Sto vise trabunjala o NYC, to je veca sansa da odem tamo zauvijek (logika by Zajola). Iako, veceras bi moglo biti izuzetno zanimljivo jerbo konacno otrgah Marisi od Brusovih kandzurina i odosmo na nasu tradicionalnu krkacinu u Cuba Libre. Konacno je pricepih na dogovor nakon jedno 145 mailova tipa "De ti odluci sve!" A vodim je prakticki u njezino vlastito susjedstvo! Dobro de, dolazi i Brus. Bit ce zabavno. Valjda. Mozda dodje i koji (polu)gejpeder (Cimer nece, smrc, jer on uvijek derneci 24/7). Onda ce biti jos zabavnije. Meni.



Brighton Beach. Oliti Little Odessa. Ruska mafija na djelu (izmedju ostaloga). Vecina natpisa je na ruskom. Sva sreca da znam citat cirilicu.




Ulaz u Coney Island podzemnu.




H & H Bagels na uglu Broadwaya i 80th West Street. Navodno ispeku 50,000 bagels dnevno. Iznad je NY Sports Club: oficijelna teretana vatrogasaca (FDNY). 1 bagel = $1. Moj favorit je bio pumpernickel bagel (sa razenim brasnom i kimom).




Zabar's. Nasuprot H & H Bagels. Ducan s hranom poznat diljem NYC. U cafeu imaju najbolju kavu ikad. Cafe je popodne okupljaliste zidovskih penzica.




Pogled na Riverside Drive i Riverside Park s prozora hotela.




Tko god otisao na Coney Island zavrsi tamo (Nathan's). Nista posebno sto se 'rane tice, ali ima tipicnu americku atmosferu. Jeftino.




Barney Greengrass (541 Amsterdam Avenue) cafe i ducan. Divan omlet sa gljivama. Zgodni konobar (jednina). Umjereno skupo. Kad kazu orange juice, to i misle: svjeze istisnuta naranca (sa malo vode).




Instalacija (izlosci su napravljeni od fiberglass i polimera = na rvackom ne znam) Eve Hesse u MoMA-i.




Zamuceni seljak u kadru na desno. Di ce nego do Warhola?




E J Luncheonette, 447 Amsterdam Avenue. Otvoren 24 sata. Prvi puta probah omlet samo sa bjelanjcima (a la Dzej Lo i ostale dzet set zvijezde). Zgodni konobar iz Ohia.




Jedna od zgradurina. Onako, bezveze.


Sve to sam iskopala imajuci sa sobom Lonely Planet vodic kroz NYC.

Devendra Banhart: moja nova ljubav (erm, necu ni mislit koliko je mladji od mene - i ovako kazu da je age ain't nothing but a number). Sorry, Vincent Gallo: ako zelis mozemo jos uvijek biti prijatelji.

- 11:02 - Komentari (17) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2005.

Leaving New York


Da, da, naravno. Slusah najvece kliseje i ljige pri uzlijetanju sa Newark Liberty International. (ukljucujuci Alone in Kyoto sto nema veze, a ima). Zapravo, lazem ko pas. Dok avion uzlijece zabranjeno je slusanje iPoda te uporaba raznoraznih inih elektronickih naprava. Ali poradi umjetnickog dojma ajde de da kazem da je to bilo dok sam onako tugaljivo buljila kroz prozor a la Michael Stipe (kompletno sa plavkastim filterom). Na zalost, Vincent Gallo nije onako muski potrcao prema izlazu, issakarao stjuardese i upao u avion arlaukajuci i udarajuci rukama na vrata aviona Xiolaaaaa, ne idiiiiiii!. U jednom trenutku pri izlasku iz hotela ponadah se da zaboravih putovnicu. Kad sam skuzila da sam je ipak ponijela zlokobno sam se zahihotala na ideju namjernog gubljena iste. Da prodam pricu da su mi je ko fol dzeparosi bili popalili. Da, bas, jako su trazene one iz Slovenije. Ono, prestiz biti drzavljaninom dezele je neizmjeran pa je shodno sa time grabez za iste te ogroman. Ilegalno preprodavanje inih je veliki business.



MoMA - Warhol


Newark je stocna shtala. Za ukrcavanje stoke. Vecinom sitnog zuba, a nadje se i pokoja onog polukrupnog. Kao prvo, chekiras se sam. Ali ne daj boze da ti to netko kaze ili da postoje kakvi natpisi da je tako. Nego cekas unezvjereno u redu 243 svjetlosne godine. A krvni pritisak proporionalno raste. Dobro, samoposluzivanje, how hard can it be? Pa, ako imate (ne)srecu da ste drzavljanin drzava sa koje nitko nikada nije cuo - nema problema! Prvo moras skenirat putovnicu pa se ko fol pojave detalji. I na sva pitanja tandrcis OK gumb i sve 5. Osim ako niste ja, u cijem slucaju se onda pojavi ogromni usklicnik na sred monitora i onako krupnijim slovima pise nesto tipa Oh-oh! See travel assistant! Ispostavilo se da ima veze sa drzavama ex-Yu jerbo sam joj neotesano skicala preko ramena. Eto, chekiranje zavrseno. Ali ne uzmu ti prtljagu ko na normalnom europskom aerodromu. A-a. Isto ko i u LAX-u: kloparas sa prtljagom do jos jednog reda gdje je tek onda predajes. Zanimljiva koncepcija. Koncepcija koja mi je krvni tlak dovela do orgazmicke razine. You can take the girl out of the Balkans, but you cannot take the Balkans out of the girl. Inace nisam neki kolerik. Ozbiljno. Malo mi je falilo da se zadrecim iz cista mira na sav glas Bomba! Pa da vidimo onda. Ali onda bi to znacilo kraj srljanja po Jamerici za sva vremena. Pa nisam.

Salila sam se u sebi da fala ti Boze, nemam onih cetiri S na boarding passu (to znaci da ce vas jos dodadno pregledati i friskirati prije ulaska u avion). Kad ono, prije rentgena, sluzbenik i sluzbenica, docim su vidjeli boarding pass, poceli su se posalicno ponasati. Frajer je poceo plesati (doslovce) u ritmu Frank Sinatre i pjevusit nesto tipa Danas je vas sretan dan! Pregled je vas! Danas posebno pregledavamo crvenokose babuskare. Oh, pod kakvom sam to sretnom zvijezdom rodjena, mislim si ja istovremeno. Kiselo-kupusasto sam se smijesila, a u sebi sam mu istovremeno vrat drobila sa svojim ocnjacima. Zenetina me odvela na stranu, friskirala (ijopet a la Diana Ross, samo sto ja nisam puknula zenetinu sakom u bradu ko Diana). Sve je nesto pistalo oko grudnjaka, ne znam zasto, pa sam imala posebnu cast biti pipana po sisama od strane doticne. Mislim da mi se ne bi dobro pisalo da se nadjem u zatvoru.

Za utjehu odo' si kupit dvije 142 gramske kutije Junior Mints (kao zadnji hommage Seinfeldu, odnosno Krameru) jerbo ih odje neima za kupit. Ostatak price znate. Ljiga na slusalicama. Osjecah se poput Scarlett Johansen kad je napusta Bill Murray. Kompletno sa Just Like Honey podlogom. I skuzila sam da Jim Reid NE kaze I'll be your plastic toilet. Dakle, 20-ak godina zivjeh u cistoj zabludi. Poanta: i najjace iluzije ipak jednom padnu.

- 10:47 - Komentari (17) - Isprintaj - #

srijeda, 14.09.2005.

Kraj. Naricanje. Uzas.


Pere me jet lag tako da cu treskat jos i vise zbrda-zdola nego inace. Uvijek, ali uvijek kazem samoj pametnoj sebi da necu vise nikada letit na relacijama duljim od 2 sata u stocno-ekonomskoj klasi nego samo u onoj obijesnoj gdje se mos' ispruzit ko gospodin covik. No, kao sto nas stari uce, ne zivi se u oblacima i tako neke slicne polufore, pa konstantno iskrkam vlastite rijeci i pod cijenu New Yorka i tako nekih gradova na drugim kontinentima, odo' se opet tlacit u zraku.

Zadnji dan u NYC sam vec navelike cmoljila umjesto da sam rekla samoj sebi udri brigu na veselje. Posto se relativno jeftini letovi mogu dobiti samo zato jer ima trapula za naivne, moj ustup naivnosti je bilo polijetanje u 20.30, dakle, moradoh jedno 10-ak sati vrludat New Yorkom na plus tri'eset. A nakon toga jos 6 sati opcenarodnog guzvetanja. Para vise skoro da i nemah pa odlucih muktarit na veliko. Dakle, odo' na Staten Island (trajekt je besplatan, a put traje otprilike 20-ak minuta od South Ferry terminala na samom jugu Manhattana do Staten Island terminala St George). Staten Island je jedan od pet okruga NYC, a najpoznatiji (ahem) je po tome sto se tamo nalazi kolosalni gradski deponij smeca (znam se i ja kulturno uzdizat, blago meni). Wu-Tang-Clan su od tamo. Vecina turista ode do Staten Islanda i odmah se okrene i vrati natrag. Ne i ja. Ja ostadoh. Kao, procitah da na Great Kills ima ko fol neka plaza i da tamo zalaze surferi. Tj tamo surfas ako si surfer i nadjes se u NYC. Na trajektu sam stajala s krive strane da mukte iz daljine vidim Kip slobode (i ovako ga vec vidjeh prije 2 godine, ali ajde de sad...) pa sam si mislila da cu takvu nepravdu sama sebi ispravit na povratku. Mos' mislit: pronicljivom preciznoscu omanje lignje i procesom neobicne dedukcije opet sam se bila stala na krivu stranu; tj stala sam se na pravu stranu i onda sam pocela pametno deducirati. I stala se tocno tamo kao i prvi puta. Neki ljudi su prirodno inteligentni. Neki prividno. Neki ne znaju sto je inteligencija taman da ih mazne posred arkade.




South Ferry terminal (Staten Island Ferry terminal)


Staten Islandom mos' bauljat busom, autom ili vlakom. I sad, Great Kills je tamo negdje Bogu iza nogu. Sidjem s vlaka, muva se neki Crnac s ogromnim boomboxom na maximum volume, putokaza neima, sve onako nekako prazno. Dobro, how hard can it be, pitam se nestasno u sebi? A sunce uprzilo. I treba se penjat nekim brdom. I ne smijem zakasniti na vlak natrag do trajekta. Nakon 15-minutnog Godotovskog pjesacenja po zvizdanu predah se i okrenuh natrag. Jebo sad, Staten Island, sta sad, barem mogu rec da sam bila tamo. I da sam na trajektu za Manhattan stajala do bona fide NYC originalnog alkosa koji je citavim putem mumlao "Whaaaaaaassssuuuuuuuuup?" Pa se malo klatario. Te htio bacit onu gumu za spasavanje, ali je bio preslaba pickica da ga cijelog digne. Na kraju je od muke samo frknio svoje suncane naocale u vodu.

Nakon vrckave Staten Island epizode sjetih se Gordon Gekka te da jos nijesam obasla Wall Street i burzu (NYSE). Pa kad sam vec tamo da kompletiram sa Ground Zero na kraju. Maltene se strmopizdih na jednom od uzarenih Financial District plocnika: buka, galama, promet, raznorazni (mio)mirisi, sunce upacilo jos uvijek. Ali vodile su me Gordonove misli-vodilje Lunch is for Wimps/Greed is Good pa sam se sa mucenickom facom dokopala i Merril Lynch bika i burze i Ground Zero.



NYSE




Ground Zero (World Trade Center)


I sad pita me Rudarka da sto li tamo pazarih? Zapravo, dodjoh praznih rukava. Osim Dean & Deluca salica malko poharah i Urban Outfitters, ali najponosnija sam na Marimekko torbu, nesto slicno ovome, samo je torba malo manja i sa crveno bijeli krugovima. I bila je $70 dolara. Htjedoh se uguzit i u De Beers, ali sam dosla do zakljucka da to ipak ne bi imalo smisla.

A tek prcvarnica na kvadrat zvana Newark Liberty International Airport! Da ne davim sad, izdavit cu drugi puta. Naravno da je od izuzetne vaznosti.

ZaLanetu: let sam po sebi nije skup, a hotel je bio ultra jeftin: $99 po nocenju, sto je za Manhattan izuzetno povoljno. Jest da hotel nije bio bas nesto (farba i gips su se ljustili sa zidova), ali je bio cist i imao je ono sto ti treba: krevet i kupaonu. Zapravo, najskuplje dodje trosenje para kad si tamo. Jerbo trebas jest, trebas nesto i vidjet i proputovat podzemnom. A sve to kosta (ukljucujuci i muzeje). Doduse, meni se hrana cinila jako jeftina u odnosu na London, iako, opet ovisi gdje jedes. U Good Enough to Eat 2 dorucka (slicna kao na slici iz prijasnjeg posta) sa kavom i sokom su kostala $35 + napojnica. Napojnice su obavezne (otprilike oko 20%), za razliku od UK. Dakle, potrosih vise u ova 4 dana na sve to nego za put i smjestaj.

- 11:36 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 12.09.2005.

New York traktat broj sestosedamdesetiosam (blizi se kraj)


Sad bih ijopet trebala ko nesto piskarat. A ne mogu. Mislim, ne da ne mogu nego iz mene lete nebulozne recenice koje smisla nemaju (a ni neke blage veze sa koherentnim tokom dogadjaja). Nego samo onako, kvazi Joyceov stream of consciousness (opa, kako se samo besramno usporedjujem!). Zadnji 'pravi' dan u NYC. Ponedjeljak ne racunam jerbo se tad vec ide pa zajedno sa time ide i cemerno kukanje-jadikovanje-naricanje.



Chrysler Building


Za dorucak odo' u onaj Good Enough to Eat. Dakle, okusih tipican NYC style relaksirajuci brunch (dorucak i rucak u jednom). Red se vec prostirao u 8:45 (a otvaraju u 9) pa sam se vlaskom pronicljivoscu ugurala odmah negdje na pocetak reda. Zlu ne trebalo. Posto sam vrlo prevrtljiva osoba ne narucih palacinke sa cokoladom i kokosom vec ove sa bananom i orasima (i maslacem od jagoda: maslac u koji su umijesane zdrobljene jagode). Pri tome nisam bas uzivala nego sam samo cekala kad ce se palacinke slegnut na moju trbusinu jos vise je zaobljujuci (seljak ne zna uzivat): nije ni cudo - dobih 4 komada na tanjuru od cega sam jedva mogla izist 2. Pri tome se zabavljah pogledavajuci na Amsterdam Avenue i gledajuci Upper West Side-re kako secu nedjeljom ujutro.



Good Enough To Eat, 483 Amsterdam Avenue (Upper West Side)




Dorucak


Onda odlucih malo ulupati dan po Petoj aveniji sa ostalim bezglavim turistima. Sasvim slucajno nabasah na Trump Tower: hram kica i vulgarnog bogatarluka (sa svih strana smijulji se Donald sa svojom Slovenkom. Hm, trebala sam viknut "Make way, Slovenians coming through" pa bih mozda dobila kakav VIP tretman i prijem kod njegovog i njezinog visocanstva). Mislim da imaju i vlastiti parfem. Pa kocopere se u izlozima raznorazne knjizurine koje Donald napisa' tipa "kako steci pare prije nego odapnes". Znala sam da ce nakon toga MOMA biti golo spolovilo muskog ljudskog roda.



Trump Tower (5th Avenue)


Aj, konacno da vidih i taj famozni preuredjeni Muzej moderne umjetnosti gdje ulaznica kosta $20. Reko bi covjek, vidi skrte li babetine! Ma, fantasticna je i zgrada, i postava, i sve, ali brate, dva'est dolara ne vrijedi. Jos k tome ljudi ima na razvazanje pa je cijeli feeling ko da si u nekom shopping centru, a ne u hramu umjetnosti gdje se treba ponizno hodocastiti. Opet sam smrcala na u sebi jerbo mi se ponovo pojavio Olive Twist piskutavi glasic koji bi tamo neki posao, ali sam ga brzo suzbila jer mi je kvario opci dojam. 6 katova. Mali milijun umjetnina. Prepotentno sam likovala u galeriji modernog dizajna jerbo sam skuzila da imam par stvari u kuci (iPod, Tod Bondtje lampa, kopija Arne Jacobsen jaje stolice) pa me je to automatski ucinilo trendsetterom u mojim ocima (koji kriterij, Boze sacuvaj!). Onda mi je bilo malo tesko oko srca usporedjivajuci americke i britanske muzeje i skuzivsi kako ovi jamericki imaju para ko blata, a ovi kraljicini nemaju ni za kiflu.



MoMA (lobi)




Roy Lichtenstein (za Bredpita)


Ni pet ni sest ni sedam ni osam, da se oporavim odlucih proslavit rodjendan u Greenwich Village-u, poznatijem kao beatnik i folk sceni 1950.-ih i 1960.-ih. Takodjer poznatiji kao gejpedersko srediste (di ce Xiola nego medju gejpedere). Vrvi od ljudi i ima neku posebnu atmosferu. Slasticarna Magnolia, navodno, gdje one babe iz Sex & The City jedu kolace. Je, mos' mislit, one bas jedu kolace sa gomilom glazure. Red bijase parmetarski. Jebo! Uboh 4 cupcakes i izletih vanka. Nes' ti rodjendana! Ali Greenwich Village: restoran do restorana, ducan do ducana, arhitektura bozanstvena (tipicne new yorske brownstones zgrade). Umjesto da pojedoh prvo nesto pa onda kolace, ja prvo udarila po kolacima pa tek onda na glavno jelo. A to bijase u Cafe Figaro, navodno famozno kultno beatnik i folkie okupljaliste (Allen Ginsberg, Jack Kerouac, Bob Dylan) gdje se naroljah od jedne obicne margarite. Da, znam, zalosno.



Slasticarna Magnolia, kompletna s ogromnim redom




Magnolia kolaci




Greenwich Village (Bleecker Street)


Za kraj odlucih ulupat pare u Urban Outfitters, Apple Store (pri tome dirajuci novi iPod nano i slineci nad njim) i Dean & Deluca koja je meka za 'ranu svake vrste (a i Basquiat je kupovao tamo): delikatesa koliko 'os, raznoraznih egzoticnih prehrambenih artikala, miris se siri na sve strane (ali zabranjeno je slikanje unutrasnjosti, nemam pojma zasto?) A sto ja kupih? 2 salice. Ih, nes' ti kupovanja! Ne otidjoh do WTC-a, ali su se ulicama mogli vidjeti vatrogasci (FDNY) i policajci (NYPD) u svecanim odorama kako idu ili se vracaju sa komemoracije. Restoran nasuprot Cafe Figaro-u je imao transparent vani sa 9-11 God Bless America.



Dean & Deluca, Broadway


Ujutro, kao sto vec rekoh, buljim kroz prozor u Riverside Park gdje vec u 6 sati joggeri marljivo joggiraju, secu pse, auti vec uvelike voze. Ne znam kako cu se opet naviknuti na UK nacin zivota. Jerbo fraza city that never sleeps drzi vodu. Jucer oko 22 sata postadoh gladna, kad ni 5 ni 6 odo' do H&H Bagels koja mi je odmah do hotela, otvoreni su 24 sata, navodno najpoznatiji ducan koji prodaje bagels u NYC (otvoreni su, naravno, 24 sata, mozes naruciti i telefonom) i cap! Divota.

U podzemnoj na reklamnim plocama vecinom stoje reklame za raznorazne odvjetnicke firme koje se bave sa personal injury claims, dakle one koje ce u tvoje ime tuziti i Svetog Petra. Svaka ima i natpis se habla espanol. Telefonski broj jedne od takvih firmi jest 212-MARGARITA (Amerikanci ne vole stavljat brojeve za telefon nego slova koja su ekvivalent brojeva na telefonskim tipkama), ocigledno, za latino musterije. Mislim da sam vidjela i 1-800-DIVORCE-NOW. Hell, yeah, nema sto nema.

Zanima me da li bi mi se NYC tako svidio da tamo i zivim? Jerbo kad mi netko od turista kaze nesto tipa "Joj, London, super grad, fenomenalan, ovo-ono", dodje mi da ga zgromim jednim potezom. Mozda New Yorcani misle isto tako? Sve je lakse kad si turist, kad se ne moras dizati u toliko i toliko i biti na poslu u toliko i toliko, kad ne moras placati racune i jedina briga ti je... Zapravo, nemas ni jedne brige na horizontu.

Brz, dinamican, pun kulture i atmosfere, sa dusom. Uskoro mi opet slijedi spustanje na zemlju i realnost. Idem sad prestat kukat i jos malo buljit kroz prozor.

- 13:24 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.09.2005.

I nakon Brooklyna... Brooklyn (ijopet)


Ijopet Brooklyn. Zapravo, izbjegavam Manhattan koliko mogu jerbo kad bijah ovdje po prvi puta nogom ne krocih izvan njega. U subotu provedoh citav dan tamo, tj kvartu zvanom Prospect Park. gdje je Brooklyn Museum of Art, Botanicki vrt i, errr, Prospect Park. Doci do Brooklyna je bila ekspedicija i po' jerbo kao sto vidim, i MTA (kratica za javni transport u NY) izvodi raznorazne radove na prugama preko vikenda. Tako da je bilo drz'-ne daj, izlazi vanka sa ove linije jerbo ne ide dalje i utrpaj se na bogtepita koji.



Zgrada u Brooklyn-u


Dakle, ipak nogom krocih u muzej (MOMA-u izbjegavam koliko mogu jer cu morati iskeshirati $20 za ulaznicu, ali i to ce doci na red). Muzej kao muzej, moje oko kriticko se naslo kritizirat svega i svacega, ali uglavnom, bijase relativni raj na zemlji jer ne bijase puno ljudi, kao u recimo, muzejima na Manhattanu. Imaju svega i svacega, izmedju ostalog imaju i francuske impresioniste (moja prva ljubav) pa si mislim onako u sebi (Oliver Twist molecljivi glasic) "Sir, can I have a job here?" Da, evo, odmah, sad cemo to srediti. Imaju i predivne WeCeje jerbo u zenskima imas i fotelje u koje se mos' sjest i laprdat koliko 'os (neke dvije babe su to i radile dok sam se ja pokusavala "koncentrirati", sto mi je islo izuzetno na zivce).



Brooklyn Museum of Art


Botanicki vrt je ogroman, a posto sam seljacina da padam na biljke i debele ukrasne sharane (karp coi) u ribnjacima, odo' i do tamo. Ne bi covjek vjerovao da je u NYC: nema buke, okruzen si zelenilom. Ma, milina! Imaju i mali walk of fame sa plaketama slavnih Brooklynovaca (Barbra Streisand, Lauren Bacall, Harvey Keitel, Rita Hayworth). Jedino mi je bilo malo zao sto nisu stavili Jay-Zja pa sam se htjela zaliti upravi. Ali bilo je vruce pa mi se ipak nije dalo.



Botanic Gardens (Brooklyn)


Prospect Park je jos veci od botanickog vrta (ali su barem blizu jedan do drugoga). Usput sam skicala stanove i sanjarila kako cu si ja jednog dana za adresu pisati "Bla, bla, Brooklyn, NY". Niti jednom se nisam osjetila "ugrozenom" ili nesigurnom u NYC. Cak i kvartovi koji su nekad slavili za "oh-oh" tipa Harlem, danas su OK (nekretnine su pocele vrtoglavo rasti u tim kvartovima). Usput, fala drugu Titu i drugarici Jovanki za zanimljivu impromptu turu Upper West Side-a (ukljucujuci Ivy League Columbia University) i Harlema. I jos ovo (rece drug Tito): ne smijes parkirati auto pored hidranta. Dakle, kad se uguzim u grad i kupim si auto, znam sto mi je cinit.



Prospect Park




Botanic Gardens Walk of Fame (Brooklyn)


Ali: subway vlakovi imaju klimu. Bogamupoljubim, KLIMU!! De ti to reci tube-u (tube = londonska podzemna, subway = new yorska), odnosno (Red) Kenu Livingstoneu pa da vidis kako ce majci dobit napadaje ludila! Vlakovi su siri, dakle, vise putnika stane u njih (a ne ko mini konzerve u Londonu). Jeftiniji su, naravno, od tube-a. Ali mislim da su im znakovi koji obiljezavaju na koju stanicu stizes u komi. Naime, nisu toliko vidljivi kao na tube-u (i poluslijepac moze primijetiti onaj crveni krug sa plavom crtom u sredini i imenom stanice koji se protezu duz citavog perona) pa (barem ja) moram iscasit vrat gledajuci u mali znakic nakeljen na krivoj strani. Takodjer nemaju oglasnu plocu gdje vidis za koliko dolazi slijedeci vlak (dobro, vidim da je element iznenadjenja uvijek dobro dosao). I kad izlazis vanka sa stanice ne moras ponovo stavit svoju kartu da otvoris 'rampu' koja te pusti (u tube-u moras). Takodjer te 'rampe' nisu jednosmjerne ko u Londonu (ili ulaz ili izlaz) nego nastane sveopci drz'-ne daj kad gomila ljudi pokusava izaci i uci istovremeno pa nahrupe na istu barijeru. E, i nitko od osoblja ne stoji kod barijera da pomogne ovima sa kofercugama da udju kroz barijeru. Ma kakvi! Vec potrosih $30 za podzemnu jerbo samo shisham tamo-amo, vanka je udarila vrucina, a u podzemnim vlakovima se fino mogu i 'oladit.



Prospect Park stanica


Na svakom cosku su policajci (ili u autu, ili pjeske, ili na motorima), a u Los Angelesu ih nisi mogo vidit ni da si im platio. Takodjer taksija ima na svakom koraku; u Los Angelesu vidjeh jedan taksi i to je bilo to. Svi svima trube i nerviraju se; u Los Angelesu ako sam cula nervozno trubakanje 1x. Primjer prvi: dva auta su si trubila i jedan od vozaca je prstom izgestikulirao zna-se-vec-sto. A jedan od pjesaka kaze: "Wow, look, typical New York attitude!" (tipicno new yorsko ponasanje). Kazu da su New Yorcani neuroticni, prgavi, neotesani, samo zure (nesto kao da je 1 minuta u New Yorku jednaka kao 1 sat u Los Angelesu).

Izbora imas na pretek. Na svakom cosku imas sto ti srce pozeli. Mozes se sjesti bilo gdje, dobro pojesti i to platiti jako malo. Hrana u New Yorku je veliki business. Raznorazne prodavaonice delikatesa: sendvici, bagels = zidovsko pecivo, i ostalo. Ma nema sto nema. E, to mi nedostaje u Londonu. Mislim, ima tamo toga, ali nije univerzalno kao u NYC. New Yorcani bas i ne kuhaju doma nego jedu vani. Nije ni cudo, ne bih ni ja kuvala da imam takav fantasticni izbor. Danas odo' u Good Enough to Eat, na palacinke sa cokoladom i kokosom. Mislim da cu se za rodjendan pocastit odlaskom u Magnoliu koja navodno ima famozne kolace. Hocu li moci zakopcati hlace nakon toga? E, to je nagradno pitanje sad!

Uglavnom, dolari mi se cijede kroz prste kao pijesak, ali svejedno, isplati se. Mozda jos odem do World Trade Center memoriala gdje se danas cijeli dan odrzava komemoracija. Slijedeci tjedan su izbori za gradonacelnika. Vidjeh oglas za jednu sobu na Upper West Side-u: tri i po' sa tri i po' metra, jedan prozor, jedan ormar, dijelis kuhinju i kupaonicu = sve to moze biti tvoje za $775 mjesecno + racuni. Mozda je i pozeljno da nisi visok vise od metar i pedeset, da si fleksibilan (mozes se zarolat u bilo koju poziciju dok spavas) i da ti je svejedno sto obitavas, zapravo, u kutiji za cipele u skoro pravom smislu te rijeci.

Probadoh knish u Prospect Parku. Hmm, nije mi se bas svidio. Ali ajde de, reko' da ne odlazim odavde dok to ne probam. Dakle, odlazim (i to za 36 sati, uh, uh). Ovim putem se jos zelim zahvaliti Brandonu, Bog ga blagoslovio, sto mi je mukte omogucio shlepanje na net. Ne mogu ni spavat dulje od 6 sati ujutro kad se pocne danit: otvorim zavjese i buljim kroz prozor, usput se stipajuci u nevjerici da sam ovdje. Netko mrzi Ameriku, netko ne. Zemlja apsurda i kontrasta koja fascinira. Sad si mislim, hmm, jedna tura Bible Belta slijedece godine ne bi bila na odmet???

- 13:41 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 10.09.2005.

Brooklyn, epizoda prva: potraga za izgubljenim knish-om


Vidjenje New Yorka jedne amatercuge. Omojbozeisvisvecikojipostoje (da, upravo tako, pisat i citat treba sve zajedno)... Seljak u New Yorku. Ma da seljak, seljacina, ali Boze moj, vec pet-sest puta sam bila upitana na podzemnoj za pomoc (ide li linija Q ovdje i ovdje, da li trebam presjedat ako 'ocu u Queens sa Canal Street stanice i tako dalje). 4 od 5 puta sam znala odgovor (ho, ho, ho), ali samo zato jer natandrcim one ogromne suncane naocale koje mi prekriju pola lica (ko Yoko Ono pa ko fol sam New Yorchanka) i zato jer onda dignem nos do neba, ono: znam ja gdje idem (a i znam jerbo se nisam bas toliko pogubila). Da ne vadim fotic svakih otpirlike 5 nanoseknudi prosla bih za Manhattanite bez po' muke. No, bilo kako bilo, slikam sve i svasta, blesaca, ali jebo sve, pa na godisnjem sam.





Ne radim uber tipicnu turisticku rutu: to napravih kad prvi puta bijah u New Yorku prije 2 godine. Sad obilazim ono, kulerski (mos' mislit kulerluka). Recimo, nisam htjela protratit jucerasnji dan kad sletih nego se odmah dadoh u potragu. Generalna bauljaza po Midtownu i obilazak Cheyenne diner-a. Pa Times Square (s kojeg se odmah pokupih jerbo sam samo udarala u turiste ko muha u svjetlo) i onda opet natrag na Upper West Side gdje mi je hotel. Upper West Side je skup (a koji dio NYC nije), tamo zive Seinfeld i Kramer. Pogled mi pada na rijeku Hudson i New Jersey u daljini. Hotel je ahem, shabby chic (nes' ti majci farbe koja se ljusti po zidovima), ali za $99 po nocenju (a na Manhattanu je) kud ces bolje? Sve se kao pretvaram da je to moj stan, kao eto, stigla Xiola na Manhattan. Nema veze, i ovako samo prespavam tamo.



pogled s hotela na rijeku Hudson i New Jersey u daljini


Danas ujutro odmah otidjoh u Tom's Restaurant, onaj koji vidite u svim epizodama Seinfelda (samo vanjstinu, jer unutra uopce ne izgleda kao u seriji, dakle, unutrasnje scene snimaju sigurno u studiju). Dorucak New York stajl (palacinke s javorovim sirupom, kava, hash brownies) za nesto vise od $4. Ajde ti to dobij u Londonu, matere im!! Na blagajni debela zena u crnom koja se 'ladi novinama, sa onom prastarom kasom u koju moras udarit brojeve (ko one iz doba socijalizma gdje se vrte brojke), ne kaze ni fala ni nista, samo te onako osine pogledom. Pravi New York attitude. I jos zabode racun kroz veliki cavao. Nes' ti elektronike i "Have a nice day" pristupa.



Tom's Restaurant


Posto odlucih raditi i posjecivati mjesta u kojima ne bijah prije 2 godine, nameracih se na Downtown, tj preciznije na Chelsea (pri tome nemilosrdno strecajuci Chelsea Hotel u kojem je Sid uboo Nancy, izmedju ostaloga), TriBeCa (Triangle Below Canal Street) koji je uber trendy i u kojemu odlucih kupit stan kad dobijem na lotu; i gdje je zivio JFK Junior. I to sve pjeske. Pjeske se puno lakse izvodi ovdje nego u autoovisnom Los Angelesu (a k tome i postoji izum zvan javni prijevoz).



Chelsea Hotel




Robert De Nirov restoran, 375 Greenwich Street


Provedoh vecinu popodneva na Coney Islandu kojeg obozavam (jedino mjesto koje sam 2 puta posjetila do sada) i Brighton Beachu (radnja filmova Little Odessa i Requiem for a Dream se desava tamo): ogromna ruska populacija: svi natpisi su na ruskom i mislis u Moskvi si kako svi redom trkeljaju na ruskom). Tamo odo' trazit famozni knish, i to ne bilo kakav, nego Mrs Stahl's Knishes (dakle, vodih se po Rough Guide vodicu), a kad tamo: shipak i po', zatvoreno, tj ne postoji vise. A ispustih dusu hodajuci od Coney Islanda do coska Brighton Beach Avenue/Coney Island Avenue. Vec mi se bilo mantalo od gladi i onda si misli. Na kraju zavrsih u Nathan's Famous Hot Dog-u. Aj, barem nesto. Da, i tocala sam nozurine u Atlantiku. To mi je slabost: setat metrima po rubu oceana sa zafrknutim hlacama (izgledam bozanski kad se tako sredim, o, da!).



Coney Island




Hotel


Podzemna je ultra jeftina: $2.00 za jednosmjernu kartu. Probaj ti za to negdje otic londonskom podzemnom. Jedno 80 metara mozda (tamo u zoni 1 kosta 2 funte). I jos nije metro sistem podijeljen na zone, dakle, ako 'os ic jednu stanicu placas 2 dolara i ako 'os otic Bogu iza nogu isto tako (u Londonu imas podijelu na 6 zona i kako se zone sire tako raste cijena karte). Jos cu ja treskat o tome jerbo usporedjivanje podzemnih zeljeznica sirom svijeta mi je opsesija. Kud puklo da puklo.

Sad vec tandrcem gluparije jerbo je kasno, a jos moram za jedno sat vremena sirit bratstvo i jedinstvo sa Marshalom Titom. Moram se jos pofalit da sam pjesice presla Brooklyn Bridge (Brooklyn - Manhattan smjer). Osjecam se izuzetno ponosnom zbog toga. Mali seljo na Brooklyn mostu. Svakih par metara sam vristala u sebi: Jay Z (famozni Brooklyn sin) bi bio ponosan.



Brooklyn Bridge


Sad me lagano vec 'vata panika jer jos ima toliko stvari za napravit i vidit, a tako malo vremena. Tesko je bit turista, jako. Cemeran je to posao kojeg samo odabrani prezive. U medjuvremenu kradem izlaz na net Brandonu iz susjedne zgrade (ako si moze priustiti zivjeti ovdje na Upper West Side-u, onda je sigurno neki dosadni burzovni trader, dakle, nece mu vlas otpast sa glavurde).

- 07:10 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.09.2005.

Prolog


Trazit cu sjedalo pri repu. I opet cu ispunjavati onaj landing form petstodeset puta. Jer ako napravim i mikorskopsku pogresku i sad idem to prepravljat: ne vazi, ispunjavaj ponovo. Docim mi se to kaze, zna se: ode mi ruka i ne znam vise ni kako se zovem. Mislio bi covjek da idem drito na zenidbu sa Vincentom ili da dobih posao u Guggenheimu, a ne vozati se u aristokratskom stilu, aka stocnoj klasi Continental Airlinesa 7 sati. Dakle, vec otprilike tridesetsest dana zaredom skacem gore-dolje svaki puta kada vidim reklamu za Tropicanu (sok od narance), kojem slogan ide otprilike New York's favourite breakfast juice. Spakirah se u apsolutno neoborivom roku od circa 25 minuta. Zazmirih i pobacah svega i svacega u torbu (od tog jedno 75% necu ni vadit, ali neka se nadje, za svaki slucaj = zenska filozofija broj 45). Naravno, onda su me mucila egzistencijalna pitanja poput sto cu obuci dok se sepirim klasom koju od milja nazivaju ekonomskom? I morala sam potrositi jos pola sata isprobavajuci svemoguce kombinacije koje bi me ucinile kulerskom zvijezdom pa da, kad sletim u Newark zracnu luku, izgledam kao da se uopce nisam ukocila u neprirodnom polozaju. Jos mi samo fali Louis Vuitton kufercuga proporcija Gruzije i po defaultu odmah ulazim u klub (paparazze molim da me ne opsjedaju previse). Mislim da cu ipak odluciti ne metnuti majicu NYPD. Mislim, zlu ne trebalo, tko zna kakva debela i brkata alapaca ce se naci na imigracijskom salteru? Sigurno neka goropadnica (moze i goropadnik) koja uopce nema smisla za humor: impersonating a police officer is a federal offence. Pih!

Sramotni zenski kutak broj stoosamdesetsest: pred ogledalom sam likovala jerbo danas na poslu odbih pojesti tortu sto ju je uvazeni kolega Sved bio donio poradi rodjenadana mu. Nadala sam da ostali kolege nece spaziti tu anomaliju, ali nes' ti oka sokolova! Na upit "Zasto, pobogu?", odvratih sa onom tipicnom zenskom sevdalinkom (kompletno sa iritirajucim nja-nja tonom glasa): "Pa zato jer sam debela!" Prevrcuci ocima istovremeno. Kako je divno biti zensko! Mozes izlaprdati notorne kliseje, a da ti dlaka ne padne s glave.

Dakle, New York City. Stono Ol' Blue Eyes arlauce: I've Got You Under My Skin. Sad sam negdje nebu medju oblacima.



Battery Park (otprilike)


Make way, America, PKV Rvat coming through (polukvalificirani Rvat, dakle, ne 100% Rvat nego negdje 50%).

- 10:55 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 06.09.2005.

Redheads do it better.


Oh, dosao je i taj dan! Svi Rod Stewart/Hugh Heffner-wannabies se konacno mogu poklopiti usima preko glave ili se samozapalit (moze i jedno i drugo). Za dlaku (dakle, 51%) brinete konacno shishaju plavuse. Toliko posto muskaraca, naime, smatra brinete atraktivnije. Stabilinije (62%) i inteligentnije (81%). Oh, ne, shipak, nisam brineta!! Da se ipak ne osjecam apsolutno zakinutom 79% NAS smatra inteligentnima (crvenokosima-ridjokosima). To sigurno. Znam stavit nogu ispred noge, dakle, hodam. Logicki zakljucak: neizmjerna inteligencija. Iako, smatraju nas i neuroticnima. Nemam pojma zasto?! Mogu si neurozu macku o rep zakacit. Zapravo, te ankete tipa tko je atraktivniji vrijede isto koliko i stavovi da su svi oni koji, recimo, nose plave jakne alkoholicari; ili svi oni koji imaju grbavi nos preferiraju kadu umjesto tusa. I da plavuse vole Tom Jonesa, brinete locu rakiju, a ridjokose vole dubiti na glavi. Mogucnosti permutacija slicnim i inim izjavama su neizmjerne.

Od danas prestajem sa teve apstinencijom. Nije da nije bilo krize. Nije da sam htjela gledati bas nesto. Falio mi je onaj blazeni slinavi osjecaj kad samo tandrces bezveze i nista ne gledas. I sad kad je dosao svecani trenutak da upalim nesretnu katodnu cijev - antiklimaks. Ne da mi se. Ne da mi se gledat. Ne znam da li to znaci da sam se opametila ili samo jos vise ulijenila? Mozda mi samo lijeni vlaski geni kameni izlaze na vidjelo.

I sad za kraj moram se razbahatiti kako me je s nogu oborio Antony & The Johnsons. Navodno da je Lou Reedu i Steve Buscemiju izmamio suzu u oku od silne ljepote pjesama. Pjevusi i sa mojim buducim, tj. Rufusom. Teatralno? Da. Ali ja volim teatralnost. Sad ne znam da li u teatralnost spada i cinjenica da sam samodeklarirana drama queen, ali nemojmo sad sitnicariti.



Candy Darling (c) Peter Hujar


Jos jedan interesantni post scriptum: jos 48 sati. Samo da napomenem da se NE vracam i da cu ko fol slucajno "nestati". Nece me majci ni Dab(l)ja uspjeti naci (zapravo, ne bi on mogao naci ni sjekiru da ga pogodi usred cela). Ocekujte me kako namjestam krevete na crno po motelima.



- 11:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.09.2005.

Egoisticni trip jedne individue


Drevna mantra ljudskog roda ide da sto si stariji to si pametniji. I mudriji. I odgovorniji. Jednostavno pamet razvazas naokolo na tone i vadis ga lopatama dijeleci ga ostalim jadnicima. Naravno, nitko pametniji do tebe. Krizanjem jos jednog rodjendana trebao bi biti mudriji i kao takav bisere mudrosti prosipati naokolo. I trebao bi uvijek biti u pravu jer su stari mudraci (poput mene, naravno) popili svu pamet svijeta.

Dakle, ja bih od slijedece nedjelje trebala biti pametnija i mudrija za nekoliko svjetlosnih godina. Najbolje da uvedem kutak za propovijedanje mudrastva (ne mudrosti nego bas mudrastva) pa da svakim danom usrecim nekog jadnika sa silnim mudrovanjem (obrati paznju na beskrajni niz izvedenica imenice 'mudrost'). Pogotovo jos ako sad nanizem koliko-godina-slavim (shatro 16) nizom izjava koje su toliko kul da se izmedju sebe bore za prijestolje.

Jednostavno vise ne mogu izdrzati pa cu krenuti.

*celer i tvrdo kuhana jaja bi zakonom trebalo zabraniti*putovanje londonskom podzemnom bi se trebalo debelo novcano nagradjivati*Rufus Tarquin Dimitri Bleu JE ime koje planiram dati buducem sinu (jadna mu majka!)*bicikliste koji koriste plocnik bi trebalo natjerati da odslusaju "My Heart Goes On" od Celine Dion 24 sata non-stop*biti izvan glave (a biti mojih godina) na dernecima nije grijeh*mala djeca (od 0 do 7 godina) me izuzetno nerviraju (pogotovo kad udare u plac)*nikad ne pohodim javne VeCeje nego radije trpim*skinuti se u bikini u mojim godinama JE smrtni grijeh*buljiti u kosaru stranca u supermarketu je zabavan hobi (i pri tome se u sebi zgrazati nad vidjenim)*Robert Downey Junior bi trebao otici na sud poradi nedavno sklopljenog braka (jer prije mene nije pitao za dozvolu)*ici samoj sebi cestitati rodjendan je vrhunac sofisticiranosti*jednom u zivotu hodati s deckom koji je "teta" u vrticu i pri tome se, ahem, zabavljati ispred ulaza u vrtic (u kojem doticni radi) subotom u rane jutarnje sate nije kaznjivo zakonom*sanjati kako vam Joe Pesci ispaljuje metak u glavu u telefonskoj govornici nije bas narocito ugodno*rospijati drugoj zeni (a ne muskarcu) je totalno kul*Tony Blair NE izgleda dobro u havajskoj kosulji*druzenje sa (polu)gejpederima cuda cini*ne vjerujte "Stingu" iz Makedonske Kamenice (circa Englishman in New York faza) koji tezgari na terasi sa bendom*laprdanje nije grijeh*dokle god ima debelih crvenokosih londonskih taksista koji mi dobace kompliment za kosu svijet nece propasti.



Otac (to sigurno) mog buduceg sina (gejpeder Rufus Senior).


Gorespomenute cinjenice svakako odisu mudroscu i ugladjenoscu, bez ikakve trunke egoizma i samodopadnosti.

- 15:15 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 02.09.2005.

Kad narastem i budem velika zvat cu se...


Jadna ja. Nedavno otkrih zacudjujucu cinjenicu da imam sasvim obicno ime. Obicno ime dodijeljeno mi poradi starog homo sapienskog zakona koji kaze da je super hip kul nadjenut ime babe/dide. Dakle, imenovana bijah po babi. Kako uzasno neinventivno! Ponosni caca je odmah odbrusio materi da cu se zvat Xiola i kvit (ovo "i kvit" je posebno bilo naglaseno: barem mi tako bijase ispripovijedano, te kao takva ova ruralna legenda jos uvijek kola Xiolinim obiteljskim krugovima). Nije da je superubitacno rasireno svijetom, ali oh, kako mi je zao sto nisam jedina sa takvim imenom. Pogotovo sto mi je za oko zapelo jedno od najcijenjenijih imena ikad, a pripada sinu jednog glumca (Jason Lee): Pilot Inspektor. Obrati paznju na fonetsko spelovanje inspektora. Jednostavno jedno divno i milozvucno ime koje ce dijete nadasve htjet zadrzat. Pogotovo kad dodje u skolu pa ce ga ostala djeca jednostavno ostavit na miru jer sa takvim imenom nikad ne znas. Mos' mislit. Docim navrsi 18 godina najvjerojatnije ce se ici preimenovati u Michael Arthur. Ili John James. S punim pravom. Ukoliko nece to ucinit vec sa 14 godina kad ce se ziher htjet, poput prosjecnog americkog teenagera, emancipirat od svojih roditelja na sudu. You go, Pilot Inspektor! Right on, brother.

Danas si nitko i nista ako djetetu ne nadjenes ime koje veze nema sa zdravim i funkcionirajucim mozgom. Takodjer pomaze ako si jedan veliki egoista kao Jermaine Jackson (brat sasvim normalnog boy-next-door slavnog mladica Michaela) pa mozes bez po' muke nazvat svoju kcerku vrlo skromnim imenom Jermajesty (slozenica od cacinog Jermaine i Your Majesty = vase visocanstvo). Zer herclih. Caca Jermaine izgleda nema nikakvih iluzija o grandioznosti svog lika i djela nego eto, zeli usrecit svoju srecicu sa unikatnim imenom. Preshishao je buraza za 100 na sat. Michaelov Paris i Prince Junior u usporedbi zvuce tako provincijski.

Ili zasto ne biti auch-super-duper-uber-kul i ne pomjeriti malo ucmale granice? Recimo, muske plodove svog medjunozja (doslovni prijevod engleske fraze fruit of your loins) nazovite zenskim imenom i mirna Bosna. David Bowie je jednostavno genijalac pa je sina isao nazvat Zowie tako da kad se cita ispada Zoe, dakle, zensko. A musko je. I nije zensko. A ima veze sa zenskim. Geddit? Jadni covjek je vidio da mu je caca jedno prolupano stvorenje pa se odmah isao preimenovati u Duncan. Kako ne-kul!? Po tim kriterijima Bob Geldof i Paula Yates ispadaju jagnjad nemastovita (Fifi Trixibelle, Peaches = breskvice, koje se u slengu jos mogu prevesti i kao sise, i Pixie).

Danas si takodjer nitko i nista ako ne nazoves derle imenom koje cacu i mate' ne podsjeca gdje su ga zaceli. Kao Britney hoce sad nazvat 'kreaturu' London Preston (jebo, stvarno, Preston, matere joj, sumnjam da je ikad bila sjevernije od Londona, a kamoli u Prestonu!!). Hm, da. Mos' mislit egzotike kod nas obicnih smrtnika. Po tim kriterijima najcesce ime bi trebalo biti Dnevna Soba Kauc Nakon 3 Boce Rakije i 2 Litre Vina Subotom Navecer. Cak ne zvuci lose. Odnosno nije nista bolje ili losije od pilota inspektora.

Lista koju svaki buduci roditelj mora prouciti. Rufus Tarquin Dimitri Bleu se jos ne nalazi na listi. Za sada.

A slika prikazuje sise Judy Finnigan u trenutku ispadanja pred kamerama. Tzv. Judy Boob Incident. Neka, neka, i dijaspora konja za utrku ima.

Dan cetvrti bez tevea: pere me neka kriza. Zato sam se podvecer zabavljala kompiliranjem gejpederske playliste na mini iPodu. I onda raspalila Kylie na sav glas i priredila sama sebi teve show. Bas se znam zabavit!

- 10:57 - Komentari (30) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Boxeve ionako nitko ne cita, moze se stavit svakojaka svakakavo jaka stvar.

    Blagoteleci osvrt na sve i nista; tj, kaj tak puses ko kravosrc!
    Radiotelevizija "Moravski plićak"

    Novo, novo, novo! Meron na deke! Klikni i osvoji emocionalnu i duhovnu nagradu! Moze i broncanu medalju. Ima Strizivojne, sode bikarbone, mesine, a ponajvise ciste i nevine ljubavi.
    Image Hosted by ImageShack.us


     

    Odje kopirajta neima poradi jednostavne cinjenice da nemam bas kaj pametno, ni kvalitetno za reci. Dakle, mozete me slobodno pokrast. Fala.



    "Dress as though your life depends on it, or don't bother."
    Leigh Bowery

    "Women aren't cats, we aren't pets, we are just people trying to cross the freaking street to get an ice-cream."
    Beth Ditto

    BAJ POPJULAR DIMAND
    Nu, mail!

Linkovi


Caught out there