white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith
subota, 29.02.2020.
Ljudi
Vrijeme nikoga ne čeka. Ako zašutimo, puštamo mu da pobijedi.
Ti izgubljeni trenutci talože se i postaju neprobojni oklop.
Ispod skorene površine ostaju zatočene riječi, misli, osjećaji, ne-djelovanje.
Do nekog trenutka erupcije u kojem rušilački i nimalo lijepo eksplodiraju.
Ponekad zaboravimo što smo to sve zakopali u sebe.
Ponekad svakodnevno zakopavamo iznova.
Ne možemo pobjeći od sebe.
Zato tražimo opet iznova na drugim mjestima, u nepoznato-poznatim okolnostima, s novim ljudima sve ono što je zapravo u nama samima.
Zato se zaljubljujemo iznova u isti (provjereno neodgovarajući) tip.
Zato se bojimo probati novo.
Zato ostajemo zarobljeni u sebi.
Najveći izazov s kojim se suočavamo smo mi sami.
I najveća borba koju možemo dobiti je protiv naših vlastitih ograničenja.
Kada nas život opskrbi preprekama, svladavanje često nije ni lijepo ni lako, ali osjećaj da smo nadišli sebe je osjećaj (samo)dokazivanja.
Nekome je put do susjeda ili trgovine ravan nečijem maratonu, možda i veći od toga.
Svatko ima svoj put i samo on zna koliko je sebe uložio u taj put.
Nekome beznačajan, nekome nevidljiv, nekome ne(s)poznat, ali sebi....vrijedan.
Zato ne trebamo posustati na vlastitom putu bez obzira, usprkos i unatoč svemu i svima.
Ustrajati, ne gazeći druge.
To je odlika Čovjeka.
Čovjeka u potrazi za Čovjekom u Vremenu ograničenog trajanja.
Zato vrijedi biti Čovjek.
Želim nam svima da što više budemo Ljudi.
Oznake: ljudi
petak, 28.02.2020.
U korizmi
Nakon što smo se uspješno (završno) maskirali i izmaškarali, osvanuo je i dan za nove nemaskirane početke.
Kako za koga.
Netko se nije niti maskirao.
Netko masku nije niti skinuo.
A netko se rodio i ostao tako ogoljeno bez maske cijeli život.
Sva naša lica (života) smo mi.
Sebi i drugima (ne)spoznatljivi.
„Spomeni se čovječe da si prah i da ćeš se u prah pretvoriti!“
Tako počinje još jedan korizmeni ciklus u kojem s nevidljivim znakom križa od pepela na čelu više ili manje nastojimo (p)ostati ljudi.
Uvijek su me fascinirali oni koji u Korizmi mogu bez nikotina, alkohola, psovke, hrane...a onda, kao da ništa nije bilo, nakon 40 dana, vraćaju se onome što su smatrali ne-dobrim u svojim životima.
Jedan od mojih poroka je nikotin.
I dok sam još imala love za cigarete, na kiosku bih tražila otrove, tako sam ih zvala.
Godinama otrove štancam sama na strojčeku. Ručna maufaktura. Puuuuno jeftinije s manje aditiva i kemije od tvorničkih cigareta, ali....i dalje – otrovi.
Kada bih ih se odrekla tih 40 dana, nastavila bih i dalje – bez otrova. Ne vidim smisao u tome da im se opet vratim.
Da se ne zavaravamo, ostavljala sam otrove 10 puta u životu, zbog sebe, jer sam pokušavala raskrstiti sa svojom štetnom navikom onda kada sam osjetila i odlučila da želim pokušati. No, ispadalo je privremeno uspješno, do sada ne-uspješno.
Tko zna, možda će jednom postati i trajno uspješno.
Odavno već na dušebrižnička pitanja: Čega se odričeš u Korizmi? odgovaram: Zločestih ljudi.
utorak, 25.02.2020.
Bubamara
Poklade su, poklade su i ludi su dani...tako se pjeva u mom kraju.
Uz velike tu su i male (dječje) maškare ili džeme koje obilaze kuće u susjedstvu s košaricama u koje prikupljaju jaja, bombone, novčiće. Sve što dobiju.
Dolaze na vrata kuća s pjesmom: Jedno jajce za rezance, jedan novčić za bombončić!
I na današnji dan, pokladni utorak, spaljuje se lutka (od slame) koja predstavlja sve što nije bilo dobro u prethodnoj godini,a zove se Rade. Odakle to ime i od kada, pojma nemam, ali znam da je tako bilo i prije 50 i više godina. Udruga Malčanske maškare sačuvala je taj običaj od zaborava.
Ideš u Malu na spaljivanje Rade? obavezno je pitanje.
Maškare su bile sastavni dio života. Osobno se nisam nikada maskirala i uvijek bih se našalila: Ne, ne nosim masku, pokazujem svoje pravo lice i ova 3 dana.
No, dječje maškare su bile obavezne, za moju djecu, od vrtića do pred kraj osnovne škole.
Iskreno, jedva sam čekala da poodrastu pa da kostime, šivanje, nabavljanje, spremanje, praćenje, šminkanje i maske zamijene Valentinovski plesovi u školi, bez maske.
Sin i starija kći su i dalje nastavili s maškaranjem, ali u vlastitoj (ne skupnoj) režiji.
Jednom su tako i moje jedine lak crne visoke čizme na petu, završile uz minicu na nogama mog 13-ogodišnjaka i odnio nagradu na školskom plesu pod maskama.
Starija kći doduše i dan danas sudjeluje u skupnoj studentskoj režiji na Riječkom karnevalu. Ove su godine bili mafijaši.
Najmlađa je bila luda za maškaram kao mala, a sada neće ni da čuje za njih.
Budući je htjela biti velika kao brat i sestra, morala sam joj to zadovoljstvo priuštiti već kao dvogodišnjakinji, dok još nije išla u vrtić.
Najslađa bubamara na svijetu. Jer je moja.
Oznake: poklade
petak, 21.02.2020.
Ludo more
Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.
Pod dojmom jučerašnjeg dana, zahvalna Bogu, Svemiru, Životu jutros pjevušim:
Ludo more, ludo moje more
kako da te smirim?...
i vraćam se instant u djetinjstvo.
U one singlice koje smo puštali i pjevali s mamom.
Voljela je pjevati, smijati se.
Ozarila bi se na poznate taktove, zaplesala, obasjala bi je svjetlost....iznutra.
Tu neku sposobnost stopljivanja s glazbom koju volimo prenijela je i na nas, djecu.
Zato i danas, kada se sjetim ili čujem neki stari hit vrate se one lijepe i sunčane uspomene djetinjstva, onaj osjećaj ljepote i lakoće življenja, izdizanja iznad svih svakodnevnih muka i udaraca sudbine.....sve je lako.
I taj me osjećaj drži u ritmu toplog srca, kao i ona nekada.
Pjesmu je pjevao jedan od maminih dražih pjevača na Splitskom festivalu 1983.
Pjesmu je „reinkarnirala“ klapa u kojoj pjeva čovjek koji mi je nepoznat, kao bloger, uputio lijepe i tople riječi podrške ovdje na blogu. Ne znajući tko je, a saznavši da je iz Dalmacije, upriličila sam prvi susret (jedini do tada s blogerima uživo) želeći mu se zahvaliti.
Kako, kada ja baš ne mogu putovati, kretati se?
Pa imam svoju kućicu na otočkom raju gdje, gle čuda, u blizini živi i nepoznati mi bloger.
I opet, gle čuda, ja Slavonka, al' obožavam more i klape, a on u klapi koju volim.
I onda, dobijem CD iste te klape koja je oživjela pjesmu iz moga djetinjstva. I sva ona lijepa sjećanja pri tome...
Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.
ludo more
Oznake: ludo more
| < | veljača, 2020 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | |
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)
Listopad 2018 (1)
Kolovoz 2018 (3)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Space Oddity
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***