Vrijeme nikoga ne čeka. Ako zašutimo, puštamo mu da pobijedi.
Ti izgubljeni trenutci talože se i postaju neprobojni oklop.
Ispod skorene površine ostaju zatočene riječi, misli, osjećaji, ne-djelovanje.
Do nekog trenutka erupcije u kojem rušilački i nimalo lijepo eksplodiraju.
Ponekad zaboravimo što smo to sve zakopali u sebe.
Ponekad svakodnevno zakopavamo iznova.
Ne možemo pobjeći od sebe.
Zato tražimo opet iznova na drugim mjestima, u nepoznato-poznatim okolnostima, s novim ljudima sve ono što je zapravo u nama samima.
Zato se zaljubljujemo iznova u isti (provjereno neodgovarajući) tip.
Zato se bojimo probati novo.
Zato ostajemo zarobljeni u sebi.
Najveći izazov s kojim se suočavamo smo mi sami.
I najveća borba koju možemo dobiti je protiv naših vlastitih ograničenja.
Kada nas život opskrbi preprekama, svladavanje često nije ni lijepo ni lako, ali osjećaj da smo nadišli sebe je osjećaj (samo)dokazivanja.
Nekome je put do susjeda ili trgovine ravan nečijem maratonu, možda i veći od toga.
Svatko ima svoj put i samo on zna koliko je sebe uložio u taj put.
Nekome beznačajan, nekome nevidljiv, nekome ne(s)poznat, ali sebi....vrijedan.
Zato ne trebamo posustati na vlastitom putu bez obzira, usprkos i unatoč svemu i svima.
Ustrajati, ne gazeći druge.
To je odlika Čovjeka.
Čovjeka u potrazi za Čovjekom u Vremenu ograničenog trajanja.
Zato vrijedi biti Čovjek.
Želim nam svima da što više budemo Ljudi.
Oznake: ljudi
< | prosinac, 2024 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***