Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.
Pod dojmom jučerašnjeg dana, zahvalna Bogu, Svemiru, Životu jutros pjevušim:
Ludo more, ludo moje more
kako da te smirim?...
i vraćam se instant u djetinjstvo.
U one singlice koje smo puštali i pjevali s mamom.
Voljela je pjevati, smijati se.
Ozarila bi se na poznate taktove, zaplesala, obasjala bi je svjetlost....iznutra.
Tu neku sposobnost stopljivanja s glazbom koju volimo prenijela je i na nas, djecu.
Zato i danas, kada se sjetim ili čujem neki stari hit vrate se one lijepe i sunčane uspomene djetinjstva, onaj osjećaj ljepote i lakoće življenja, izdizanja iznad svih svakodnevnih muka i udaraca sudbine.....sve je lako.
I taj me osjećaj drži u ritmu toplog srca, kao i ona nekada.
Pjesmu je pjevao jedan od maminih dražih pjevača na Splitskom festivalu 1983.
Pjesmu je „reinkarnirala“ klapa u kojoj pjeva čovjek koji mi je nepoznat, kao bloger, uputio lijepe i tople riječi podrške ovdje na blogu. Ne znajući tko je, a saznavši da je iz Dalmacije, upriličila sam prvi susret (jedini do tada s blogerima uživo) želeći mu se zahvaliti.
Kako, kada ja baš ne mogu putovati, kretati se?
Pa imam svoju kućicu na otočkom raju gdje, gle čuda, u blizini živi i nepoznati mi bloger.
I opet, gle čuda, ja Slavonka, al' obožavam more i klape, a on u klapi koju volim.
I onda, dobijem CD iste te klape koja je oživjela pjesmu iz moga djetinjstva. I sva ona lijepa sjećanja pri tome...
Onako kako život posloži, čovjek ne može niti zamisliti. Niti sanjati.
ludo more
Oznake: ludo more
< | veljača, 2020 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)
Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira
Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku
Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno
Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_
***
Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.
Čuvarica pinkleca 07.03.2015.
***