white lilith https://blog.dnevnik.hr/whitelilith

srijeda, 03.09.2014.

učitelji, nastavnici, profesori

Počinje nova školska godina. U ponedjeljak. A knjige još nisu tu (gotovo sve nove potrebne za mojih troje školaraca, samo nekoliko tisuća kuna). Nakon intenzivne e-mail korespondencije, valjda će stići. Kompletne ne (već mi je najavljeno da nakladnik još nije isporučio neke....).
A ja razmišljam o učiteljima, nastavnicima, profesorima...o tome kakv trag i utjecaj ostavljaju na generacije i narode. I sjetim se nekoliko primjera iz moga iskustva.

Uvijek sam voljela riječi, ali i brojeve. Lakše bi mi bilo da je bilo izraženije jedno ili drugo, ovako sve 5 pa ti odluči u kome ćeš pravcu! No, u sasvim drugom pravcu okrenula mi glavu nastavnica likovnog u 6. osnovne, na zamjeni, jer je ona koja mi je predavala (i koja ,usput, danas predaje (još) i već i mom 3. djetetu u istoj školi) bila na porodiljnom.

Jadranka je bila boemski tip, tek "friško" izašla s faksa, kose kestenjaste, valovite, duge, vitka visoka, neformalno obučena, sjedila bi poslije nastave u gradskom parku na klupi i s papira jela kupljenu salamu, kruh i "paradajz" iz samoposluge.
Već prvi sat unijela je dašak proljeća u učmalu jesen učionice, uspostavila s nama jedan topao i neformalan odnos. Sjećam se, da sam joj, nakon nekog vremena, odnijela moju glagoljicu, da je pitam je li točna. Iznenadila se i na moj papir dopisala još jednu: uglatu. Nisam ni znala da postoje dvije. Oslobodila je kreativnost u nama i moj je akvarel, u svim preljevajućim bojama i pretapanjima, dobio nagradu tadašnje "regije" : putovanje na Plitvice, a na temu zaštita okoliša (eh, da i tada smo vodili računa o ekologiji, samo to nismo tako zvali!).

Preskočiti ću srednjoškolsko obrazovanje s više (anti)primjera i ubaciti se na faks: od profesora raznih, asistenata, jer prvima je bilo ispod časti iz ZG dolaziti u Os, ili pak nisu bili u stanju što je svjedočilo stanje njihovog crvenog, alkoholom kapilarama ispucalog nosa, navesti ću samo jednog profesora čiji je stil bio: nikada nije znao u kojoj je dvorani, kojoj studentskoj godini predaje i koji predmet (imao je hrpu knjiga za 2 predmeta). Došao bi, pozdravio: Dobar dan kolegice i kolege, skinio jedne naočale, stavio iz vanjskog džepa sakoa druge, uzeo svoju knjigu i monotonim nam glasom čitao, po 2 sata.....A da je na ispitu bio zaje.... , je jer bi nas uvijek zbunjivao: Je li to baš tako? Jesm li ja to tako napisao u svojoj knjizi toj i toj? i jedva davao dvojke. (A ja danas to područje struke radim za 5).

Kritična kakva jesam (trudim se biti i samo-kritična) dobila sam svoju priliku. 4 godine kao nastavnica stručnih ekonomskih predmeta. Vodeći se svim proživljenim iskustvima 16-godišnjeg glancanja klupa, željela sam im približiti razumijevanje struke, kao što razumiju i razmišljaju o glazbi, modi, dečkima, curama, te uključiti zdrav razum i logiku. Imala sam samo dva pravila: 1. pojam, definicija nečega ne mora biti rečena od riječi do riječi kao u knjizi, može i svojim riječima, a da se vidi da razumiju bit i 2. nema prepisivanja na testu (tko to radi, donese mi test i sam si upiše ocjenu 1), jer dozvoljavam izražavanje vlastitim riječima.
Tako se događalo da oni koji nauče "napamet", a ne znaju nikakav primjer ili to ne razumiju, ne dobiju 5 pa se čude. I to je funkcioniralo, dobro, dok reformom školstva nisu ukinuli ekonomsku školu i ja ostala bez posla jer nisam imala dovoljno satnice u gimanziji.
Neću sada o tome da su to bile ratne godine, da je ministarstvo propisalo programe i predmete i satnice (tada se to još nije zvalo kurikulum), a nije osiguralo literaturu, a država nam "dekretom" iz socijalističke postala kapitalistička, pa ti objašnjavaj dioničarsko gospodarstvo, a tek čula da postoji Coca cola d.d., pa se snalazi za literaturu u Zg ili Americi preko prijatelja.

O mom radu mogu reći moji bivši učenici, pa iako odavno nisam u sustavu obrazovanja, još me neki zovu na obljetnice mature, priđu mi negdje na javnom mjestu i zahvale se što sam ih naučila što je ekonomija, da je razumiju (mada ovu današnju u RH niti ja ne mogu razumjeti, jer nema veze s ekonomijom), što mi je uvijek drago i nije mi žao uloženog truda i godina.
Žao mi je kada vidim svoju djecu danas, pogotovo maturante, kako ne donose poticaje i dobru vibru kući iz škole i ne vide svrhu i smisao sveg "driblanja".

Oznake: škola koja život znači

03.09.2014. u 20:28 • 25 KomentaraPrint#^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2014 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          

Kolovoz 2024 (1)
Travanj 2024 (1)
Ožujak 2024 (1)
Prosinac 2023 (1)
Studeni 2023 (3)
Lipanj 2023 (3)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Veljača 2023 (1)
Siječanj 2023 (1)
Prosinac 2022 (1)
Studeni 2022 (1)
Kolovoz 2022 (5)
Srpanj 2022 (1)
Lipanj 2022 (1)
Travanj 2022 (1)
Ožujak 2022 (1)
Veljača 2022 (1)
Listopad 2021 (1)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (4)
Lipanj 2021 (1)
Svibanj 2021 (2)
Travanj 2021 (3)
Ožujak 2021 (2)
Siječanj 2021 (1)
Studeni 2020 (1)
Listopad 2020 (1)
Rujan 2020 (1)
Kolovoz 2020 (2)
Srpanj 2020 (1)
Lipanj 2020 (3)
Svibanj 2020 (1)
Travanj 2020 (1)
Ožujak 2020 (1)
Veljača 2020 (4)
Siječanj 2020 (2)
Prosinac 2019 (1)
Studeni 2019 (1)
Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (1)
Kolovoz 2019 (1)
Srpanj 2019 (2)
Svibanj 2019 (1)
Travanj 2019 (1)
Siječanj 2019 (1)
Prosinac 2018 (1)
Studeni 2018 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nijedan čovjek nije Otok sasvim sam za sebe; svaki je čovjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grumen zemlje - Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt; Posjed tvoga Prijatelja ili Tvoj vlastiti; smrt svakog čovjeka smanuje Mene; jer sam obuhvaćen u Čovječanstvu; i zato nikada ne pitaj kome Zvono zvoni; Tebi zvoni. (John Donne)

Space Oddity


Ja sam
Plimni val
Vulkan proključao iz dubine
Gejzir u zraku što se raspršuje
Tisućama kapljica sunca
Brzina misli što bježi vjetru uma
Nedostajući element svemira

Ja sam
Mirna šuma u ljetno popodne
Sjeverna vlažna mahovina
Na deblu života
Srna na izvoru oprezna
Da lovinom ne postane
Zemlja u iskonskom obliku

Ja sam
Totalno drugačija od sebe nekad
Ni manja ni veća neg' drugi
Osjećajući se tako malom
U ovom velikom životu
Što ga nastanjujemo
Voljno

Ja sam
Rođena umrla oplakana pokopana
Nebrojeno puta do sada
Žestoka u borbi za dobro
Beskompromisna kada je Život u pitanju
Ljubavlju stvorena
Ljubavlju nastavljam
Živim_

***

***

Ja sam jaka
i mogu sve sama
pomicati brda i ostvarivati snove,
ali tvrdoglavo prešućujem priznati
koliko mogu biti slaba
kada se u sebi lomim
ili kada me prekrije val vlastitog straha.

Čuvarica pinkleca 07.03.2015.

***