Je li Đuro Glogoški ratni profiter?

četvrtak , 08.01.2015.

Svatko tko kod nas prati politiku i ostala društvena zbivanja, pa čak i onaj tko ne prati, ne može ne primjetiti prljavost i predsjedničke kampanje i političkog djelovanja stranaka, ministara, kandidata i inih.
Međutim, način na koji je prljavost izašla u javnost, licemjerje i sva ostala mutna klatež, vidi se najbolje na primjeru Matićevog objavljivanja primanja koje ima Glogoški. Zašto?
Licemjerno je da jedan ministar, čija se ostavka traži, govori kolika primanja ima invalid u kolicima, dok sam, a nije invalid u kolicima, ima i veća primanja od Glogoškog. Licemjerno je jer je i sam uvećao svoju invalidnost sređujući sebi PTSP, a kad je prestalo biti popularno imati PTSP, tj. kad je dobio fotelju predsjednikovog savjetnika, odmah je čudesno ozdravio.
Bez obzira na kredibilitet i poštenje Predraga Matića, mora mu se priznati da polagano dobija bitku protiv Đure Glogoškog. Neupitna je činjenica da je javnost sve više počela promatrati i branitelje i Glogoškog kao one kojima je dobro ali sad su se odlučili malo baviti politikom, te su stali na stranu HDZ-a i pušu s njima u rog. Međutim, ima li to ikakve veze i kako je moguće da Matić uspijeva dobiti, za njega od početka izgubljenu bitku?
Realno gledajući, bitka je od početka trebala biti, za Matića, izgubljena. Tko bi podržavao ministra koji u svojem mandatu nije napravio ništa korisno, ni za braniteljsku populaciju, ni za društvo u cjelini? Pogledajmo Matićevo dosadašnje djelovanje i rezimirajmo.
Najveći uspjeh koji on sebi pripisuje je objava registra branitelja. U tom registru su se trebale otkriti tisuće lažnih branitelja koji su nam uzimali milijarde proračunskog novca. Međutim, čak i po samom Matiću, našlo se njih 55. Za njih niti ne znamo tko su, kakve konzekvence snose, što se s njima dogodilo? AKo je to istina, oni su lopovi i trebali bi biti u zatvoru. Pa zašto o tome nikad nismo ništa čuli? Gdje su presude? Koliko je uopće korist tog registra?
Međutim, javnost je to zaboravila, a svi i danas pozdravljaju objavu tog registra i kao da svaki tren očekuju te tisuće lažnjaka i milijarde nazad u proračun. Ali toga nema. Niti će biti.

Samo Matićevo čudesno ozdravljenje od PTSP-a je trebalo biti upitno i dvojbeno. Zašto? Pa on sigurno ima PTSP. Čovjek je u logoru bio 9 mjeseci. Prije toga borbe u Vukovaru, tisuće granata dnevno i sve ono što nosi rat sa sobom. Pa kako to da je uspio ozdraviti, a tisuće drugih nisu? I kako to da je ozdravio baš dok je dobio fotelju savjetnika?
Svaki Matićev istup je provokacija. Tip je pun sebe, uništio je 9 tenkova i nije se libio to napisati u knjizi. Svatko normalan ko je u ratu ubio nekoga (a Matić je po vlastitom priznanju bar 27 vojnika) ne spominje takve stvari. Onaj tko vam se time hvali vjerojatno nije ubio nikoga, a ako jest i tim se hvali onda nije normalan. Bolestan je.
Po vlastitom priznanju braniteljima je dao "i srce i dušu", a oni ga mrcvare i blate. U svakom svojem istupu centar događanja je Predrag Matić i sve se vrti oko njega. Može li takav egoist biti koristan za druge? Ili će samo gledati vlastitu guzicu i korist?
Matiću je pred radnim mjestom umrla 100% braniteljica, a jedan se branitelj zapalio. Tražili su njegovu ostavku. Je li je Matić dao? Naravno da nije. Jer njemu je na pameti samo dobrobit branitelja, onih koji ne protestiraju protiv njega. Moš misliti.

Svejedno, Matić trenutno vodi nad Đurom Glogoškim. Glogoški je običan branitelj koji je krenuo u rat. Imao je tu nesreću pa je bio kobno ranjen i ostao je nepokretan u kolicima. Nakon ranjavanja, jedino što je država našla za njega i druge poput njega bila je mirovina. Nije Glogoški sam tražio mirovinu, niti je žudio za njom. Država se odlučila "zahvaliti" njemu i ostalim invalidima tjerajući ih ili primoravajući na razne načine, u mirovinu. Svaka je ljudska sudbina drugačija, ali svi ratni invalidi koje znam su otišli pod jednom vrstom primoravanja u mirovinu. Kad se našao u mirovini, Glogoški nije sam sebio odredio primanja koja će imati. Razni predstavnici vlasti, valjda osjećajući grižnju savjesti, odlučili su dati Glogoškom i drugima poput njega razne povlastice i povećati primanja. I tako se došlo do toga da Glogoški, skupa sa suprugom, prima blizu 25 tisuća kuna mirovine i dodataka mjesečno.
Kaže jedan komentator/ica, da je ovim država pokazala da nije maćeha braniteljima.
Uistinu, ako gledamo samo kroz mjesečna primanja, pogotovo za ove invalide prve skupine i kad gledamo kolike beneficije imaju i kad gledamo koje su činove u ratu imali, onda dolazimo do zaključka da su ti invalidi sasvim dobro zbrinuti. Realno gledajući i jesu. Kuća prilagođena njihovim potrebama, stalna mirovina, auto svakih 7 godina, novi, zaposlena supruga (kao njegovateljica), itd, itd....pa zašto se onda bune? Hoće li kruha preko pogače?

100postotni invalidi se ne bune zbog sebe. Pa tako ni Glogoški koji je predsjednik te udruge. I Glogoški i ostali invalidi su svjesno sebe stavili u prve redove kako bi senzibilizirali javnost za probleme branitelja, za najave drugačijeg, nestabilnijeg obračuna mirovina. Njima samima država ne bi ništa uzela, a ako bi, to bi bila mizerija. Ali uzela bi drugim branitlejima kojima je i do sada uzimala, a što je najgore ne bi bilo stabilne invalidske mirovine. Mijenjala bi se svako malo. Invalidi su istupili i kako bi upozorili javnost na nebrigu i šikaniranje branitelja i od strane institucija ali i pojedinaca. Koliko su bili u pravu pokazuju i reakcije i događaji koji su se do sada događali, samo u ovih zadnjih nekoliko mjeseci. Nazivanje branitelja rasistima i KKK-om, klerofašistima, postavljanje u institucije koje se bave DR-om ljudi u najmanju ruku upitne kredibilnosti, znanja i slično, nazivanje branitelja militannim krilom HDZ-a, izmanipuliranim lutkama, mrziteljima. I u ovom se nije istakla samo šira društvena javnost, nego i savjetnici predsjednika, saborski zastupnici i ministri...
100postotni invalidi su trebali najbolje senzibilizirati javnost. Javnost se s njima trebala najbolje i solidarizirati. Političari su trebali pogledati te ljude i osjetiti veću odgovornost i prema njima i prema narodu i prema društvu u cjelini. Za političare nije čudno, pokazali su da nemaju osjećaja za ljude i da su potpuno van stvarnosti. TO je vidljivo u svakom njihovom istupu, počevši od korištenja auta u privatne svrhe ili aviona u partijske, pa do uvjeravanja javnosti kako je preseljenje u nove prostorije jeftinije mada će se plaćati 2 milijuna kuna više. Međutim, ono što je strašno je da su oni sasvim uspjeli preokrenuti javnost. Je li moguće da godinama nije upitno kako saborski zastupnici i državni dužnosnici primaju više naknada za istu stvar, poput putnih troškova, stanarine i odvojenog života? Je li moguće da godinama nije upitno kako državni dužnosnici koriste službene automobile kao privatnu prćiju? Pa čak i avione? Koliko je beneficija, koliko je novaca koje njima dajemo, a koje oni ne opravdavaju, dapače, još veću štetu nanose? I to nas ne boli koliko nas boli činjenica da invalid DR-a, nepokretan u kolicima, skupa sa suprugom ima 25 000 kuna mirovine i ostalih naknada?
U kojem trenutku smo postali zavidni invalidima u kolicima, a nismo zavidni prodavačima magle koji i dalje manipuliraju s nama? Kako se to dogodilo? Je li to počelo s početkom braniteljskih prosvjeda ili je trajalo godinama ranije?

Meni osobno je teško odgovoriti na ova pitanja. Ima tu različitih teza koje mi se motaju po glavi. Možda smo glupi i možda je lako manipulirati s nama? Ali padaju mi na pamet ljudi za koje ne bih rekao da su glupi pa opet puše ove manipulacije. Možda nikad ni nije bilo solidariziranja s invalidima? Možda je javnost uvijek i bila zavidna invalidima DR-a. Pa i osobno sam znao branitelje koji su znali reći "da sam bar ranjen". A možda smo oduvijek mrzili tu populaciju koja se borila, jer su nam/vam oni uništili onu idilu koja je vladala prije DR-a. Ajd, dobro, nisu oni uništli, ali bar na njih to možemo projicirati. Pogotovo mržnju i netrpeljivost.
Uostalom, svi ti invalidi DR-a su profitirali i iz rata izašli dobro financijski potkoženi. Zar ne?