Oni : Konzumiranje marihuane kod mladih je siguran put do konzumiranja heroina bez obzira što se mladi napušeni klinci smijulje i nikoga ne maltretiraju ,ali ibez obzira to je droga i zato je marihuana zakonom zabranjena.

Ja: Mladi odlaze na cajke i to je siguran put da će tamo konzumirat kokain, speed ili bar šmrkat smrvljeni heptanon ili sličan morfinski derivat. U krajnjem slučaju tučnjava je neizbježna ,kao i vožnja u pijanom stanju...

Pitanje: Zbog čega onda narodnjaci nisu zabranjeni zakonom ili bar stavljeni pod opaki prekršaj ???

opa !1 i 20 je a meni se spava a da nisan primjeti ...zzz

laku noć blože, a i fejsbuče znaj, sve će sutra biti kao i juče no ne tuguj nije svijetu kraj...

Svijet je pun luđaka, a ja fanatično griješim u odabiru postavljanja odgovora neke fantastične teme di stavove i mišljenja fanatično iznose krajnji gorljivi vjerski fanatici. :-) frfljam tamo di mi nije mjesto. A štaću svaki čovik ima potrebu okrenit se unazad i kako je reka lenjih (valjda neznan sad) u životu treba napravit dva koraka unaprijed i jedan nazad. To potvrđuje moj stav da u životu ne treba i ne smije se gledat unatrag :-P kad god pogledan unatrag dobijen po prstima.

Na svakom koraku unazad,u grudima mi se sakupi gorčina , trnu mi noge, soba postane siva i čaša na stolu se nakupi paučinom i nitko ne kuca na vrata i telefon šuti. Dobro pa imam ,uvijek nekako imam, jedan poletni duh kao asa u rukavu za svaku nevolju, u onoj hazardnoj igri di je ulog srce.

Ovo sam napisao u postu kao jedan od odgovora na temu "tko je isus krist?" (baš mi je dosadno :-) )

Les armes de Jesus c'est la croix de Lorraine,
Et le sang dans l'artere et le sang dans la veine,
Et la source de grace et la claire fontaine;
Les armes de Satan c'est la croix de Lorraine,
Et c'est la meme artere et c'est la meme veine
Et c'est le meme sang et la truble fontaine...

Znak Isusa je križ Lorraine
I krv arterije i krv u veni,
Vrelo su milosti i izvor bistar;

Znak Sotone je križ Lorraine,
Iste arterije i iste vene,
Iste je krvi i izvor zamućen
( Charles P.)

Dobio san upozorenje od administratora foruma... ne želin gledat da li je izbrisan post vjerojatno je :-P anbilivbl!

Baš mi odgovara :-)

krivi su vali i veliki i mali će bili brod nikad neće proć pjena mora ti vjenčanicu tka za vjenčanje na koje nikad nećeš doć, poljupce ti mrakom šaljem...

Dođe tip do nas jer rade na novom wcu za invalide,već mjesec dana nikad kraja. Tip je neki štajaznan električar,bravar, neki kurac, a ono vidiš na njemu ,fino obučen nema šta pravi hrvatski privatni poduzetnik. To je ona klasa koju ja jako dobro znam. Radio san sa puno njih. To su oni što zapošljavaju mlađe poluiskusne pa ih jaše dok se može. Ima jeep koji je cijeli išaran slikama pustinje safari đir i te gluposti. Sve gledan i mislin jebemti koji je to kretenizam. Nevezano za tipa prođe mi kroz glavu kako ljudi ističu uvijek nešto neke nepotrebne gluposti da bi bili na bilo koji način istaknuti. Egoizam. Zašto se meni to sve gadi jesam li ja bolestan? Jesam li na kraju upravo ja taj koji je veliki egoist? Divljak jesam to priznajem sam. Na margini, i volim jednostavne stvari. Volim zdravu komunikaciju iz koje nešto izroni kvalitetno. Samo jebiga sa ljudima kojima je bitno isključivo kakav je njihov status u društvu. Sa ljudima poput ovog privatnog pojebnika ja nikad nisan moga pričat. Ne zanima me lova,oblačenje,imovina,auta,dokazivanje da si bolji jer imaš skuplje. stvari na sebi i oko sebe... važan je duh. Do kada ovako?
Na fejsu iman 15 frendova a jednog poznam lajv. Iman tipa koji se fura na oto. Kako vidim bistar je ,da se pričat sa njim ,ali je ograničen na oto i kad bi takvome reka da je ograničen onda bi ti on prosuo šprehu kako upravo to njegovo što slijedi ne ograničava nego proširuje vidike...thelema,agape,volja = biblija,ljubav,snaga. Sve je to isti kurac.
A ja san toliko posta skeptičan na sve što god mi se posluži ja u startu odbijam prihvatit za krajnost. Meni je dosta da mi netko prodaje misterije i upitnike. Meni je dosta upitnika.

Neznan koji kurac ovo pišem. Šta se ispovidan ode nisan kod fratra. Mada da jesan nebi sta pisat tj pričat 5 dana :-) A da, neman posla. Jutros mi tip (pojebnik) donio neki komp na servis,a treba sačuvat sve podatke pa se kanturina sada čisti od virusa i rutkiteva i sranja, a meni dosadno. Naplatit ću mu punu cijenu bez obzira što on misli da je preko "veze" doša do nas.

Padre je u rovinju ,radi. Nemogu vjerovat da vječni pesimist dobi posa u kontinuitetu,a ne reklame i pošta. Napokon. Prevodi sa njemačkog na engleski i hrvatski. Sjetio sam se riječi iz jedne serije kada tip tipu kaže "drago mi je zbog tebe ,neka bar jedan od nas ispliva"
Zadnjih dan dva mi se sakupilo. Pizdarije sa svih strana. Ja sam postao upravo jedan od onih koje sam viđao dok sam bio mladi buntovnik i gledao se i pitao pa jebemu što je njih u životu snašlo da izgube kompas? Sad se pitam jebemti pa da li oni imaju kompas :-) Kompas ...izgubio sam ženu sa kojom sam bio u vezi 13 godina. Teško je ponekad odvikavat se od zajedništva. Promijenio sam grad, pomladio se i postao živahan, upozna curu kojoj sam dopustio da me moralno i emotivno iscrpi. Curu koja je egoistični , posesivno ljubomorni manipulator. 2 godine veze,od 2 godine veze zadnju sam proveo isključivo da bih proučavao mozak psihopata tj nje.. Ona je emotivno poremećena to je njena negativa,a ja sam glup i sam kriv i negativan zato što sam dopustio da mi dite zamaže oči. Poslije svega toga kad se sakupilo ,a sakupili su se dugovi jer kuja nije radila otiša san ća kod padre a ona će doma. Ležerno sam skinuo psihičkog vampira i jedno jutro sam joj upao na fejsbuk, promijenio šifru i mail za oporavak i stavio joj na profil pjesmu :


To je bilo tako 2 dana ,a onda san joj vratio nazad šifru i mail i poslao sms om...trebao bi napisat jedan post o njoj i o tome koliko sam zahvaljujući vezi sa njom upoznao još više svijet grabljivaca i gmazova. Pisat ću o njoj jedan post, ne zbog nje nego zbog mnogih ljudi slični njoj...

Tada, baš san bio srozan. Unatoč svemu trebalo je odvažnosti za bacit se u solo karijeru. Nakon svega ..ponekad kada hodam gradom zapljusnu me valovi i kada me pljusne dođe mi gorčina do guše. Ne znam nekako ustrajem. Niti jedan pravac ,niti jedna stvar koju sam sebi stavio ispred da obavim nije dobro završila.
Mada ja i dalje vjerujem da ako se ne prepustim tugovanju,ako ne dam na sebe i ako ne padam na koljena da će sve bit upravo onako kako treba bit.
A treba bit tako da je čovjek zadovoljan i ispunjen stvarima koje nisu nužno ni male ni velike samo istinite i pozitivne. Mislin toliko je nevolje na mojin leđima da je meni nakon svega pakla što proživljavam i činjenice da sam potpuno prihvatio odgovornosti na sebe postalo jednostavno smiješno. Pa zar nije? Život je maskenbal. Zar tolika budala u životu mogu bit :-)

Koji si ti lik , kaže mi jedan od ovdašnjih lokalnih hašomana tj. fazana kako ih ja i padre zovemo. A zašto? Zato što mi je na kompu uključen twitter i yahoo , ma da. Čudno zar ne obično se goristi google i fejsbuk... Uranio san u radionu kad neko kuca kad on fazan - ej nema mi frenda a trebamo ić radit bit će da je zakomio daj crni imaš li za poziv treba mi hitno. Oni me zovu crni jer stalno sam u crnom. Vjerovatno bi me zvali crveni da nosim crveno. Ili pak žuti da nosin žuto , ili pak ... ... Dao sam mu mada još uvijek spavam. prespavao sam jutarnji edijev šetopiš i tramvaj i spavao sam na putu do radione i najradije bi sad iša doma spat, zapravo najbolje bi mi bilo da oden u prvi park i legnen na klupu i zaspem jer još osjećan vibracije od sna, još uvijek zrak režem pogledom i kao da san u magli. Vuče me nazad kao da trebam pogledat nastavak. Vuče i doziva. Uglavnom san je to bio onaj poznati. Onaj kojeg često sanjam.

Bilo je sivo i kamen do kamena naslagan jedan na drugog povezan tekućim olovom bio je to niski zid prekriven bršljanom sa kojeg se cijede srebrne niti što ih upija sa punog mjeseca. Sjedio sam tamo u toj šumi, pored zida na jednom malom kao oltaru, kao grobnici. Na njemu je bila urezana slika nekog još nerođenog djeteta. Znao sam da je tako.

Nadam se da ću jednog dana naletit na takvo misto u stvarnosti. Po svemu sudeći hoću jer sam tu sliku do sad vidio puuuno puta u zadnje 3-4 godine odkad se ponavlja. U zadnje 3-4 godine od kad sam na prekretnici.

A štaću jebemu štaću. Zatvorio sam se u sebe toliko da divlje jurim u svijet koji kako mi se čini ne postoji, a u njemu je bit koja otkriva. Moran negdi nešto, moran negdi nekamo, previše je toga, moran napravit nešto a neznam što više u jebenoj pustiji u jebenom gradu. Oblačno je i zahladilo i sve je sivo. Samo stojim, pušim, stoniran ko kip, a unutra u mojoj glavi samo odjek i skup i sva sjećanja na prošla vremena i sve radosti i sva ispunjenja koja sam imao i koja su me izgradila baš ovakvog kakav sam sad. Imam 2 prijatelja i nekoliko dobrih poznanika i smatram da je to sasvim dovoljno za jednog čovjeka ,bilo kojeg čovjeka koji onako usput ležerno traga i otkriva vlastiti smisao u svijetu u ako ne ovom onda u vlastitoj glavi jer pizdarije servirane u stvarnom svijetu su bezobrazne i vrijeđaju.
Neozbiljni sanjar.
Di je tu ozbiljnost? Ko je definira? Jesam li nezreo? Jesam li ostao bez kompasa u petlji razvijanja ličnosti i karaktera i u toj petlji tražim smisao i odgovore kao sljepac što slijedi nepoznate zvukove dok tumara prostranstvom. Zabludio. Jesam li usamljen,a kako mogu bit usamljen kada mi je sve staloženo i mirno. Sve mi se sakupilo na hrpu.
Osjećam trnce na leđima kao iglice i pritisak blagi ali uporni mi probija lubanju sve do srži , jezik mi se topi, gore mi grudi, suklja dim, crn i pokvaren i mutan.
Kao da čekam da se film odvrti do kraja,ali znam da kraj ne postoji jer uvijek iza ima nešto još... Kad bjesomučno tragaš za odgovorima nakon nekog vremena postaješ malo po malo umoran i svjestan činjenice da će mnogi odgovori doć sami. Pa polako izdišeš sve do strpljenja.A ja znam, ja dobro znam da jednog dana udahnit ću jako i napunit pluća i slatka kapljica spoznaje će kao melem ispuniti moje grudi i dotaknit moju dušu i srce. Srce koje odolijeva, srce koje sam tako blesavo dao i sa bespotrebnom gluposti prekinuo nit koja me veže za. Za. Nema straha,ali nema ni leda više u grudima. Pa kažem da gori. Sve će bit upravo onako kako treba bit i sve šta bude ja prihvaćam jer sam sam inicijator vlastite sudbine,ali i uloge mene, u ovoj džungli od čelika i betona.

pizdarija! dođen do radione kad iman šta vidit iscurilo je 5 litara graševine i poplavilo frižider i kuhinju i radionu! ne znan ima li uopće smisla sutra reć šefu kad dođe da nisam pio nego da je iscurilo jer san slabo zatvorio i stavio bocun vodoravno ... nema smisla. A stvarno nisam pio ! jer san dobio po nosu prošli put kada sam greškom popio 1 litru crnog vina misleći da je sok.... inače kad san to pio mislio sam da su mi se uši zajapurile od proljeća, a ne da je to od kupinovog vina.. ( ajd bar željezo u krvi se razveselilo) :-P

Twilight zone : Izađen po cigarete a u džepu mi ostane plastična šprica u kojoj je termalna pasta za procesore koju san danas nosi sa sobon jer mi trebala za servis. Odjednon nalete i štopaju me drotovi, zatim slijedi klasika...

- osobna momak
- na
... ženski glas preko vokitokija : "nema potjere, vodi se u evidenciji .."
- aha! bili smo malo vaki naki aaa ! aj sad vad` sve iz džepin... Ja izvadin većinu,kad on...
- opa šprica ! jel t` ovo kaka droga unutra nekaka?
- Nije to droga, to je termalna pasta za cepeu (cpu = procesor). Slijedećih 2 minute san ima dojam da telac misli i računa reć nešto da ispadne pametan. Budući da mu nije uspilo okrene se meni i kaže
- aj stoj tutek jer iđeš snami u postaju! kad eto ti ga ko naručen njihov kolega koji me zna i kojeg ja slučajno znam (navrati u radionu) pa je kolega u dvi riči objasnia kolegama da je to što kolege držu u rukama šprica u kojoj je tvar koja ima svrhu drugačiju od drogiranja.
UF !
Drotina mi vraća osobnu i špricu i kaže
- aj sasi se izvuka nemoj mi glavinjat otuda večeras ima potjera za čov`kon a dotični isti ti taki mršav i grd, aj ća.
- doviđenja pozorniče (napravi je facu kao da razumi riječ pozornik)

To je ljepota koja se ogleda u tebi. ti si došla i možeš proć ako hoćeš još dalje ako hoćeš hajde. To je tvoje, i ta sloboda uvijek ostaje u tebi. Ona je izvor koji ne presušuje. Život ide dalje,crpi dalje, traži ,gledaj. Ja , previše sam bio glup i prekratko nemaran. Kratko, ali sasvim dovoljno da ubijem nešto što sam prebrzo zavolio.

Imam pravo sebi dopustit malo slabosti, vlastite gluposti da me nadvlada. Svatko ima pravo s vremena na vrijeme bit slab, mogu i ja danas. Kao što sam mogao tada bit glup.Temeljno načelo svakog čovjeka je da bude s vremena na vrijema glup i slab. Znam. Uvijek prevlada i nosi nagon za samoodržanjem i opstankom ma bez obzira koliko mi glupi bili i što radili.
Zovem se I. preglup sam za svojih 30 i neki kusur godina. Priznajem.

Oni ih grade, a oni plove.
kada ih rade tada oni plove.
svatko svojim morem.

Snaga i izgradnja ima svoj izvor duboko u srcu. Sve ostalo je na rukama.

vratilo me na forum,a potiralo me jer - vrijeđao sam kršćane,obrisali su par spornih postova i stavili mi sankcije 7 dana :-) a što je najgore uošće nisam vrijeđao kad sam između ostalog spomenuo da je 12 apostola napravilo solidnu karijeru.

Zapušten sam i ljen ko crna zemlja. Stol doma je pun čikova, fleka od kave, od soka,pive, ajvara,majoneze,mrvica kruha... tipkovnika je tako šporka da se tipke slabo vraćaju a neke i ostaju stisnute. Ni u radioni nije baš da blista.

Sinoć sam se tako napio da me bacalo. Nisan moga stajat ravno i bilo mi je svejedno. Bio sam sa vukom on je pio mlijeko i konjak skupa. Ono je ubitačno. Ja san pio vino ,crno cili dan jer je jedan prikan ima rođendan. uf! bemti kako san se satra već u 9 ipo sam iša leć da dođen sebi. Mogu mislit kako me bilo vidit bio san na sred trga republike,ja pjan i on kao neka jebena nakaza. Fakin šit neću više. Stavio bi sliku ,ali nisam se moga slikat :-) ubitačno!



ovo su stvari od vuka. bočica je za njegove heptanone. jebeni đanki. on se uvrijedi kad ga ja nazoven đanketo sve je to isto ili si na horsu ili si državni pacijent isti kukac govorin mu ja da se skine sa smeća a on tvrdoglavo da neće. Na nek se jebe!

SInoć lunjan gradom sa vukom. Priđe mi neki mladi panker i žica me, malo me bolje pogleda i kaže - opa pa ti si naš :-) aj s nama pit... Pa san malo sidia sa pankerima. Ma mulci neka ih. Baš mi je bilo lipo sidit sa njima nekako smiruje. Ovi su neki novi, ali sa njima je bio jedan lik ,mislin, boli me ona stvar,ali to mi je malo jadno. Tip ima preko 30 godina i šilji se na mulice od cca 18. A bilo ih je tamo par. Znam ja njega od prije. Tip tetovira. To mi je odvratno. Mislin neman ništa protiv ,ljubav je ljubav, naravno ako je ljubav a ne opsesija ili način da ličiš vlastiti kompleks pa bariš mulice jer one lako padaju na šprehu... daj odrasti čoviče. To ti nema bit ništa drugo nego to. Kad god ga vidin u gradu uvik je sa mulicon od 18 godina. Nebi da je pedofil!

Sinoć sam kroz 2-3 sata među njima puno puta ćuo riječi : speed, ex, bijelo, dop ... a joj joj!




Bemti u šta su se pretvorili. Pa dobro nisam ja svetac ,ali ne treba mi droga da bi bio blesav. Jebeno mi se ne sviđa. Osim toga ne znaju oni ko je sjedio sa njima sinoć. Znaju samo da sam stara fukara :-)

duhovi oko duhova...

Zaboravi san na brku i njegov komp. Fak šit! Sutra dolazi po njega a ja nisan kurcen mrdnija a kamoli bilo šta drugo. Neka mi hipnoza u glavi cili dan ( swans ). 11 je sati,moran do radione iden složit to sranje a i treba mi love za klasiku. I sad je noć,mrak kad ispred radione dvoje. Side ispred vrata na jednom od dva stola ispred. Vidim žar jointa i šnjofam fini miris marin. Tu mulci iz kvarta često navrate zapalit joint. Malo su se uzjebali kad san naglo izronio iz mraka i priša vratima i otključava, ali su me prepoznali i postavili se kao ono , nećemo vam smetat i tako dalje. Ma samo vi fumajte meni ne smeta reka san in. I tako ja sa njima u priču. Zapalio duvan i otvorio kokakolu....
Ona, kaže mi malo je nervozna i kad nema dima zna popit tabletu za smirenje. On nezaposlen živi sa starom i ima dvoje dice trava ga smiruje. Pred neki dan san im dao komp i monitor. Da, to su bili oni isti ljudi....
Zašto pišem ovo. Ja sam zapravo vidio sliku za koju san misli da je rijetka : čovik i ženska, vole pušit travu i tu i tamo malo spida povuć i kemije,ali ništa pretjerano. On nezaposlen, ona živahna. Imaju naravno negativan stav prema svemu i smiruje ih mara.Tvrde da su se svi od njihove generacije razbježali na sve strane. Znaju svakoga u kvartu, ali od njihovih vršnjaka nigdi nikoga. Sve se kažu mi raspalo. To je česta slika.

Primjetio sam više puta i sada je to potvrđeno da kada se god nađen u društvu nekih ljudi sklonih lakim drogama da svaki put neko od njih pomisli da san drot A panker sam u svojoj 30 i nekoj. Valjda je to zato što se ja nekako postavim nad tematikom koju pričaju a vezana je za droge i muriju. A štaću kad znan sve i početak i kraj. Inače ,nisam konzument nitijedne droge ali sam čvrstog stava da je bolje pušit travu nego se drogirat.

Iden brki složit komp. jebali ga vindovsi sedam!

dragi blože jebenti krepan san! swansi su svirali 2 ipo sata a ja noć prije nisan baš spava kako treba. Nakon 2 ipo sata krštenja harmoničnom bukom sam počeo halucinirat. Stvari su bilo očekivano hipnotičke. Puno snage jakog ritma i obijesti. Fantastično! Samo nisu svirali stvari koje san tia čut :-( . Umoran san iden u krpe,a tko zna možda i umren večeras na par sati bi mi baš dobro došlo. :-)

Ovaj put nisam na ulici za razliku od prije 3 godine. Polako, mogu uvik bit život je spreman na sve. Jebe mi se. Nije mi papir doletio do nogu nego sam obavijest o koncertu vidio na internetu. I ležerno kupio kartu. Bili su, kako čitan više puta u zg i pravo mi je čudno da ja nigdi u gradu nisan vidi plakat.
Dakle jednon na godinu ili 2 godine ja oden na kvalitetan koncert. Prvo perry a sada gira (the swans).



Iću sam i potpuno mi je svejedno i napokon ću vidit gitu i njegove ... he he he
Jesu li premračni dragi blože ?? ne nisu premračni.

Vidia san danas lika u gradu. Bio je isti on. Isti R. mislio sam da je on. Samo taj nije bio on. Sjetio sam se još prije 2 godine mi je on bio prijatelj. Kažem bio. Znao sam tada otić kod njega slušat mjuzu i pit i zajebavat se. On je beštijaner kao i ja. On je ubio svoga oca, izbo ga je 17 puta kuhinjskim nožem. Do prije 2-3 godine je iziša iz zatvora i od tada živi sam.
Tip je za druženje oke,ali je psihopata i siledžija koji između ostalog smatra da žena služi zato da je imaš doma da te poslužuje i da je moš jebat kad ti se digne dok u međuvremenu jebeš sve šta stigneš okolo po gradu. Dakle tip je klasični robovlasnik.

Događaj:

U gradu, u jednoj staroj kući je jednom bilo mjesto koje su ovdašnji klošari i pjandure i narkomani zvali "buksa". Zgrada propale tvornice nečega u kojoj je još bilo struje i vode pa su se tu naselili 3 brata, 2 kurve i jedan peder. Ta zgrada je bila sinonim za nevolju. Bio je lip proljetni dan 2010 i onda je jedan od braće, tada dok sam obitava među njima, dangubio nakon posla oko kolodvora i pio pivo, meni priša i reka - panki moramo ić van grada imamo obračun ,evo ti ključ od vrata od bukse, ako bude frke tu imaš sa strane bejzbol palicu,a u ladici više noževa pa ti vidi koji ti bude pri ruci ako treba i samo zovni nas i mi odma doletimo ako ti ko bude pravio frku.
Osta san zatečen. Ja nisan tip za nasilje i strah.
Uzeo sam ključ iz pristojnosti i naravno nisan obitava tih dana u buksi, nego u "sjedištu" kako sam tada zvao stan od jednog bolesnog lika kod kojeg sam tada živio. Prošla 3 dana i braća su se vratilia, kad sa njima on R. Olala! di si R. fakin šit jesi živ ... Sve je bilo u redu tu večer ,pili smo i zajebavali se u buksi ,ja san pušta mjuzu,pušta san pank.
U neka doba lagano je prošla ponoć,alkohol je uzeo maha. Zvao me D. treći brat, da ga ufuram dopom u venu jer nije bi sposoban i nije se moga nać. Uradio sam to i ostavio ga u wc-u da kljuca. Na kauču su sjedili R. , 2 brata, kurva, i na stolici pored kauča debeli peder.
D se dotetura iz wc-a i priđe mi sa polupraznom bocom vina i kaže mi tiho "ej , jes ti dobar sa njim jel sudjeluješ ili si sa strane?" ja ga nisan stiga pitat o čemu je riječ kad se on naglo okrene i bocu vina razbije R. o njegovu ćelavu glavu. Boca se razbila, komadići stakla su došli do mene.R se pokuša taj sekund ustat ali se zatetura i pao na kauč. U taj tren, ostala 2 brata su skočili na njega i počeli ga gazit nogama i rukama i svim predmetima što su im se našli pri ruci.
Bilo je jako brzo, munjevito, skočio sam preko stola i nisan se ni snaša kad mi doleti palica u noge ,valjda ciljana u glavu i pao sam na pod i našao se točno na vratima, kad me odjednom veliki debeli peder uhvatio za jaketu i snažno povukao vani i tada sam vidio i čuo užas. Jebeni peder je držao kvaku tako da nitko ne može izać vanka iz prostorije iz koje se čulo jako lupanje i lom i krici. Peder je držao vrata izvanka,oči su mu se sjajile i lice mu se ozarilo i porumenilo. Peder je bio u jebenom orgazmu dok je držao kvaku i vrata i isplazio jezik i mene pogledao. Pored njega je stajala plavuša,mlada kurva i gledala me dok sam polako ali sigurno stupao unazad prema izlazu jer mi je posta apsurd da boravin tu. Iskobelja san se vani na zrak i oša u sjedište koje je bilo nedaleko od bukse.




Ujutro nakon skoro neprospavane noći sam se zaputio do bukse. Kad tamo krvavi epilog. Poluotvorena vrata su bila, svirao je tiho radio i u kuhinji di se sve dogodilo su bili svi. 3 brata, 2 kurve i debeli peder. Zrak u sobi je bio ljepljiv od krvi i sve je mirisalo na trulež i željezo i znoj. R. je sjedio na fotelji i ispred njega na podu je bila posuda puna vode i tragovima zgrušane krvi na rubovima. R. je u ruci imao maramu sa kojom se brisao, polako i strpljivo je skidao krv sa lica i tijela i stavljao obloge po sebi. Sve ležerno, istu stvar je radio i najmlađi brat,isto krvav i slomljen i umoran ali sasvim ležerno kao da to radi svaki dan. Sve je bilo kao da se ništa nije dogodilo loše. - "eeee di si pankiiii " čuo sam na ulazu utu klaonicu . O jebemti i kavu koju san tia popit i sve vam jebem usrani nasilnici! oša san do cekera na kavu ...

Kako god, to jutro smo ja i R otišli skupa na vlak. R je jedva hodao. Otpratio sam ga na vlak (živi u mistu nedaleko zg-a) i nakon toga to je bio posljedni dan da san ikada više otiša do bukse....
Pred koji dan sam sreo jednog od njih i pitao di su braća na što mi je rečeno da su svi u zatvoru i da je jedino kurva m na slobodi i da se vuče "tuda negdi" i da je sa nekim tipom koji je njoj makro i koji je tuče i tako dalje....
Jebemti kako ludi svijet!

Nesvakidašnja greška je bila ta da sam sve,apsolutno sve dao u to. Naivna budala. Prepustio sam se vlastitoj oluji. Dao potpunog sebe, parkirao sam srce u sigurnu,ali urnebesnu luku tako da je bilo sve potpuno i kada bismo krenili prema bilo gdje pa čak i prema kraju to bi bilo prihvatljivo i opravdano. Neznam da li sam ja, neznam da li je to, neznam da li je netko drugi uzrokovao krah.
Momentalno mi je nezamislivo da se dam i da se prepustim. Uostalom osjećam da se slabo prima. Ne dam srce u neplodnu zemlju. Jer već odavno izrastao je divlji plod i čini mi se,baš mi se nekako čini da je novo sjeme nepotrebno.

Nemoguće je izdvojit pjesmu koja se ističe Za života je snimio 2 albuma, i još 2 su izdana posthumno. Ja san svojevremeno znao ama baš svaku stvar napamet. Čovik se ubio u svojoj 23 godini. Pisao je odlične stihove. Kako kažem izdvojio bi jedan,ali ne znam :-) . Samo je jedan Ian Curtis. E pa R.I.P. 18.5.1980 +

Resetiran sam sve do rođenja. Malo ,još malo prije reseta sam postao žena. Osjetio sam biti žena, i ta spoznaja i dalje stoji u mojoj glavi. Znam jako dobro što je to gađenje napram suprotnog spola. Znam kako je to kada ti neki frajer odgovara,a sama pomisao na intiman susret s njim te razbezumljuje i svaka opcija susreta sa njim ti je prihvatljiva,osim jedne. Bilo da imate neki dogovor za neke stvari ili ste samo prisni prijatelji koji razmjenjuju doživljaje ,uspone i padove.Spreman si na sve sa tom osobom. Djelit ludost i ozboljne stvari. Razgovarat o svemu. Pa čak bit na istoj vibraciji u nekim trenucima neke zanesenosti. Kad je recimo južina,kiša itd. Valja se i tome prepustit ponekad.

Skupa otkrivaj svijet sa njim,skupa pišaj po svijetu sa njim. Kreiraj i divljaj, sve samo samo jebačina ne, dragi moj. Jer mi sve izgleda da upadam u vakuum kada ti se predam ljubljeni moj. :-)



Jer stvar koja izvire iz negdi oko srca ima primarnu potrebu da bude spojena,a ne da je druga strana proguta ,ždere, kao krv ti pije,a nisi svjestan da se cjediš sve više i više i tumaraš u iluziji koju si sebi predočio da predstavlja jednu bezuvjetnu ljubav i sklad.

Neka san ja miran i slobodan. Intermeco ....

Sa glavne ulice, prolaz, a u njemu smeće,napuknuti beton,mrak i u kutu na podu čuči bezdan. Bezdan je tip, Bezdan je ime koje sam mu ja dao pred 2-3 godine jer se predstavio meni nadimkom koji ima već 20ak godina,tako da je pravo ime izbačeno iz upotrebe. Tada, ,još prije je bila mračna ulica kada sam ga prvi put sreo i kad san ga onako usput pita kako mu je pravo ime. On je u taj tren duboko udahnuo,zahroptao, pustio zrak u svoja kodeinom opustošena pluća te zatim spuštao glavu prema dole izdisao i tiho ispustio riječ - bezdan. Život ga nije mazio.



Iz mraka je stigao komentar od nekoga, upućen na bezdana i njegovo tadašnje stanje, kaže - šta je,šta je opet bila duga noć, bijela noć. Lutao si sam i neznaš niti kamo, kroz blijedo svijetlo uličnih svjetiljki. Da, bezdan noć prije nije imao kamo. Izgorio mu je stan pa se već 2-3 godine jebe po gradu i tumara ko smrt, kao da je upao u - bezdan :-) . Inače bezdan nije refa za nešto bez dna. Riječ bezdan se odnosi na rupe u zemlji,pukotine u kojima nema svijetla dana, ne prodire.
A ovog bezdana koliko god da guta noć on se svako jutro negdi u gradu pojavi, izroni onako svjež, stilski obučen. Kao heroj bez bitke, lutalica bez puta, pojavi se kao knjiga, kao priča koju izgovaraš bez glasa na usnama. I dalje tumara za tragom koji ni sam ne pozna.
U mračnim kutevima svakog grada postoje ljudi koji imaju puno više bogatstva u svom srcu nego sve banke svijeta zlata u svojim riznicama. Nekima je patnja riznica ,a nekima opstanak. Vjerujte mi da ako sa njima ponekad provedete sat-dva da će im puno više značit to nego da im daš baš te sve riznice zlata na ovom ludom svijetu.

Moš bit jak koliko oš i sebi i svijetu. I opstat u svim pizdarijama. Ali srce. ono pamti.

Sjedio sam ispod nekog spomenika u zagrebu. Još san bio u flešu zbog novonastale situacije. Pravo mi je bilo zadovoljstvo osjećat topli proljetni vjetar na licu. Vjetar koji je puva priko preostalog otopljenog snijega sa sljemena pravo dole kroz grad u kojem sam se ja stopio bez nekog plana i izbora.Jer tada jesam ima viziju,ali ne plan. Bio san u nekom parku. Ljudi su prolazili, nosili svaki svoju spizu. Beskućnici i alkosi i dvi tri lokalne kurve su bili nedaleko od mene. Ja san otvori limenku piva i jednu knjigu i čita..
Odjednom , na moju nogu, donio ga vjetar, zalipi se jedan novinski papir. Ja onako fjakasto ga podignem i prošvrljam pogledom po njemu, nezainteresirano. Kad na dnu papira, na kraju, najava koncerta, brendan perry (dead can dance) u močvari ! I sve gledan datum i nemogu virovat , pa jebemti pa to je sutra! Uzjeba san se ko konj. Znan da san to večer prije koncerta nažica za kartu jer san bi lud. Bemti pa ko te pita. Prilika je iskoristi je.. Ujutro sam je kupio. Da ne povjeruješ bend koji slušan preko 15 godina dolazi u zg. I mrtav bi iša vidit i slušat perrya.



kako je lipo otić na takav koncert (koncerat :-) ). Bio san tu večer, u klubu, kako san primjeti jedini panker :-) majca exploiteda i uske crne hlače i marte. ma daj kao da je bilo bitno.

traži odgovore,a ne zagonetke! u jebenom životu.

Kad prevlada zaborav, prošlost postaje dio pokvarene mašte. Ludost je uvijek dobrodošla, slatka i vesela. Zaborav je kralj. Sinoć gledam njega di je odustao i prepustio se porocima i smatram da griješi i mislim kako je svatko na ovom svijetu određen za neku zadaću,da kroz život nešto izgradi kraj sebe, pored sebe ili u sebi. Ostavi nešto Č. Držim da bar optimističnim razmišljanjem možemo ostavit iza sebe jednu pozitivnu vibraciju koja ostaje i nadahnjuje ljude,a da uopće nije nužno da netko pamti tvoje ime ili bar facu :-)



Mene je nešto nadahnulo. Samo jebiga često mi izmakne pred nosom. Hoću otić iza ruba,dalje, iza barijere straha i ljubavi. Iskusio sam zajedništvo dotakao njegovu suštinu do srži. Nagon za opstankom je jedino što me drži na ovom svijetu, nagon otkriven i potaknut željom za potragom za novim smjernicama u životu. Smrt ne postoji.

umim,dvoumim, umivam dvoum..



Koliko god da sam stvari sveo na minimum, sakupio u jedno, zapečatio i zakopao, cijelim bićem se pomirio i priznao sve greške i svjesno prihvatio posljedice ... uvijek preostaje izbor. Nešto mi tiho šapće da mogu opstat jedino tako ako se previše ne zamaram i čim manje mislim.Uvijek preostaje izbor između srca i razuma. Kad naginjem na srce, malo zaboli,a kad bacam na razum ostaje praznina. Valjda je to lijepota i draž svijeta.

Sve je jedno i sve je isto
u svakom jutru, kaže nam netko.
Neki bi gore ,neki bi dole
neki samo slave i dižu parole.
Dan je kratak,a noći su duge
zalijevajmo bašte i sadimo druge.

blitz su bili - pankeri :-)

Nije bitno što si u životu,kakvu ulogu igraš. nije bitno jesi li sudac,odvjetnik ili krivac. Nije bitno jesi li učitelj ili učenik. nije bitno jesi li prodavač,kupac, dostavljač,službenik, švercer, poštar ili nečiji pas. nije bitno ništa od toga.
Dakle moš bit smetlar ili bankar, isto ti je ako imaš svoj komadić mira, u svoja dva kvadrata vlastite potrage za srećom. Isto ti je sve,jer što smo u ovom svijetu nego zvijeri koje se okreću jedni prema drugima i grizu sve što nije definirano sustavom koji nam stoljećima diktira kvalitete, neke tamo određene od nekih drugih zvijeri.
E pa kuiš, treba, ipak treba pomalo bit divlji da bi bio ispunjen. Opusti se nemoj se zamarat previše.
Fakju!

Bloody treba bit dobar i pozitivan. i kada si takav i onda kada šutiš to djeluje i širi se okolo. Pozitivna vibra. dobro mi je jutro naspavao sam se i sad u grad. Pizdarije obavljat. Sve bi se nešto raspisao ali jebatga neman vremena.

Jučer sam opet iša među njih. Pili smo u paklu i zaebavali se. Smrt je bio veseo i poletan nije bio razbijen od hepova i konjaka kako zna bit u zadnjih mjesec dana jer je upa u velike pare i sada klošari i spava na ulicu. Zapravo spava kod S. ali S. je isto đaner i zapušten mu je stan tako da im je isto...Takve ljude poput njih drugi ljudi nazivaju pogrdno "klošarima" ono , sa visoka jelte.

Ja sa njima imam toliko kvalitetne razgovore da mi je bolje bit sa njima nego među "pametnim" u udrugi ili neznam ni ja s kim. Nekome je možda čudno šta panker radi sa njima,ali nema veze. Sinoć smo pričali o prošlim vremenima jer je bila riječ o sranju u hrvatskoj kroz koje svi prolazimo ,pa san reka da je sve to sranje koje se ponavlja i usporedio sa slučajem kada je filip lijepi u 13om stoljeću isfura metodu eliminiranja svih templara u evropi. Metodu koje bi se danas postidjeli i cia i ex. kgb i mosad i ostali.
On je poslao svim grofovijama zapačačenu kuvertu sa naznakom otvoriti 13. 10. 1314 (napamet govorim) i u njoj je bio popis svih templara i velikih majstora pojedinog reda koje treba privest. Taj dan je posljednji izgorio jakov de molay.
...nakon 200 godina 1522 red templara koji je ostao u ilegali je podržao tada mladog buntovnika martina lutera tako da su mu dali mali dio materijala sa kojim je ovaj skoro bacio na koljena katoličku crkvu bacivši im pred vrata 96 stvari, sitnica koje ih čine kretenima....

A sve je to pričamo kroz zajebanciju....:-) . Odvukli smo P. koji je kroner i bio je kao i uvik pijan, na trg republike i po običaju ga postavili pored kioska jer je p. "žicomat" i otišli do prolaza i pili. Ja san oko 11 oša doma jer se nisan tia ubijat previše. Imam granice jebiga.

Pinky pinky :-) Odma san se sjetio ove stvari.

I ja san imao sinoć odličan san , dubok san. Još sam pod njim,a tipkam po tastaturi. Masivna zelena vrata sa crnim velikim prstenovima po njima. Iza njih soba u kojoj je crveno svijetlo. U sobi je sedam vreća napunjenih zemljom iz svake vreće raste po jedna biljka visoka skoro do plafona. Sivi korijeni se probijaju kroz vreće i pletu mrežu po kamenom,sivom podu. Mreža je živa. Visoko gore je prozor i ja se vidim kako sjedim na njemu i vidim sa njega. Perspektiva iz svih kuteva sobe.
Mjesec se vidi, daleko je i visoko je na noćnom tamnom nebu kroz prozor, intenzivno jaka plava svjetlost se cijedi sa njega i pored mene ulazi kroz prozor i mali slapovi svjetla ,poput vode, probijaju sivi kameni pod i ja ga gledam. I zamišljen i nisam prisutan u sobi. A živim u toj sobi.



Čujem zvuk masivnih vrata kako se otvaraju i pogledam prema vratima kada tamo tri osobe,nedefiniranog spola. Sve tri su imale obučene tamnocrvene kapute sa kapuljačom. Crna,gusta,valovita kosa je okruživala njihova blijeda lica i pune crne usne. Skočio sam sa prozora na tlo i samo im rekao:
-"on mi je rekao da se igram" na što su se oni nasmijali i odgovorili mi
-"to je dobro,to je čudno,sve je čudno, ti si čudan..."
-"nisam čudan samo se igram,puštam neka raste,gledam kako cvjeta. Od kukolja do žita, od rose do pupoljka i od čahure do leptira."

Jebena budilica!
Jebena budilica!
Jebena budilica!

Meni fjaka, nešto trljam brljam kad dođe neki momćić. Tu dolazi često u zadnje vrijeme pa ga ne doživljavam ništa više nego ostale koji navrate ,samo nisan primjetio da mulac pije i puši. Ima 16 godina. Vidio sam ga gore,na katu, ispred ofisa i učionice , di sidi sa J i pije pivo i puši. Nakon toga spusti se dole do mene u radioni i da bi nešto na internet. I ja ga pustim, uostalom kao i svakoga. I tako on sjedne i surfa i meni priča kako je u domu i te stvari. Pa se ustane i nalije sebi jednu rakiju i žica me cigaretu. Ja mu naravno dam a štoću od njega. pa pogleda moju el. gitaru koju san donio ode jer je malo sjebana. Kaže da hoće naučit svirat ,ali samo stvari od grupe clash :-) Jebemti koji mulac kao da gledan samog sebe dok san bio mlad. Ma znate šta mene takve stvari nitimalo ne čude. Za mene je to takav svijet i tako valjda treba bit. Neznan kako ,ali ti mladi buntovnici imaju u sebi neku crtu koju ja prepoznam. Kroz glavu mi je prošla slika mog rodnog gradića i hrvoje i josipa i zije i glave... Svi su oni umrli. Neko od overa, a neko poginuo. Uglavnom over, jebiga nisu imali granice. Ja koliko sam tada bio blesav još bi se i počeo dopat,da me starci nisu "poslali" tetki u Zagreb,a Zagreb...u lipe san poroke tek tada upa. :-) Tako da im to baš nije bila dobra ideja. Žalim stara,nadam se da si sada dobra sa živcima,ali i da si živa jer to neznam.



Slika je sa omota ploče maxi singla od David Bowie-a " Absolute Beginners". Tu san ploču ima od malih nogu,zapravo od starijeg brata,al isto el? Poprilično sam živio. I brzo i polako. Znao sam bit pristojan kad treba,a i blesav kada ne treba. I puno sam ispaštao da bi tek nakon nekog vremena skuži da je svaka pizarija koju sam napravio, svaki blesavi potez bio iniciran od samog mene,a NE ni u kom slučaju da je to bilo zbog nedostatka autoriteta od strane moga oca. Ćale, tako dobar i tih povučen čovik da mu staviš mrava pred njega i kažeš zgazi ga on bi pita zašto? Nakon godina i godina ja sam shvatio zašto sam uzgajao tihu mržnju prema starcima,a i prema svijetu pogotovo - zato što me nisu shvaćali. Ni ja sam sa sobom nisam bio na čisto. Imao sam stvari koje su me ispunjavale koje imam i dan danas,ali stvar je u tome da sam uvijek htio više. Što znat,što spoznat. Bazuvjetno sam odbacivao sve društvene norme i tvrdoglav bio na kritike, konstruktivne ili osuđujuće često mi je NE značilo DA. Tek sada ja znam, bar znam razlučit šta je dobro a šta loše za mene.
Od nekih stvari sam potpuno odustao jer nisu davale niti će ikad ikome pružit pozitivan rezultat pa koliko god bile bogate i ispunjene ,one davaju prazne iluzije i ostavljaju teške ožiljke. Nakon njih ti ostaje raskoš tuge i suza. Ipak imam neka granice. Mada danas i dalje hoću još više, ali ne u tom smjeru, jer što smo svi mi na kraju kad se sve zbroji i sve odbaci? Kad se napravi jedan rezime jedne nikad potrošene ludosti mi smo samo ,kako pjesma kaže - apsolutni početnici, na ovoj pozornici što se zove život. Apsolutni vječni.

kod padre i malog figija :-) eto,a sad iden spat!

Olala dan je bez sunca ,onako oblačno, sivo i inspirativno. Ništa me nemože zaustavit da oden na groblje. Već sam navikao , o odavno na to da mi govore da sam čudna pojava ,u crnom i sa psom. Šizo :-)

Navraćam često na svoje radno mjesto :-) pred neki dan mi dolazi prikan sa posla i dovodi jednog tipa.Upozna me i kaže "evo da malo volontira".(ja san ode u početku volontirao). Tipa san odma provali : moditen, akineton, antidepresiv. Tip je nafilovan ljekovima. Njiše se na nogama i lagano stupće.
O kako je to malo tužno gledat. U njegovim očima je i tuga i radost. Valjda je tuga zbog toga jer je rob,a radost jer je svjestan da mu duh ne mogu ubit ...
Sjetim se odma toga da je moć psihijatrijske institucije jača od sistema. Psihijatrija čovika može ubit i uzet odakle god,iz zatvora, iz vojske (hmmm iz sabora bi trebalo par njih ako ne sve)

Tip je starijiod mene,ima 40 i sitno godina,ima ptsp. Klasičan tip koji se vuče po hodnicima psihijatrije, polako, korak po korak. Psihoza i napadi panike su njegova kako on kaže dijagnoza.
Ja van nemogu opisat kako mi je nekako fino bit u takvom društvu. Voli jazz i bubnjar je i ima svoj bend. Kaže da mu trava nije dobra jer ga zna bacit u crnjak. A to jest tako. Ja se sjećam kada san bio mulac pa bi zapalili joint mene bi često bacalo na crnjake tako da san još davno potpuno odbacio sve droge.
Sjetio sam se G.-a koji je napisao:
-"na hodnicima psihijatrije nađoh ptiče i donesen ga do prozora i pustim van..." ili
-"ako nisan kriv zašto da paštam ,ako san dužan tebi nisan svijetu.."
Neznan na koga se odnosi ova druga ,tj kome je dužan. Nije definirao. Ah, nismo li svi ponekad nekome nešto dužni? Ako smo dužni voljeti nekoga jer to srce diktira i ako to radimo svakodnevno i bez obaveza, zašto onda plaćamo dug društvu ,onom kojem nismo ništa dužni. Kriza smisla. A meni je jutro za nedilju čak i prekasno jer 8 je sati. Iden do padre... Odint ću mu malo rakije jer bruka me neki dan jer se napio, a bili su prisutni ljudi iz politike. Bandić el .E padre padre...

Kiša se spustila na grad. Obaša san mista di je junk nije bilo nikoga. A kupio sam im bocun vina da imaju i piju. Opet kažem nije to moje društvo,ali čovik se ponekad zamisli i poželi sagledat na život sa svakog kuta, pa tako i ja.
Ja sam uvik voli napuštene,pijance,narkomane,psihopate, ljude koji su proživili svoje i sada su talog ovog društva.



Juče,smrt prozbori "a gle otkud onaj grm tamo? svaki dan sam tu a njega još nisam vidio" i ja se približim tom famoznom grmu i oko njega uberem par cvjetova. Vratim se do bagre i svakom od njih pa tako i sebi stavim cvijet za uho. I što je najbolje nitko nije primjetio da ima cvijet za uhom. Toliko su bili fjakasti i pijani i drogirani. :-) svi su na heptanonima i alkoholu. Takva ravnodušnost se teško može opisat. samo easy, bloody :-)

Korov ko korov. ima ga svugdi. ne traži niti mrvice pažnje,a uspijeva na svakom podnevlju. Snalažljiv,uporan i lukav. Ne traži puno za opstanak. Skroman je i potpuno razumije zemlju,koja mu opet vraća ljubavi i brigom.



Svaka zemlja ima svoje određene klice koje rastu. Samo... tokom rasta biljke,trnje, pokvare se i bacaju podmuklo sjeme na zemlju iz koje opet niče ista vrsta biljke,samo svaki put sa većim bodljama. Trnje.

Trnje je zapravo plemeniti korov,tako bar govore,a korov sam po sebi je višak,mada ustrajan i opstaje. Korov može biti bilo koja biljka u prašumi (od čelika i betona) di je trnja tu je i korova oko njega.
Biljke rastu,svijet je velik, zemlja je okrugla. Ti si prijatelju moj jedna od sjemenki vječnog korova.

Koliko još puta tapkat u mraku pa iz sljepoće u iluziju. :-o ?? Nemam odgovore. Slabo ja ,izgleda formuliram vječna univerzalna pitanja

Ja sam se uvijek družio sa mlađima od sebe i najviše u životu sam naučio od njih. - kaj me slikaš konjino jedna!?
:-)

loše mi je ,vrti mi se...bjelina pred očima. uvik mogu više! svatko može više. I jače!