umim,dvoumim, umivam dvoum..



Koliko god da sam stvari sveo na minimum, sakupio u jedno, zapečatio i zakopao, cijelim bićem se pomirio i priznao sve greške i svjesno prihvatio posljedice ... uvijek preostaje izbor. Nešto mi tiho šapće da mogu opstat jedino tako ako se previše ne zamaram i čim manje mislim.Uvijek preostaje izbor između srca i razuma. Kad naginjem na srce, malo zaboli,a kad bacam na razum ostaje praznina. Valjda je to lijepota i draž svijeta.

Sve je jedno i sve je isto
u svakom jutru, kaže nam netko.
Neki bi gore ,neki bi dole
neki samo slave i dižu parole.
Dan je kratak,a noći su duge
zalijevajmo bašte i sadimo druge.