Zasra san! debelo san zasra. Navrati san do udruge naveče jer san ogladnio pa mi bilo usput, pa reka zašto ne. Baci san kobaje na tavu i jaja skupa sa tim i oša u drugu prostoriju na komp i svira gitaru preko pojačala. Mlatia kurcu ko lud, a nisan primjetio da je u međuvremenu kužina prodimila. Pregorilo je sve i sve se kompletno ispunilo dimom i čađom. Dobro da je noć pa nije niko zva vatrogasce. Ajme meni koji dim. Sve san rastvori šta se može i otvori pivo i zapalija duvan i sia na stol ispred, sve od muke. Sia ispred i čekan i čekan,ali dim ne odlazi. Jebiga ostaću večeras ode spavat. Moran jer ujutro treba sve počistit jer ranije dolaze radit feštu za prvi maj,jeba i ja komunjarski,a dobri su mi . Imaš svugdi budala ,ali ovakvi poput mene ne :-) ma divota.

...tamo negdje iza nas, pa podižemo sidra i tu smo da nosimo i plovimo i dižemo jedra i prepuštamo se, zaboravljamo... I vjetar puše i neka nas nosi, samo dalje , tamo negdje, nije bitno kamo, samo tamo, samo polako i sigurno dalje...

Cmok! :-)

Treba mi podhitno da mi netko saspe u facu sve moje negativne pizdarije pa da potvrdim i da jasno kažen - jesan u pm psihopata i kreten i budala pa daj da znam kako to uklonit. Što me čini bolesnim. Jesam li bolestan? Volim li ugađat samo sebi i postavljat stvari po vlastitom stavu? Ako znam i svjestan sam toga da život čine male stvari i u skladu s tim nastojim ugađat sebi i guštat u jednostavnosti, jesam li egoist? Hoću jebeno znat . Ponekad mi se čini u nekim ljudima koje sretnem da kao da znaju odgovor ,ali nekako šute. Uz to da spomenem da imam padreta i m. dobre prijatelje,dok su ostali mrtvi ili nisu u ovom gradu. Jesam li usamljen, ne osjećam se tako,a volim bit sam, e sad da li je to bolest? Do prije 2-3 godine me mučio jak osjećaj krivnje. A kako neće s obzirom na pizdariju koju sam napravio. Sada ga nema. Nema tog života,nema krivnje ,nema osjećaja, dobro je...



Sve se posložilo upravo onako kako treba bit. Život je ko kava,s vremenom se odvoji pitka i krepka tekućina od taloga koji se baca ,a bili su jedno. Zavisi sad ko je kakvu kuva i voli. Ja volim onu šta obara konje :-) I slatku...



Ko bi reka,pankerima ne leži baš, ali ja nekako kao da imam razvijene receptore za pozitivne poruke. One koje se šire iz epicentra srca :-) baš!
Recept je jednostavan : zaboravi i idi dalje.

Strusia san prije par minuta jednu ljutu jer neman šta radit i dosadno mi na poslu. Ajme gospe kako me streslo. Sad san doša u radionu, 2 su sata. Pijen kavu. Mora san obavljat papirologiju po gradu pa san svrati do pakla. Tamo je bio smrt i još jedan đanki i još jedan đanki i jedan đanki i jedan alkoholičar. Znan ih ja sve. A i oni mene znaju. Unatoč tome to nije moje društvo, nikad nije ni bilo i ja im ne pripadam. Jedini razlog što naletim kod njih i stanem sa njima i nekad popijem sa njima je taj šta mi bude dosadno i fjaka me uvati. A još više razlog je taj što ja takve ljude potpuno razumijem i znate šta uopće mi nije neugodno bit sa njima, osim ponekad kada smrt izvadi skoro sve svoje stvari iz ruksaka na pločnik nebi li pronašao upaljač. Naravno odbija uzet od mene jer to je princip :-) Dvojica su po zagrebačkim ulicama preko 15 godina i jedan me se sjeća još kada san bi mladi nadobudni panker tamo kod njih dolazi pit prije nego bi se išlo u jabuku.
Sviđa mi se ta jabuka. Neznan zašto ostala mi je u lijepom sjećanju. Bio san pred godinu dana kada je bio death in june. Sada 25.5. je svirka povodom godišnjice smrti iana curtisa svira naravno (neizostavno) phantasmagoria.
Ja van ne mogu opisat kako je meni ta grupa smiješna,zapravo pokušat ću. Stariji je od mene par godina. Svaki put kada pogledan neki njihov video na jutjub ili na facebooku ja nemogu gledat meni ono užas presmiješno. Ali tjeram se uporno ajd da vidim ima li šta kvalitetno. E i ima imaju stvar dvi da mi( za ne povjerovat) baš sjedaju. Mislin, takva patetika da neko 20 godina pokušava bit uspješan i to na način da se uporno pokušava probit ka kopija sisters of mercy i ostalih kopija sisters of mercy. Baš kao da gledaš neke 18-o godišnjake koji se žestoko furaju na neki bend i ima neke kemije među njima pa to s vremenom urodi plodom. Pa makar 2 albuma ,ali originalna baš kao što je slučaj bio kod grupe "mizar" osamdesetih. Kod ovih već 20 godina nije urodilo ništa produktivno. A stvarno neš ti problem snimit album. Tehnologija je napredovala i postala dostupna. A i nije neka lova,ako svi članovi rade pa nešto se i sakupi.
Osim toga ako je nekome stalo da nešto napravi on je spreman podnit žrtvu ako treba jer radi ono u šta vjeruje ili bar želi dat sebe u nešto što osjeća da gori u njemu...dakle izrazit se. Bilo da je pjesma,buntovnička neka di smatraš da si u pravu ili jednostavno želiš otrest dušu.
Popet se na binu bez jasne poruke je apsurd. Na kraju - pozerstvo. Al štaš meni to smiješno pa mi tipovi bar s te strane simpatični. Još se tip fura,bar kako vidim na O.T.O. a to je za mene ista stvar kao ... aj neću sad. Drugi put.

Ovo je daska od kreveta na kat u mojoj sobi u mom rodnom selu :-) drži gornji madrac. Kako san ja iša ća iz grada forever tako su krevet rastavili. Mater je ovo slikala i poslala mi sliku. Eee mater mater. Riječ ,riječ...
Ovai proljetni vitar mi je doni sjećanje na tu sobu. Kad izađeš kroz prozor te sobe onda si na balkonu. Stan je u podkrovlju pa imamo dvi tarace. Ova di je moja soba je mala i gleda na sjever. Na maloj taraci je špaher, maškadur,stol i dvi tri stolice. Balkon gleda u gradski park, drveća su tek malo viša od peterokatnice.Grane stabala dopiru skoro do balkona na 5om katu. Lipo je jebemti. I lišće jeseni pada po balkonu. I kad padne noč došla bi - ona. U toj sobi smo nas dvoje skoro svaki dan bili. Ona je dolazila do mene ili bi se skrivali negdi na rubu grada. Nju je bilo strah da njeni ne saznaju da je sa pankerom u vezi. I tako 3 godine smo se skrivali najviše u mojoj sobi. Moja stara je to naravno jako podržavala jer kad bi ona došla onda ja nebi pio i radio glupardije po gradu. Sjećan se ležin u krevetu popodne i stara upadne u sobu i pruža telefon ,bez riječi , jer zna se ko me zove :-). Samo mi tiho prošaputa vrijeme kad će doć jer je i ona vrebala na priliku da zgrabi telefon da mi javi. Posli nakon par miseci smo ja i ona otputovali u istru,pa u Rijeku planirano naravno da budemo slobodni 7 dana... ostali smo 9 godina :-).

Neka sve u životu prođe. Život je maskenbal. Nek je sada sretna,a ja ,ja bar znam na čamu sam i pomirio sam se i smatram da je to isto dobra stvar koja ispunjava. Kada prihvatiš stvari kakve jesu mada je protiv tvoje volje i srca... pišem o nečemu drugom,skrećem s teme. Tekst na slici je "ovu tišinu nožem režem, slutnju tihu oko glave vežem"

Pogledan na ormar ,na policu, kad prašina i ja ...očistio sam prašinu,bacio smeće, pomeo pod i oriba ga, u kužini, skuhao krompir salatu sa kapulon i domaćin sirem i kiselim vrhnjem i špekom i jajima, ispohao 3 mesna narešćića, oprao suđe,oribao kuhinju, sredio wc da sliči na nešto, stavio robu prat, posli je razgrnuo da se suši, sunce je brzo će, sjeo na stolicu, najeo se i odma zamišljen pao u depresiju jer sam čuo dvi sekunde vijesti na radiju koji sam impulzivno ugasio, zapalia duvan , dobio polet i otvorio pivo, a ni podne nije ...jebemti život ,oće mi se vani ić rokenrolat...

Ovaj pogled pozna većina zg pjandura,narkomana i mladih alternativaca. Mjesec je bio pun 24.4.2013
Mjesec ispunjava nebo noć je puna ,srebrni sjaj se cijedi sa lišća a kroz mene prolazi tisuće iglica i skupljam ruke, izvijam se i ljuljam skupa sa blagom jezom.

- Pa šta ti misliš budalo,kaže mi padre, tvoje tijelo je preko 90% voda,a ovaj gore što sjaji bez po muke povlači cijeli jebeni ocean a kamoli neće tebe i tvojih 70ak kila ako i imaš toliko ...

Ovo je ljubavna pjesma. :-)

Prolazin ja pored sabora neki dan, i sinulo mi i ja navalia da me puste unutra u saborski kafić jer je tamo jeftino za pit,jer tako sam čuo. Panduru sam naglasio da sam hrvatski građanin ,dakle samim tim siromah i da imam pravo pit u hrvatskom saboru. On se složio sa mnom potpuno,ali me morao odbit uz argument "niste baš prikladno odjeveni mladiću" fakin šit! I još se počeo smijat,a nije ni dovršio rečenicu kad su se već dvojica pojavila iza mene. I kad su čuli o čemu se radi jedan se isto nasmija,a drugi debeli blento telećeg pogleda mi je reka da ne mogu ni oni u uniformi ,a kamoli ja hrvatski nesretnik. Nisu me ni legitimirali. Samo san produžio tužna pogleda,ali ustrajan u odluki da ću nabavit čitavi i čisti sako i kravatu.

NIsam baš razuman čovjek. Ako neman viška pameti,imam viška vremena i baš ću se angažirat da pero,kvalitetan čovjek sutra dobije novi kaput, jer zima mu je po noći spavat na klupi i meni je pomalo žao gledat ga dok odlazim iz parka doma ostavljajući ga sa njegovom bocom alkoholne iluzije. Čovjek je on poput svih nas,koji ima svoje kvalitete samo su začahurene u tom parku u tom paklu u njemu i zaboravljene tiho vrište.
Pero je beskućnik koji dolaki do nas svaki dan i pije i pije i trese se svaki dan ko prutić na vjetru. Čovjeku je izgorio stan pa je najeba i u nezavidnoj je situaciji. A štaš svaki ima od nas svoju muku. Svatko se pomiri sa tim na ovaj ili onaj način. Nisu svakome nevolje iste ,ali svima je zajedničko to što i dalje ustraju i ne padaju na koljena i nalaze svaki svoj svijetionik ludosti.

The Brown Pearl Of Bliss
In This Wolf's Lair Abyss

Dignity and Solitude
The Gain of My Fortitude
The Strength of My Body
Is The Strength of My Mind
Joyous Joys-Fleeting Moments
Forever, The Sordid Kind

These Dreams I Worship
And Nightmares I Love
This "Together" That Lasts For Never
This Farewell Coloured Blood Love

These Dreams I Worship
And Nightmares I Love
This "Together" That Lasts For Never
This Farewell Covered Blood Love

Ovo razvaljuje jutro

Ajme da mi je zaspat... ajde ajde smiri misli,vrtlog. Lutam između melankolije i zaborava. Velika je daljina između to dvoje. Ogromna.
Smatram da čovik dostigne mir tek onda kada se pomiri sa svim što je bilo. Sa svim uzrocima pizdarija i posljedicama i prihvati krivnju ,ali i ludost. Ludost sama dođe. Nekako mi se čini da dobro prekrivam. Kažu da oči govore sve. Neznam. Zapustio sam se neznam kad sam se pogleda u ogledalo osim kada se brijem. Ne biran šta ću obuć, zapravo nikad i nisam,samo sada mi je apsolutno svejedno. Ima san sranje sa stanodavcem pa san mora dat edija u jednu udrugu da mi ga čuvaju. Nedostaje mi. On je baš nekako poseban.... polako doći će.

Srce najbolje pamti i ono teško zaboravlja. Mistična pumpa, uvijek u sukobu sa razumom. Dokle sam došao? Negdi jesam. Ne želim znat kamo to idem. Kako se sve više odupirem,potiskivam, bježim, tako me nešto gura naprid. Onaj stari poznati čudni vjetar što mi dira visoko razapeta jedra i vijori crnu zastavu zaborava. Na pučini sam. Sloboda.Al to je dobro, bar moš birat u kojem pravcu ćeš. Kompas je nepotreban. Sloboda. Smjernice odavno ne postoje. Izgleda da sam isplovio iz sigurne luke tamo negdje. Da, pred koji mjesec sam uplovio u mirnu luku. Luka koja se pojavila u magli. Neočekivano. Odjednom. I šta sam njoj ,u njoj, napravio. 2 dana se opijao. To što nisam previše mario je zapalilo vatru. Budala. Opekao se. Jebiga izgorio sam skoro cijeli. Opet na brod i opet u otvoreno more. Oluja je na horizontu. Tamo negdi u daljini. Dobar vjetar nosi prema bonaci. Manje misli,bloody!

Ja kroz grad,pa preko pakla,kad u njemu smrt i neki đaner i jedan pjandura. Smrt (ime tj nadimak mu je vuk) pije ,kombinira topli konjak i hladno mliko, skupa sa malo sode bikarbone! Koja je to ekipa ,da ti mozak stane. Oden do dućana kupim za pit i ostanem sa njima. Smrt je malo doša sebi. Kada san ga prvi put vidi izgleda je onako old school ,rokerski,prsluk,narukvice,prstenje,stotine pizdarija po njemu,čizme, ma kakav morrison. dok je u zadnje vrijeme bio zapušten i prljav tipično za beskućnika . Juče ga vidim da se vraća u formu živahan je i naravno uvik kljuca jer je na tableturinama.
I danas ću do pakla. Baš ću se družit sa njima jedno vrijeme. Hoću opet gledat na svijet iz drugačije perspektive.

Mali zaton, ljeto 1997, ja mulac. Radio sam kod jednog tipa kod kojeg sam i živio. Pjeskarenje. Malo gadno po ljetnoj vrućini,ali radoznalost u meni naspram novonastale situacije skida svaku muku. Pa bila ona slatka ili gorka.
Prošlo je neko vrijeme. Malo misto, turista ko u priči. I dođe vikend ja do njega nakon posla i kako smo se dogovorili red je da plati pa da iden kao na vikend doma. Hmmm... cifra koju mi je dao je bila 3 puta manja od dogovorene.Meni tada svejedno jer san ima neku paru i bilo je dovoljno za ić na tour. Ko jebe židova više se ne vraćan. Nisan se mislio puno nego pravac dubrovnik. Stignem do grada, kupim pivo i šetam kroz zidine i zabavljam se sa turistima ,onako u prolazu, kad - u starom gradu na kalama kod dućana "pupo" sjede njih dvojica ,prijatelj panker i dubrovčanin pero sotona :-). Ludež!

Nikad nismo bili agresivni,mi pankeri. Ipak jednu večer smo imali frku sa mladim rezervistima na dopustu. Pijane budale. Nakon te večeri ja sam se probudio na sred ulice zgužvan i iscrpljen i prljav i mamuran i dehidriran. Bio sam u jednom komadu unatoč pizdariji nisan imao rane ni modrice. Očigledno je bilo jebeno. Par koraka dalje je leža prijatelj panker. (on d roud again) Ja oden do dućana i kupim čokoladu i pivo i vratin se do njega i on se probudi. Nepunih sat vremena od toga se pojavio njegov stari i pokupia ga ća da idu doma. Stari je često to radio jer je bio prisiljen od strane šekijeve matere koja je bila previše brižna. Bemti gospu! Po njega je dolazi u dubrovnik,pa u split,pa u pizdu materinu. Al štaš bili smo dica.

Nakon 7 dana od našeg susreta,neznan kojim povodom sam završi na muriji. Sjećan se da je jedan inspektor u čijoj sam kanci bio polako i strpljivo ,onako pedagoškim pristupom pokušavao skupa sa mnom izvuć iz moje glave di san bi i šta san radi u proteklih 7 dana. Ostala mi je slika di on za svaki dan ,sa naglaskom na večer, kada bi se sjetio di san bio podiga jedan prst. Šema kao da broji i to. Znan da je kod 4 prsta nastao mrak i nema šanse da znan di san bi. Zadnje čega se sjećan je bilo mrak i stare zidine i šuma i more.
Drot je odusta i pustilo me ća i naglasili mi da iden ća iz grada :-)
Naravno meni je NE bilo neprihvatljivo. Oša san kod pere sotone. Spavao je pa je bio red da popijemo kavu. To je to, pozdravili se i ja se zaputin doma ,u svoj rodni gradić na obalama rijeke. U onaj grad u koji se više nikad ne vraćam. Tamo di sam ja bio na glasu kao đaner,samo zato šta san bi drugačiji. Sada, sada ih ima da ti mozak stane. Sada nema iznimki u gradiću, sada su svi đankiji. Svi ti moji vršnjaci,pa čak i puno mlađi od mene sada su jebeni narkomani.
Prije 15 godina su me prezirali i gledali me sa mržnjom i tupilom. Pred koju sitnu godinu sam bio tamo dole. Nije bilo mržnje u pogledu. Ljudi su mi prilazili i bilo im je baš zanimljivo to što stara fukara obitava na ulicama. Di je bio šta je radio i tako dalje. No ono što su oni sada ,ja sam ostavio daleko iza sebe.

Ista je stvar bila kada sam 1990 u osnovnoj školi zapalio veliki grb jugoslavije (htio san upriličit dodatnu sedmu baklju for real) i kad me druka jedan mulac bio san na muriji (miliciji) 3 dana. Cijeli grad me prezirao sve dok nije počeo rat. Tada me je cijeli grad nekako poštivao. Ja nisan bio protiv države, ja san bio kontra svega,a pogotovo kontra svih njih.
Buntovnost te gura dalje od istog monotonog društva. Društvo te samo tjera na marginu. A na margini se jasnije vidi slika društva. Pa ti se sve gadi i uvijek te neki vrag tjera dalje.

Jutro je. Na poslu sam,doša sat vremena ranije jer nisan moga spavat... neman pojma zašto ovo pišem. iden skuvat kavu.

Odbijam sebi priznat da san upa u nedefiniranu kašu ljubavi,stečene, uvjetne, neuzvraćene...
Nisan zna da je ljubav uvjetovana. Nisan zna da je ljubav diktirana. Nisan zna da ljubav postoji, samo ako postoje uvjeti za nju. Bio san u zabludi.

Ta se kaša opako kuha i srce mi u njoj gori i glava neusmjereno luta.
Tijelo mi je hladno i obezglavljeno, rosa mundi, hladni vrhovi, bode me po bedrima. Pojedene kosti ,ledeni jezik a oči mi se žare.
Aj eto napokon san i ja upoznao uvjetnu ljubav. Upoznao sam je i kaže mi da tu ljubav uvjetuje nešto treće. Odbijan vjetovat u to. Koliko ću još bit tvrdoglav. Zar tolika budala mogu bit?!

Od kad ovo nisan čuo! :-) Baš je dobra uz ovo svježe jutro

Padre je bi u elementu u kakvom ga oduvik znan. Padre mi je opet ukazao na stvari. Zaključili smo.
Gledamo na život kao slijepi sa povezom i tapkamo u mraku očekujući neki znak,a znak nastaje na drugačijoj frekvi. Drugačijom od one kakvu poznamo. Ja san mu reka da moje tijelo od nekud prima signale i šalje mi impulse pravo u mozak, pravo u svijest, dajući direktive koje ja tvrdoglavo odbijam.

U tim očima isijava zlo. Pandemonium! Predatori jebeni gmazovi. Nevezano za to neko me pita zašto voliš mračne stvari. U čemu je suština zla? U teatralnosti dragi moji u teatralnosti. Mir i ispunjenje je sasvim u redu,ali volim vražju teatralnost. Isus je dosadan ko proljev!

... i glup. danas u ovu nedilju. Lunjan po gradu, sreo sam smrt pa malo stao sa njim, pa darka psihopatu i malo stao sa njim, pa do cekera na kofi. Iden leć ništa mi se neda. Ovo je dobra stvar od uvijek podcijenjenih sgc-a. Malo tužnjikava ali originalna.



Riječi su vibracija, a vibracija je glazba.
Jedvaosjetilno čulo. Čujemo stihove.
Glazba donosi poruku zato usmjeri receptore.
Evo riječi :-)

I dreamed a race, a Theban harvest, golden face broken down
mother most scorned please take these flowers
Touch my face and tell me who I am
Fall asleep you timeless beings
Stand me straight, but don't blow me down
I learnt in the woods that all speech is related
Touch my face and I'll tell you who I am
When I sleep I wonder
Holy child stones come alive, I can see all that you see
The Saints that weep are the ones that I keep
Save us from the rain
Make believe all you believe, sweet and soul it's hard to explain
Gravy for the brain
When I sleep, I wonder

Osta san u radioni, u udrugi danas sve do kasno popodne. Sunce je još grijalo tuklo je unutra kroz prozor pa me uvatila fjaka. Ispred, malo dalje od ulaza na kraju parkirališta su 2 stola za stolni tenis. U zadnje vrime kada ostanen duže vidin da dolaze mlađi ljudi sa dicon i side na stolovima i dica se veleslo igraju okolo stola i po livadi koja je pored.
Vrata su širom otvorena. Priđe mi tip i počme pričat o problemu sa kabelom na monitoru od kompa koji je dobi od nas. Nešto je lemi nešto popravlja ali nema vajde, ništa i pita me štaće. Ja mu kažen odma nemoj se zajebavat sa tin sranjon, evo daću ti ja drugi,veći monitor. Nek se dica igraju spajdermena konforno u 4D pomisli san. Kakav 3D to je već otrcano postalo stoga treba imat veći monitor jer čin je veći monitor veći je D.

Otvori san skladište. Dica su lunjala po skladištu ,a sa njima pas,običan, kućni. Iskopa san monitor i da mu i reka mu da ako ima pizdariju oko kompa i toga neka slobodno donese bez da se opterećuje parama da ću mu ja to pogledat i riješit uvik bez regularne cijene. Neka da ako ima za pivo i duvan,a ako nema drugi put će. Došlo mi za kavu popit pa san mu reka ,tj pita ga - je li za kavu, pa može on mi odgovara. Skuva san brzinski nes i donia in.

I tako san danas popodne, na suncem obasjanom stolu za stolni tenis, pored livade, pio kavu sa dva tata, troje dice i crnim,malim psom za kućnu upotrebu. Bi san tako opušten, mirnog misaonog toka.

Da bi ispričao istinitu priču moran se vratit u vrijeme kada sam mislio da je snažna želja za promjenom tih dana,nakon izlaska iz pizdarije, bio veliki preokret u mom životu. Bio sam u zabludi! Na neki način. Sada sam toga svjestan. To je bilo pred 3-4 godine.
Pravi preokret u životu ,u srcu i u duši dobiješ kada se počneš pomirit sa situacijom u glavi, ćinjeničnim stanjem, i u srcu. Kad prihvatiš novonastale promjene. Kad znaš šta imaš i ne želiš što nemaš i nemoš imat i prestaneš prizivat i želit te stvari kao duhove što vrište ponekad, iz dubokog mraka sjećanja na prošla vremena. I ugledaš druge, nove, inspirativne što ti se smiješe, u daljini na autoputu života.
Pravi preobražaj je kad prihvatiš činjenice. Kad ti se sva nevolja koju si proša okrene na humor i slatku ludost. I priznaš sam sebi da si budala i to okreneš na humor. I ispred sebe stavljaš samo istinu i još snažnije tražiš ispunjenje. Smirena i hrabroga duha.
Startna je pozicija kada imaš 2 dobra prijatelja koji te neće nikad iznevjerit, 2 prijatelja,a ostali su samo dobri poznanici (prike :-) ) Sa jednim prijateljem si bogat,sa 2 sretan,a sa 3 i više si budala.

Šareno mi je ovo jutro i poletan sam i idem obavit neke stvari. Zvao sam el presidente (ja ga zovem šefket ramadani :-) ) i pita treba li šta, reka je da ne. Subota je. Sad idem , pičim!!

Kako mi leži ova stvar u jutro. Razvaljuje me ko malog majmuna! Juče san dobi nešto što je pozitivno,mislim od papirologije koju san ovi dana mrcvario. Iden letit po gradu pa na job...
O jeee!!

dragi blože šta se može iz ove kože se može :-) svi prije il poslije.

Nego, kreni san u grad ,al me zadržalo na indeksovom forumu di san tipa (koji je sam tražio) počeo jebuckat po pameti toliko da se naljutio do zla boga.

Puno vremena provodim pred kompom,a štaću takav mi je posa. Bob je upaljen od jutra, zapravo uvijek je upaljen jer koristim jedan program da mogu bobu pristupit od doma. Bob je skladište. Opet san u udrugi ,bemti već je 11 za 2 ure će počet noćni tramvaji ...moga bi ja polako ća. Ili zapravo do S. bosanca đankija!

Svaki,ama baš svaki živi stvor na ovoj planeti trpi neke gadarije i pritisak. Ljudi sebe i ljude,a životinje ljude. Jer najveći i dakako jedini agresor na životinje je čovjek. Životinje to trpe, dok međusobne sukobe,ili pak napade od druge vrste tako ne doživljavaju jer to je uostalom borba za opstanak.

A čovjek, svaka jebena osoba ima uspone i padove i svi nešto trpimo. Ima pojedinaca koji to sebi ne priznavaju i ne prihvaćaju da su potlačeni sa neke strane. I uporno sebe uvjeravaju da su "jaki" Bilo šta na emotivnom, financijskom,moralnom polju. Odvjetnici,delikventi heroinski ovisnici...

Pa opet redu je, sasvim je u redu ustrajat i podnosit i šta je bilo bilo je i idemo dalje. Pozitivan stav,i treba biti jak, i malo tko je jak, ali ja vam govorim podsvijest ne zaboravlja. I što duže ti misliš da si zaboravio, više potiskuješ i prije ili poslije to mora eskalirat na sasvim desetoj stvari. Jer sav nagomilan jad i sranja što si upija ,a moraš upit jer su nam takvi receptori (nažalost) nakon nekog vremena moraju izbit na površinu.
Da bi spriječio nekontrolirani ispad moraš dopustit da iz tebe izađe jad, i taj dan mora bit, priznaj, i već sutra si sasvim u redu. Ma i dva ako treba nabijem ih :-)

Da to je ta zvijer što nas ponekad po koljenima reže. Kad taj dan prođe bit ćeš veličanstvenija i zvijerskija neman od zvijeri što te podmuklo prati i za vratom ti ponekad dahće. Eno je sad će, eno je sad će! he he he.

...

Danas san bio kod S. jedan prika koji je đanki,a bosanac i ljenčina da ga nema trebalo bi takvog izmislit. O njemu drugi post. Bia je lip dan.

Resetiran sam sve do rođenja. Malo ,još malo prije reseta sam postao žena. Osjetio sam biti žena, i ta spoznaja i dalje stoji u mojoj glavi. Znam jako dobro što je to gađenje napram suprotnog spola. Znam kako je to kada ti neki frajer odgovara,a sama pomisao na intiman susret s njim te razbezumljuje i svaka opcija susreta sa njim ti je prihvatljiva. Bilo da imate neki dogovor za neke stvari ili ste samo prisni prijatelji koji razmjenjuju doživljaje ,uspone i padove.. Dakle sve igra samo jebačina ne, dragi moj :-)

Jer stvar koja izvire iz negdi oko srca ima primarnu potrebu da bude spojena,a ne da je druga strana proguta ,ždere, kao krv ti pije,a nisi svjestanda se cjediš sve više i više i tumaraš u iluziji koju si sebi predočio da predstavlja jednu bezuvjetnu ljubav i sklad.

nož me reže negdi oko oka. rana koje nema polako zarasta. koliko možemo dat sebi slobode. ha bloody! Ako uporno nastojiš rješit problem koji ne postoji, a to su stvari na koje nemoš utjecat, bilo da su daleko ili ti si samo jedna strana tada polako ali sigurno postaješ sam sebi neprijatelj. Upadaš u vrtlog iz kojeg se teško izvuč.
Ja znam da ću jednog dana dobit odgovor na vječno pitanje - koji me kurac tira naprid ma u kakvu kod nevolju upada...zadnjih 10ak godina. Kakav je to jebeni duh? Komplicirano je doć do jednostavne stvari. Zato se treba opustit čim više i više. Tako je bare," samo živi samo budi svi odgovori doći će sami." Kasna je noć iden spat....

Dolazin do njega doma a ovi baulja nezna šta bi sam sa sobon. Ja san, ka i uvik , po ulasku napravi sok od jabuke i uli u drugu čašu miks domaće šljive i brendi konjak. Pa to tresnia na eks i zapalia duvan. Pa mu reko:
Bog ga jeba P. ako si čvaknija apaurin nemoš pit alkohol! To je sranje nad sranjima, uzjebe te, podemoniš, otupiš na svih 5 čula i postaneš žednokurca baba koja ne zna ni sama kako je proživila 90 godina trošeći se po noćnim barovima i lukama diljem svita, okrugla velikoga. Nebi da zidu govorin. Za P. je teško odredit jeli više glup il tvrdoglav,mislin na nešta mora malo bacat, al za kurac ovi uvik isti ,i uvik se uspješno a da ne zna ni on kako, šverca na ringišpilu zvanom život. Neki kurac ga drži, godinama, odoljeva i drži se neke jebene forme i principa od dana kada je osta prepušten sam sebi, bez ideala ,ali sa nekon nedefiniranon vizijom u glavi.

Život voli budale. Izgleda da je forma za bezbolno probijanje kroz život jednostavna,a to je da budeš budala. Čim veća, to više kotiraš na društvenoj ljestvici i unatoč ponašanju postaješ moralna vertikala i status "uzoriti" te krasi slijedećih milion generacija.

braćo moja , što mi srcu ispunjava dan to mi u noći guta san.
što mi u toploj noći obasjava put
mali plamen što ga mjesec gasi
aj se spasi,aj se spasi!
Onda kada ne postavljaš nikakva pitanja tada odgovori dolaze polako.
Više je odgovora a manje je pitanja,
čim manje pitam, skupa ,kao zrak i kao vjetar tada više znam,spoznam.

U tišini ,kad nema pitanja , odgovori gmižu ,polako ali sigurno
u razum mi stiže,srce mi liže, i srce kad se steže tada ne mislim ništa,trudim se ,dajem sve od sebe.
I misli mi bježe. Kiss, to bloody, one bloodyone kiss.

Ponediljak popodne, zvoni mi mobitel,prika P. me zove - ajmo ća dangubit po gradu. Koda je zna da bauljan oko centra jer me presidente uputio obavit neku papirologiju za udrugu, što je ,predpostavljam, od važnog strateškog značaja za stranku u koju ja još nisam učlanjen.. Našli smo se u paklu. Pakao je naziv za jedan park u centru grada di je prije bilo žarište pankerske i alternativne elite.
Dođe P i kaže mi - a sada nešto sasvim deseto i izvadi iz ruksaka kolaćiće od slatkog sira i vrhnja i limunadu :-) o jebemte p on zna iskoristit svaki dangub da ga jebeš! Nisan misli ništa nego nazva padreta da nam se pridruži u drobljenju kolaćića i limunade. Oh, kako inspirativan dan. Posli smo ošli a di drugo nego do cekera zajebavat priku konobara uz kavu i čaj. Padre je naravno pio pivo kako mu i dolikuje. Padri ludost odlično pristaje. P je pozitivni kreten koji ima brod dole na jugu i to mi je reka prije par dana a ja osta paf! ja san veliki zaljubljenik u more i brodove. Ovo lito san znan di ću jebemga!

rozz razvaljuje!

...
Lithium power shower of blazing sparks
in retina of slight degree and free vision
Mark on downgrade slow fade heartbeat...
Rise to the occasion or slide to it's defeat
Repeat fractions that accost you, molested derelict gum-shoe/dumb waiter...
Free season gun shot master-baiter.
Mercury glides through the fusion of planetary weezings, and it's a mindfuck affair.
Check the pulse, pulsating regiments below the thick sun glare.
Loose case corpse of rich rot-gut.
I was hot to trot and ready for action,any action.
A distraction from the usual fair, but my flair never faltered,
Let me assure you in half-awareness, that I was a brother of low degree,
on my knees in semi-darkness of nightshade injustice.
Penetration forms the basis of unnatural reproduction,introduction to the underworld,
underbelly, topsy-turvy skeletal regime...
In this season of blindness I research the fields of braille laid out before me.
Bumps on skin forming masses/passes as in human form.
Scorned-heat-garbage-runner, ringworm-slant-farmer,the father of all disease.
An atmospheric dance with darkness, illuminated pulse of a star across the solar plane,
phosphorescent love -take the space-shove and wind up lost in the milky way of
suppressed sex and perversion.
Worm-runners shimmy through the aftermath of destitutional insanity.
All the goats scape and the virgins are burned Joan-of-Arc style,
flames shooting high through the air and martyrdom intact.
I do not intend to discourage you with these words of dime-story wisdom,
but if the shoe fits wear it, and by the looks of you,you're about a size 13,
which if the myths are to be believed is a telltale sign of further endowments,
if you get my drift-lock-word-ramblings...
Hateful thoughts burrow deep beneath hot-flash, withered flesh eating, maggot lust,
furlough to indifference and intolerant behavior.
But darling, don't get me wrong,you are my savior.
Further research may not be neccesary,awaiting instruction in this blackened death march game.
Teetering on the brink and drink hastily from the boiling cup of disillusionment, REPENT,
relentlessly searching for a cure to this vile addiction...
sickened by the sight of lost children(I,myself,included)roaming aimlessly through
the piles of rubish/hashish induced comatose,drug-state elation.
Road map to anywhere,somewhere...NOWHERE.Lines crumble and blend
with the atentiveness of a doting,mother-fucking
pig-slime-horror-show-slow-boat-billy...
Somewhere over the rainbow,colored slight of hand and crippled finger,ring her neck and
wretched body ground to pulp,
And I am neither here nor there,an unaware observer of life's scrumptious plate of manure,
matured and often squandered...
Burning image of infectious wild-dog-rampage,unlocked cages wither with desire,
a sure fire plot to over-ride the connection...
Spent mind in crawling bad luck/dumb fuck - pretension,an added dimension of Harker's smooth gin.
Where to begin? With an ending so close and nothing but cheap ramblings of pharmaceutical ignorance being
regurgitated from my gaping orifice like the orange sunset of yesteryear.
Chalk-faced,dribble running down my chin in forbidden corners of childhood horror.


Hide-and-go - life becomes perhaps worth living.Allow me this much leverage,
a bitter-sweet twisting of truth...And those were the days.

ljubav započinje sa iluzijom

...
A ne ,bloody danas ne ide u industrijsku zonu već na - groblje. A posli u ceker na čašu crnog vina. A u noći punog mjeseca negdi u šumu. Znam jedno mjesto..ha!

Meni dosada. Ja kroz grad ,pa u industrijsku zonu. Kraj nekog napuštenog kompleksa, koji je još čuvan kako se da primjetit... Kad vidim jedan zid i skužin fintu di se može preskočit, ima nekih 2 metra. Samo što je stvar da auta prolaze ... oden do tamo kao iden pišat i dok san se popiša zrak je bio čist,preskočio sam ga nabrzaka. Našao sam se između zida i neke velike garaže pa san uletio kroz prozor bez stakla,veliki. Unutra je mračno. Fak! bilo je jedno auto ispred, i kraj njega 3 tipa nešto pričaju. Nisu me vidili i ja polučučeči polako.. mic po mic ,bit by bit još dublje u mrak ogromne hale.

Uploaded with ImageShack.us
Gotovo pa sablasno ,predivno.


Uploaded with ImageShack.us

unutra


Uploaded with ImageShack.us

Puše vjetar,topli je. Iza mene tiha buka,još od starog vremena. Izgradnja i snaga, težnja ka višem, za nečim drugačijem, čežnja za milosti, volja za promjenom i spoznaja radnika da im je život serviran na pladnju žuljeva i znoja, i sposobnost da u toj armadi mašinerije ,ipak u prkos svoj nakupljenoj gorčini, pronađu svoj mir. beloved, loved, bloodyone!

Čitao sam jednom ,knjigu od junga "neotkriveno jastvo" i jebemti sinulo mi kako je frikčina pisao o jednoj stvari koja je povezana sa današnjim rastućim problemom kod mladih. I to 50 godine prije vremena! Kao da je predvidio da će se pizdrarija preobrazit.Dok još sranje nije ni približno bilo izraženo kao problem društva ili njegova anomalija. Mladi su prepušteni sami sei ,potpuno lišeni kritičke analize i prihvaćaju sve što im se nudi bio to lijek ili otrov. Zašto pišen ovo? Zato što je sve isto i sve se ponavlja,samo mijenja oblik. I svaki put kada promijeni izgleda novo mada je isto.

Da li postoji odgovor na pitanje "zašto sam jebeno drugačiji?" Ako ne postoji odgovor,onda ja stvarno nisam drugačiji nego samo malo drugačije isti. Po rođenju sam zaplakao to me veže za ovaj svijet, da citiram poa ,samo to i ništa više. Padre mi je saopćio jednom da je moja kontra produktivna na izgradnji nečega isključivo na nečem nevidljivom, metafizičkom, duhovnom polju.
A što se to gradi, neznam. Znam da na ovomj blogu u zadnje vrijeme ostavljam trag


Nevezano za post,dragi moj blogojko, neočekivano,ali istinito. nabavio sam srebrnu vodu.

Padre je konobar. Brz i živahan (živćo ) Dobro je zarađiva i mlatio pare po restoranima di bi radio... pred koju godinu je proda svoju kuću i kupio drugu. Ostalo je puno love. On je 25000 eura razdijelio "prijateljima" ,naravno posudio i - niko mu nije vratio. Ja sam njega upozna dok je bio beskućnik. Voli pit. Nije alkoholičar, ali voli pit i sposoban je bit pijan BEZ prestanka danima. To mi malo smeta kod njega,ali štaću. Kad god imam,dobijem neki alkohol (i to zna bit tarifa) odem kod njega.
Jednom smo se napili kod crkve i on je izjavio "eee vidiš mali,ja sam im razdijelio pare, sada neman ništa i ja sam pijan a oni su pametni" To je čovjek koji je borbenog duha. Nema uzmaka.


Uploaded with ImageShack.us

Ovo je mjesto di smo ja i on ljeti a i zimi kad nije ledeno najviše. I on mi je isto reka da mu je tamo idila. Padre je pas vezan katoličkim lancem za - slobodu grijeha i poroka

Ovo je lipo. Oslobađa!

pet puta dnevno piskaram na ovaj blog. a blog editor je otvoren 24 sata na kompu kojeg zovem "bob" svaka pjesma koja mi padne na pamet je dobra i poletna. to kažu nije dobro. ja se trudim dajem sve od sebe da mi je dobro. preusmjerujem koliko god mogu ,dajem se, nedam se.
Na facebooku sam već odavno napravio to da moje objave vide 2-3 frenda i pitam se ima li smisla objavljivat na njemu. ničemu ne služi. jedino ovaj blog ,neumorni, koji je upaljen 24 sata na dan,na bobu, u kutku sobe di provodim svaki dan bar 12 sati,a nekad i prespavam...

Sada iden skuvat kavu. Da je vani toplije iša bi do padre koji je i jutros bia ode. Padre je rulez, ali padre je u nekom sumraku nekako mi se čini da je, prvi put ga vidim takvog, beznadežan i ravnodušan i usamljen. Ne zrači energijom koja podiže ludost. tik tak...

Samo plovim kroz vrijeme, tik tak tik tak. Vučem se polako mic po mic, bit by bit..

Reka san joj. Ne direktno. Nešto kao čuj, njoko, mi živimo dva života odvojeno i nemamo više dodirnih točki. Malo više od 2 godine je trebalo da se vatra ugasi. Nema više ni pepela. Sve sam mirno i staloženo bacio u vitar. Od nove godine me nazvala 4-5 puta. Nije da mi smeta nego bolje rečeno - ne nedostaje mi. Neman nikad potrebu da joj se javin. Vidili smo se pred godinu i zauvik zadovoljno raskrstili.
Nek je sretna i zadovoljna i to mi je dovoljno znat. Da je u pizdarijama, u nekim mukama,to je druga stvar.
Kako god maloprije me zove.. pita kako sam ,ja dobro,kako ti kako brat, jel doša sebi... pa san joj opet reka ,ponovio drugi put nešto u stilu - ne nedostaješ mi, nije mi baš potreba da se čujen sa tobom, nek si sretna vesela i debela...
Aha, kaže mi. Nego iman ti jednu vijest... Ja san nekako znao da je trudna.A brate i vrime joj je. Ona je najviše to volila,imat dicu. To je njoj primarna zadaća u životu.Sad ima.
Uvik govorin : sve će se posložit upravo onako kako bi trebalo bit i sve će doć na svoje mjesto.
Ja sam ipak nekako drugačijeg kova. Ja sam satkan od nekih drugačijih,nemirnih niti, tankih, žilavih i otpornim na sve vrste vremenske nedaće. Imam svoju magiju.

Dane mi ispunjava potraga za nekim novim smislom i pronalaženju inspiracije. Noći, noći me gutaju. Provodim ih tumarajuči po srebrnim grobljima svih svojih zlih ljubavi. Iznad jebenih grobova. Bijesno, bez predaje, sve do osvita jedne drugačije zore.

Blogeditor je upaljen na kompu u radioni u kojoj sidin sam i pijem kavu sa mlikon. Cijelo veče čujem neku muziku, neku kao harmoniju, nešto čudno,ali nosi blagim ritmom.... Gledan da nije mobitel, nije ,da nije radio nije ugašen je. Tevea nema štaćemi,vani na dvorištu nema nikog. Možda je vjetar...

aaaa joooojjiii kako ovo lipo nosi.... ova pisma...Vani je kišurina,hladno je pa mi se neda ić ća. Zvao me padre da je negdi u gradu pa ako navrati domene (ode ima puno za pit) bit će zanimljivo i rezultirat će mojim ostankom preko noći , u drugoj prostoriji na kauču. Nebi mi bilo prvi put da zakrmin ode pjan ka lešina!



...
Zadnji put kad je gospon hercegovac gradonačelnik bio ode na domjenku ja san tia uteć na kat ispod u radionu samo da ga ne gledan, a baš za vraga me zove presidente i kaže mi da kretena treba kamerom SNIMAT! Bemti bemti! Tada san ga snima i kreta se okolo stolova da snimak ne bude statičan. Približio bi se nekom stolu i jednom rukom (stručno) otvorio bocun i ulio sebi neko piće, žestoko! Puno sam stolova obaša,pa ugasa kameru i nastavi pit. Tada san se napi i osta ode spat!

Došla jedna debela. Radit će tu jedno vrijeme. Ja san mora ić obavit neku papirologiju po gradu i kažen joj da ako hoće neka sidne za komp pa neka surfa, ako nema šta radit. Pitan je ima li doma komp i internet. Kaže mi ženska da nema i da tamo di je nesmi imat. Kaže da živi u sigurnoj kući. Ja odma - aha, koja cia,mosad,mi6... ona nije ni skužila moj fol samo složila upitnik prid facon , a znan ja da je to za zlostavljane žena kuća al se zajebajen.

Ona ima neki nastup kako da kažen otvorena ,zapravo više domaći ono ka "znamo se" i to je sve ok. Razvedena ima dicu i tako dalje ,ali nešto moram naglasit jebemti kako ta ženska ima, mi bi pankeri rekli "voltažu" kada normalno priča ima prodoran glas i kao da se dere. Tako bizarno prodoran da ti nije svejedno jer je ono, blago agresivan.
Dakle kad priča imam osjećaj da me svaka njega izgovorena riječ opali poput čeličnog biča u kojem je 10 000 volti i neznan koliko ampera!

Bitna stvar : Ja san na jedan sekund pogleda je i pokuša zamislit da san pijani TIP. I jebemti to je to! taj njen glas je toliko provokativan da bi je čovik pijan bacio kroz prozor. E sad čega sam se ja sjetio tj koga - predatora jebemti! (bivša) nekako mi se čini da su obadvi nekako ISTE jebemti boga u obadvi čuči spoj agresivca i žrtve. Najgori spoj na svijetu opak! opasniji od biblije!
To me natjeralo na razmišljanje. Znam negdi san čita da neke žene jednostavo traže takve tipove nekako im podsvijest nalaže i diktira i upravlja da se uvik nađu na putu takvim tipovima.
One defakto same traže da budu žrtve. Predator primjerice ako nije žrtva - postavi stvari tako da bude. Šta ja sve na ovom svitu neću doživit! Koji ludi svit! koji ludi svit i neko me pita zašto me ne jebe društveni status i karijera ?! Ma nabijem ih sve pa gledaj predstave oko sebe jebeš sve. Sve se da preživit.

Sjetio sam se sada ,aha i srce isto ima nagon za opstankom, koliko god ga daješ ,poklanjaš ili uzimaš, bacaš, gaziš, lediš.. uvik ta - mistična pumpa se iskobelja iz zemlje i skoči pravo u grudi i nastavi pulsirat. Da ti mozak stane!

TIP : pije svaki dan, tuče se, ženu smatra za predmet a ne za osobu, vara je i drži doma kao robinju, posesivno je ljubomoran, mlati je svaki dan ... (čitaj prosječni drugi hrvat)
PREDATOR : Ženska osoba koja je sa mnom bila u vezi 2 godine i koja nudi laži i manipulaciju i k.. zbog koje sam ja (ipak sam kriv) dobio pred novu godinu prvi (i zadnji) nervni slom! Fakju!

Pred par godina. Nedilja popodne,sunčan i topli dan. Pretpostavimo samo što je moglo predhoditi tome da sam se dan nakon, probudio, teško, ko sa ljepilom na očima, omamljen sedativima, zavezan za bolnički krevet,sa kateterom u onoj stvari, dole duboko u podrumu u zatvorenom odjelu psijatrije.
Slagao sam crno bijele kvadratiće,zapravo pokušavao sastavit neznam ni ja točno kakav mozaik na deki koja je bila dole na drevetu. Grčio sam se,ali nisam uspio. Zavrtio sam zglobom na ruci i polako,malo bolno, mic po mic bit by bit, uspio oslobodit desnu ruku. Zatim sve ostalo, odvezao se,ustanem i krenem prema vratima,tj pokušam i već isti tren se nađem na podu jer sam bio toliko nafilovan sedativima da sam jedva hoda. Pa jebemu ,pomislim nije dovoljno što san potopljen,još me moraju vezat... Kako god uspio sam se podignit i odvuć prema vratima, kroz hodnik, pored sobe di su tehničari koji me nisu primjetili, i vani... Sve bi bilo u redu da nisan ima kateter na onoj stvari pa sam se vratio i ljubazno ih zamolio da mi izvade to sranje jer mi se piša.
Kad me je vidio škicnulo ga ,o jebemti ko te odvezao?!? Ja se počnen cerekat ko zadnji psihopat! he he he ... Uglavnom izvadili su mi kateter i onda mi je jedan tip ispriča šta je bilo.
Zajebana stvar koju neću ode iznit. Dragi dnevniče :-)

Na današnji datum 1.4. 1998 , ubio se Rozz Williams.
Pjesnik, filozof, glazbenik, pjevač,mučenik,borac,mistik, mračnjak...Osnivač grupe Christian Death i drugih poput Shadow Project i Premature Ejaculation,Heltir... Meni najdraži ,naravno u Christian Death i Shadow Project. Jebiga!


Uploaded with ImageShack.us

The true revolution is in mind, remember that and all else shines!!

ja i moj raven, ja i moj reficul!

When life is but disappointment
And "nothing" is amusing
The one wild hunt
For loneliness
Is a life without god
Is an end without love
Soulless today
And soulless tomorrow
We struggle for the joy
Oh, we struggle for the joy
That life is haunted by
Its memories - its meaninglessness
Yearn to be gathered, cracked and saved
A thought for a life time
A thought for a night time

But, what ends when the symbols shatter?
And, who knows what happens to hearts?
But, what ends when the symbols shatter?
And, who knows what happens to hearts?

Uploaded with ImageShack.us

Bloody, puno razmišljaš a manje se prepuštaš.
Fina me glavobolja probudila. Vani pada snijeg ,a do kad jeben ga ja! pun mi ga je ku!
Stvarno se treba prepustit, kaže panker bloodyju.