Meni dosada. Ja kroz grad ,pa u industrijsku zonu. Kraj nekog napuštenog kompleksa, koji je još čuvan kako se da primjetit... Kad vidim jedan zid i skužin fintu di se može preskočit, ima nekih 2 metra. Samo što je stvar da auta prolaze ... oden do tamo kao iden pišat i dok san se popiša zrak je bio čist,preskočio sam ga nabrzaka. Našao sam se između zida i neke velike garaže pa san uletio kroz prozor bez stakla,veliki. Unutra je mračno. Fak! bilo je jedno auto ispred, i kraj njega 3 tipa nešto pričaju. Nisu me vidili i ja polučučeči polako.. mic po mic ,bit by bit još dublje u mrak ogromne hale.

Uploaded with ImageShack.us
Gotovo pa sablasno ,predivno.


Uploaded with ImageShack.us

unutra


Uploaded with ImageShack.us

Puše vjetar,topli je. Iza mene tiha buka,još od starog vremena. Izgradnja i snaga, težnja ka višem, za nečim drugačijem, čežnja za milosti, volja za promjenom i spoznaja radnika da im je život serviran na pladnju žuljeva i znoja, i sposobnost da u toj armadi mašinerije ,ipak u prkos svoj nakupljenoj gorčini, pronađu svoj mir. beloved, loved, bloodyone!