Odbijam sebi priznat da san upa u nedefiniranu kašu ljubavi,stečene, uvjetne, neuzvraćene...
Nisan zna da je ljubav uvjetovana. Nisan zna da je ljubav diktirana. Nisan zna da ljubav postoji, samo ako postoje uvjeti za nju. Bio san u zabludi.

Ta se kaša opako kuha i srce mi u njoj gori i glava neusmjereno luta.
Tijelo mi je hladno i obezglavljeno, rosa mundi, hladni vrhovi, bode me po bedrima. Pojedene kosti ,ledeni jezik a oči mi se žare.
Aj eto napokon san i ja upoznao uvjetnu ljubav. Upoznao sam je i kaže mi da tu ljubav uvjetuje nešto treće. Odbijan vjetovat u to. Koliko ću još bit tvrdoglav. Zar tolika budala mogu bit?!