Padre je u rovinju ,radi. Nemogu vjerovat da vječni pesimist dobi posa u kontinuitetu,a ne reklame i pošta. Napokon. Prevodi sa njemačkog na engleski i hrvatski. Sjetio sam se riječi iz jedne serije kada tip tipu kaže "drago mi je zbog tebe ,neka bar jedan od nas ispliva"
Zadnjih dan dva mi se sakupilo. Pizdarije sa svih strana. Ja sam postao upravo jedan od onih koje sam viđao dok sam bio mladi buntovnik i gledao se i pitao pa jebemu što je njih u životu snašlo da izgube kompas? Sad se pitam jebemti pa da li oni imaju kompas :-) Kompas ...izgubio sam ženu sa kojom sam bio u vezi 13 godina. Teško je ponekad odvikavat se od zajedništva. Promijenio sam grad, pomladio se i postao živahan, upozna curu kojoj sam dopustio da me moralno i emotivno iscrpi. Curu koja je egoistični , posesivno ljubomorni manipulator. 2 godine veze,od 2 godine veze zadnju sam proveo isključivo da bih proučavao mozak psihopata tj nje.. Ona je emotivno poremećena to je njena negativa,a ja sam glup i sam kriv i negativan zato što sam dopustio da mi dite zamaže oči. Poslije svega toga kad se sakupilo ,a sakupili su se dugovi jer kuja nije radila otiša san ća kod padre a ona će doma. Ležerno sam skinuo psihičkog vampira i jedno jutro sam joj upao na fejsbuk, promijenio šifru i mail za oporavak i stavio joj na profil pjesmu :


To je bilo tako 2 dana ,a onda san joj vratio nazad šifru i mail i poslao sms om...trebao bi napisat jedan post o njoj i o tome koliko sam zahvaljujući vezi sa njom upoznao još više svijet grabljivaca i gmazova. Pisat ću o njoj jedan post, ne zbog nje nego zbog mnogih ljudi slični njoj...

Tada, baš san bio srozan. Unatoč svemu trebalo je odvažnosti za bacit se u solo karijeru. Nakon svega ..ponekad kada hodam gradom zapljusnu me valovi i kada me pljusne dođe mi gorčina do guše. Ne znam nekako ustrajem. Niti jedan pravac ,niti jedna stvar koju sam sebi stavio ispred da obavim nije dobro završila.
Mada ja i dalje vjerujem da ako se ne prepustim tugovanju,ako ne dam na sebe i ako ne padam na koljena da će sve bit upravo onako kako treba bit.
A treba bit tako da je čovjek zadovoljan i ispunjen stvarima koje nisu nužno ni male ni velike samo istinite i pozitivne. Mislin toliko je nevolje na mojin leđima da je meni nakon svega pakla što proživljavam i činjenice da sam potpuno prihvatio odgovornosti na sebe postalo jednostavno smiješno. Pa zar nije? Život je maskenbal. Zar tolika budala u životu mogu bit :-)