A štaću jebemu štaću. Zatvorio sam se u sebe toliko da divlje jurim u svijet koji kako mi se čini ne postoji, a u njemu je bit koja otkriva. Moran negdi nešto, moran negdi nekamo, previše je toga, moran napravit nešto a neznam što više u jebenoj pustiji u jebenom gradu. Oblačno je i zahladilo i sve je sivo. Samo stojim, pušim, stoniran ko kip, a unutra u mojoj glavi samo odjek i skup i sva sjećanja na prošla vremena i sve radosti i sva ispunjenja koja sam imao i koja su me izgradila baš ovakvog kakav sam sad. Imam 2 prijatelja i nekoliko dobrih poznanika i smatram da je to sasvim dovoljno za jednog čovjeka ,bilo kojeg čovjeka koji onako usput ležerno traga i otkriva vlastiti smisao u svijetu u ako ne ovom onda u vlastitoj glavi jer pizdarije servirane u stvarnom svijetu su bezobrazne i vrijeđaju.
Neozbiljni sanjar.
Di je tu ozbiljnost? Ko je definira? Jesam li nezreo? Jesam li ostao bez kompasa u petlji razvijanja ličnosti i karaktera i u toj petlji tražim smisao i odgovore kao sljepac što slijedi nepoznate zvukove dok tumara prostranstvom. Zabludio. Jesam li usamljen,a kako mogu bit usamljen kada mi je sve staloženo i mirno. Sve mi se sakupilo na hrpu.
Osjećam trnce na leđima kao iglice i pritisak blagi ali uporni mi probija lubanju sve do srži , jezik mi se topi, gore mi grudi, suklja dim, crn i pokvaren i mutan.
Kao da čekam da se film odvrti do kraja,ali znam da kraj ne postoji jer uvijek iza ima nešto još... Kad bjesomučno tragaš za odgovorima nakon nekog vremena postaješ malo po malo umoran i svjestan činjenice da će mnogi odgovori doć sami. Pa polako izdišeš sve do strpljenja.A ja znam, ja dobro znam da jednog dana udahnit ću jako i napunit pluća i slatka kapljica spoznaje će kao melem ispuniti moje grudi i dotaknit moju dušu i srce. Srce koje odolijeva, srce koje sam tako blesavo dao i sa bespotrebnom gluposti prekinuo nit koja me veže za. Za. Nema straha,ali nema ni leda više u grudima. Pa kažem da gori. Sve će bit upravo onako kako treba bit i sve šta bude ja prihvaćam jer sam sam inicijator vlastite sudbine,ali i uloge mene, u ovoj džungli od čelika i betona.