Sjedio sam ispod nekog spomenika u zagrebu. Još san bio u flešu zbog novonastale situacije. Pravo mi je bilo zadovoljstvo osjećat topli proljetni vjetar na licu. Vjetar koji je puva priko preostalog otopljenog snijega sa sljemena pravo dole kroz grad u kojem sam se ja stopio bez nekog plana i izbora.Jer tada jesam ima viziju,ali ne plan. Bio san u nekom parku. Ljudi su prolazili, nosili svaki svoju spizu. Beskućnici i alkosi i dvi tri lokalne kurve su bili nedaleko od mene. Ja san otvori limenku piva i jednu knjigu i čita..
Odjednom , na moju nogu, donio ga vjetar, zalipi se jedan novinski papir. Ja onako fjakasto ga podignem i prošvrljam pogledom po njemu, nezainteresirano. Kad na dnu papira, na kraju, najava koncerta, brendan perry (dead can dance) u močvari ! I sve gledan datum i nemogu virovat , pa jebemti pa to je sutra! Uzjeba san se ko konj. Znan da san to večer prije koncerta nažica za kartu jer san bi lud. Bemti pa ko te pita. Prilika je iskoristi je.. Ujutro sam je kupio. Da ne povjeruješ bend koji slušan preko 15 godina dolazi u zg. I mrtav bi iša vidit i slušat perrya.



kako je lipo otić na takav koncert (koncerat :-) ). Bio san tu večer, u klubu, kako san primjeti jedini panker :-) majca exploiteda i uske crne hlače i marte. ma daj kao da je bilo bitno.