Koji si ti lik , kaže mi jedan od ovdašnjih lokalnih hašomana tj. fazana kako ih ja i padre zovemo. A zašto? Zato što mi je na kompu uključen twitter i yahoo , ma da. Čudno zar ne obično se goristi google i fejsbuk... Uranio san u radionu kad neko kuca kad on fazan - ej nema mi frenda a trebamo ić radit bit će da je zakomio daj crni imaš li za poziv treba mi hitno. Oni me zovu crni jer stalno sam u crnom. Vjerovatno bi me zvali crveni da nosim crveno. Ili pak žuti da nosin žuto , ili pak ... ... Dao sam mu mada još uvijek spavam. prespavao sam jutarnji edijev šetopiš i tramvaj i spavao sam na putu do radione i najradije bi sad iša doma spat, zapravo najbolje bi mi bilo da oden u prvi park i legnen na klupu i zaspem jer još osjećan vibracije od sna, još uvijek zrak režem pogledom i kao da san u magli. Vuče me nazad kao da trebam pogledat nastavak. Vuče i doziva. Uglavnom san je to bio onaj poznati. Onaj kojeg često sanjam.
Bilo je sivo i kamen do kamena naslagan jedan na drugog povezan tekućim olovom bio je to niski zid prekriven bršljanom sa kojeg se cijede srebrne niti što ih upija sa punog mjeseca. Sjedio sam tamo u toj šumi, pored zida na jednom malom kao oltaru, kao grobnici. Na njemu je bila urezana slika nekog još nerođenog djeteta. Znao sam da je tako.
Nadam se da ću jednog dana naletit na takvo misto u stvarnosti. Po svemu sudeći hoću jer sam tu sliku do sad vidio puuuno puta u zadnje 3-4 godine odkad se ponavlja. U zadnje 3-4 godine od kad sam na prekretnici.
Post je objavljen 27.05.2013. u 07:34 sati.