From the body...when I lose all of my thoughts,when I'm all alone.New day will dawn and I'll walk away,From the tears and mourn in sapphire haze.
31.01.2008., četvrtak
Hej prijateljice....
|
I evo neman van što pisati osim da san se čula s jednon prijateljicon koju nis cula ni vidila 100 godin.I baš mi je bilo drago što je cujen,mislin još uvik se dopisivan s njon...i još jedna vijest me obradovala rekla je da ce dojti vamo u posjetu.......jupi!!!Jedva čekan je viti da se izčakulamo...Ma baš mi fali... hihi...ajme nemogu opisati kako mi je drago sto san je cula sa san happy...mogu mirno spati!!! A evo da van jos napisen pismicu koju san danas cula na radiu,posijetila me na davna vrimena,zbog naziva pisme,mozda neko i pripozna zbog cega...ma ni vazno... ...Malena, nočas srušio se svijet Malena, sve je tako glupo bez tebe Sad kad je stvarno kraj Bože snage mi daj Samo da prođe ova noč Tako prokleto sam čekam novi dan Prvi četvrtak bez tebe Malena, oduvijek si znala tko sam ja Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti Kako su lijepe samo da znaš Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti Sve su moje a tako sam sam Malena, kako ču bez tebe sutra Malena, falit če mi s tobom jutra Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna Samo ti si moja malena!... Bilo je lipo biti nečija malena...ali dosta tugovanja...ne triba tugovati za necin sto je proslo,nego se radovati sto je uopce neceg bilo...je li tako!!I uspomene uvik ostaju...i drago mi je sto su moje bar lipe... Da i vidin da mnogi jos uvik mislu da ja trčin za tom nekon osobon,nečemo ga imenovati...pa da van kažen...NIJE ISTINA!Svatila san da od toga nista...i okrenila san novu stranicu...a sve ove pismice sto citate i depresivne postove...to ni zbog njega vise...nesto je od prije...a nesto je zbog vog puberteta nastalo sa...jer cesto minjan raspolozenje i sve mi gre na zivci...i ne trazin da me skuzite...jer ne kuzin ni samma sebe...I mislin da je bilo dosta za danas pa vec dva posta san napisala...aj bok...gren spati...  |
...i sve nestaje...
|
Kad poželiš da se neki prošli dani vrate,i kad od želje ne znaš kako da se riješiš, kad te ona boli i tišti,što onda da radiš?! Kako u stavarnost da se vratiš,kako onda reči samoj sebi-To je prošlo i vratiti se neće! Kako pomoči želji što pati u tebi. Kad plačeš zbog želje što pati i kad žao ti je što ne možeš da joj muku skratiš. I znaš,ti znaš ne možeš da se vratiš i ne znaš kako želji da objasniš. Kako da se riješiš želja nerazumnih i glupih! Da li mi morate reci da ste ga vidjeli,sad kad ga pocinjem zaboravljati.... Da li me morate pitati volim li ga,kad znate odgovor... DA li mi morate reci da je sretan,kad sam sva u suzama.... DA li me morate podsjetiti na njega,kad je i onako svemu kraj....  |
30.01.2008., srijeda
From inside I'm freezing,lonley I die,without love that you're keeping,to give it all in one sigh...I'm loosing you...
|
Ponekad mi dojde da te nazoven i kažen baren dvi riči,u nešto crveno umotane,koje bi samo ti razumija,ali neman dovoljno hrabrosti. Ponekad mi dojde da te dozoven u noći bez zvizda ,iako znan da nećeš čuti..uz to, previše tuge mi spava u glasu.Ponekad mi dojde da prošetan ispri tvoje kuće u oblačnon danu,dok se kiša sprema isprati suze s mog lica.Ali neko mi je ukra korake. Ponekad želin da ponekad ne bude ponekad...... Viruj kad ti kažen što san tila na rubu slanja sms-a san bila, stajala san s mišlju da ti pišen, ali ne ako spavaš da ti ne rušin sne.. Napisala san riči koje san tila slati, misli koje san samo tebi želila dati,ali nešto me spriječi,puhne u mene:"Nemoj da vako kasno otvara oči snene.." Ne pomišljaj da ne mislin "kako noćas ležiš",ne pomišljaj da mi srce od tebe biži. Tila san ti reći nešto što nika neće projti,ali te nisan tila buditi ove tihe noći...  |
29.01.2008., utorak
Zaljubljena u ljubav....Znaš,mislim da te više ne volim,mislim da si mi postao samo navika i ništa više...
|
Ma točno tako...vaj naslov mi je puno pomoga...sa shvaćan što su sve značile napisane moje pismice,sve suze,sve tračenje vrime...ja nisan zaljubljena više u njega niti ga volin samo san zaljubljena u ljubav...posta je samo navika...a nebi triba više biti niti to...ali popravi će to vrime...znan da oće...polako uspijeva...sve mi nekako postaje lakše iz dana u dan...ma ko kaže da vrime ne pomaže...ups to san ja govorila....ali neću više....jeaaaaa.... Ma danas mi je ludnica...iman temperaturu...gripa me vata i sa san sama doma...sama u svom kutku sa kompjuteron i naravno interneton...raspalila san Haria Rončevića i uživan...ali sve vo što sa pišen,nemoj te me vatati za rič možda je vo sve potaklo vo moje happy raspoloženje jer san doma sama....... Oće li ko dojti ko mene?! I da zec odgovor na tvoj komentar malo vise duzi s ONIN upitnicima,da pojti cu na caj ako me pustu...jer ipak san "u gripi"!!! Evo vaj jedan pjesmuljak,ni mi se dalo prevoditi pa ko razumi,razumi,što ću van ja: The big part of me is left now... Don't turn around don't say goodbye... I will wait for a better day, When all memories will escape. When your pain,wouldn't be mine... When your tears wouldn't fall from my eyes. I love you...but this isn't enough. That were your words when you told me on that cold night... You just turn your head and whit quiet steps walk away. Now when I am alone I hear your steps... I hear your voice... But now that's illusion.Just illusion. Please leave me alone... This other side of world will destroy me, And nothing will be like before. You will always be on my mind. Forever in my heart. These entire scars on my heart will despair one day... And memories will just fade away, But somewhere inside my heart you will always be alive. Now when I am alone,i hear your steps, I hear your voice. But now that's illusion,just illusion... Leave me alone!!!!  |
28.01.2008., ponedjeljak
Noćas...
|
Noćas naša tijela Željom mirišu Mirišu u svakom tvojem Nježnom poljupcu. Ne boj se, ne drhti Nisi sam ti Neka tebi moja nježnost Dušu zagrli. Sve je noćas Za ljubav stvoreno Pa i tvoje Srce ranjivo Tvojim usnama Noćas vjerujem Jer ja samo ljubav poštujem. Meni ništa nije Važno kao to Neka tebe moje tijelo Noćas zapamti. |
27.01.2008., nedjelja
Tvoja me snaga vrijeđa i taj pogled s visoka ja ne zavrijeđujem,skini mi to sa leđa,taj kamen da si bolji bez mene...
|
Jučer san bila na maškaran u Kalima.Cili dan san mislila da neću pojti,niti mi se dalo hoditi,ali san ope u zadnji tren uskocila u auto i posla...i ni mi ža...bila je ludnica.Došli smo tamo i prvo što san čula je bilo to da Luka Nižetić nastupa.Mislila san ajme evo već mi je večer upropaštena...ali ni bilo tako...ma bila je čista petica,cilo vrime se plesalo,smijalo...i pila voda hehe...Jedino što mi je smetalo cilu večer je bila va jebena bol u nogan ali projti ce i to sa cu ope na terapije, jea... Ma bija je show...najsmisnije mi je bilo viti stare ljude(50-60) zamaskirane kako plesu guzi-guzi ples(tako ja to zoven)...Ludnica...I sve pohvale Luki Nižetiću za izgled i plesanje i onom klavijaturistu...njami... Danas je u Trti-mrti prikazivanje naših maškar od 1996 do 2007 i dogovor za ove,jedva čekan...i što van jos napisati... Ovih dan mi je došlo da obrišen blog ili da prominin adresu a da je niko ne znan,jer mi je postalo cudno...svi znadu za njega...ali nema veze koga brige ako in se čita nek čitaju...hehe...a ako adresu prominin obavijesti cu vas,jer ovu adresu nis ja napravila,niti se slaze s menon niti blogon...pa.... I za kraj,cili dan slusan vu pismu pa van je moran napisati: Lipa moja načelo me vrime Kao mladu lozu u polju A na škure zakucale zime pa se tvoja mladost ruga Ovim neverama s juga ča nam prite Lipa moja najlipša od sviju Ponudi mi ljubav prid zoru I pusti da se divim tvome tilu dok se tvoja mladost ruga Ovim neverama s juga ča nam prite Lipa moja da te zvizde ne vide Ne bi znale s kim bi nebo dilile Lipa moja ti mi budi nevista Budi krijesnica na mojim putima Lipa moja... |
26.01.2008., subota
PEOPLE ALWAYS LEAVE...
|
Pojavit ću se večeri jedne, u punom sjaju na putu tvom, I pitat češ zašto si zaboravio da znam biti divna u svom očaju. I poželjet ćeš da me opet imaš samo za sebe, a ja ću učiniti sve samo za tebe. I onda kad shvatim da ti značim sve i da sam ti već sve dala okrenut ću ti leđa, i tiho reći nebu hvala. A ti ćeš ostati sam kao što sam ja bila i isto ćeš se tako pitati... Što se zbilo,da li je ona od mene nešto krila. I bit ćeš tužan i shrvan. A ja ću,mada,sama biti sretna,jer ću znati da ipak si mi ljubav dao, onu istu što si mi prije ukrao.  |
25.01.2008., petak
I see a red door and I want it painted black...
|
Pitate me zašto ne pišen postove tako često...razlog je vrlo jednostavan,nemogu se više na ništa skoncetrirati,sve me živcira a ništa mi se ne da poduzeti u vezi toga.Sada bi mi jedini trebali pomoći prijatelji ali ni u njihovon društvu nisam kao nekad.Ništa mi više nije smišno,ne razumin ih,njihovo nekad glupo smijuljenje,kako od svake muhe radu slona...osjećan se krivon zbog toga,jer ipak su mi dragi,ali nekad jednostavno...ne znan... ma PMS je kriv za sve,jadne mi žene,toliko toga trpimo i onda nakon svega opet budemo posrane.Od nas se očekuje da budemo svetice i kurve,da budemo jake,podnosimo sve,praštamo a nama nikad oprošteno neće biti.Zašto sve jednostavno ne može biti JEDNOSTAVNO! Mislin se u sebi proći će ovo,opet ću to biti ja,vesela,nasmijana "glupača". Sanjati nemoguće,željeti nemoguće.Vjerovati u nemoguće.Nadati se boljem sutra... Kako vidiš kroz moje oči kao kroz otvorena vrata,koja te vode do moje srži di san otupila?I bez duše moj duh spava nedi di je hladno dok ga ne najdes i ne odvedes doma.Probudi me,probudi me izunutra.Spasi me.Natjeraj mi krv da poteče,ne mogu se probuditi.Prije nego propadnem spasi me.Spasi me od ništavila u koje san se pretvorila.Udahni u mene i učini me stvarnom,oživi me.Smrznuta izunutra,bez tvog dodira.Bez tvoje ljubavi.Nemogu virovati da do sa nisan vidila bila san u mraku dok si bija ispri mene.Ko da san spala 1000 godin.Sa san otvorila oči svemu.Bez misli,bez glasa,bez duše,ne dopusti mi da umrem vode.Mora postojati nešto više.Oživi me.Sve vo vrime san živila u laži... Danas san šetala posli škole s slušalicama u ušima...pratila me glazba...i di god da san se okrenila bi vidila izloge ducana...svi su bili isti...prepuni crevenila,slatkih medića,ruža...ma svega i svačega s natpisom I love you...i sto s tin reći vidi se dolazi Valentinovo...dan zaljubljenih.I umisto da to u meni budi osjećaje lipe,ja samo razmisljan kako jedva čekan da to projde...jer ka se sitin taj dan za mene ove godine nema smisla...neman koga darivati...i to me samo oneraspoloživa...ka znan da me niko ne voli i da necu ništa dobiti.Bilo bi lipo da iman koga darovati...ali neću se osvrćati više na to,možda me čak nedi iza ugla čeka neko s poklonon,ili bar zagrljajen ako ništa više.A i ako ne dojti će vrime i na me kad tad...valjda!Nadan se...  |
23.01.2008., srijeda
Duboko u tebi...možda san ostavila trag...
|
Sa san svrljala po internetu pokusavala najti nesto od Allan Poe ili mozda od Goethea,Pabla Neruda....po savjetu "velika ocekivanja" ali uspila san najti samo par pismic od Pabla Neruda,i mogu reći da su odlične.Našla san se u njima. A kako se kaže "Srića je kad neke pjesme čitaš kao da su tvoje..." uglavnon to tako nekako glasi neznan točno kako... I iman dobru vijest našla san posa za ovo lito...znan da je rano....ali eto.I fala Bogu ni posa u kafiću.To bi mi bilo naporno. Ovu sedmicu san ujutro u školi tako da san doslovce krepana samo bi ležala,spala.Jer od ka su praznici počeli ja se nis dizala ujutro...na satovima samo spin...i nis koncentrirana...jep  Neman van ništa pametnog za reči ako san to ika uopće i do sa rekla.  Pa evo van mala pismica od Azre: Duboko u tebi...možda sam ostavila trag svijetla... u noći između zidova... ni svi dobri ljudi,ni svi oni koje znaš,ni bijeg od samoće,u koju se povlačiš,kada provali očaj... jedva da su dovoljni,pred surovom snagom,krajnjom i konačnom... Duboko u tebi...strasti slamaju, i ono što je preostalo i ono što ne postoji. Čežnju za smrću,želju za opstankom, žudnju za slobodom i volju da se pokloniš sudbini,kao na dlanu... Duboko u tebi,tisuće dobošara... fanfare iz daljine,zastave na pola koplja... koga oplakuješ ljubavi moja... crno znamenje na licu svoga dragoga... sjetu u riječima... Jednom u životu...dat ću da me zarobi muškarac hladnog stiska.... ...i čeličnog pogleda...  |
22.01.2008., utorak
The spark of hope...
|
"I'm not the girl that runs up to you when I see you And I'm not the girl who jumps at every moment To talk to you, but I am the girl who keeps it all inside And regrets it all later...."  Neman van sto pametnog za napisati,a ni neman vrimena Branko zove da popravi zvuk na kompjuteru.I ovin puten zahvaljivan Branku na toliko puno ulozenog truda da ovu kantu ocisti od puno(virujte ka kazen puno) virusa...aj pozzz. |
21.01.2008., ponedjeljak
Moje besmrtno...
|
Umorna sam od svega.Guše me moji djetinjasti strahovi.I ako moraš otići voljela bih da samo odeš,ali tvoja se prisutnost još osijeća i ne želi me ostaviti na miru.Ove rane ne žele zacijeliti,bol je jednostavno prestvarna,previše je toga što vrijeme ne može izbrisati.Kad si plakao brisala sam ti sve suze.Kad si se bojao uništila sam sve tvoje strahove i držala te za ruku sve ove godine...ali ti još imaš mene svu... Uvijek si me očaravao svojim umom.Sad sam vezana za život koji si mi ostavio.Tvoje lice me progoni,moje nekada ugodne snove,tvoj glas je uništio sav zdrav razum u meni. Snažno sam pokušala objasniti sebi da te nema,ali iako si tu sve sam vrijeme bila sama...(Evanesence). Look into my eyes - you will see What you mean to me Search your heart - search your soul And when you find me there you'll search no more Don't tell me it's not worth tryin' for You can't tell me it's not worth dyin' for You know it's true Everything I do - I do it for you Look into your heart - you will find There's nothin' there to hide Take me as I am - take my life I would give it all - I would sacrifice There's no love - like your love And no other - could give more love There's nowhere - unless you're there All the time - all the way Oh - you can't tell me it's not worth tryin' for I can't help it - there's nothin' I want more I would fight for you - I'd lie for you Walk the wire for you - ya I'd die for you Ya know it's true Everything I do - I do it for you...  |
20.01.2008., nedjelja
Show must go on!
|
Neću plakati ljubavi,nema se zašto plakati.Presahle su danas moje suze i moja ruka sa umorna leži.Neću plakati ljubavi.Sve što san tila sad je daleko od mene,gotovo je neću plakati suze.I tako ne bi mogla oživiti ono što je mrtvo! Ti nikad nećeš znati što znači voljeti,niti češ znati ikad koliko to može da boli.Jer srce je tvoje kao stijena hladno,svako stvorenje kraj tebe je jadno. I ne pogađa me toliko što me ne sanjaš i ne želiš da san tvoja.Nije mi stalo da budemo skupa sa kad znan da voliš drugu,ali me boli i ubija što u meni ne vidiš čovika.Plaši me tvoje mišljenje o meni.Boli me tvoj pogled pun nehaja.Molim te bar pokušaj da me upoznaš,želin tvoje povijerenje. Ova me ljubav uništila previše je puta rekla "Zbogom" i moje se srce slama ispri mene,ali neman izbora jer ne želin više reći zbogom.Popravit ću te slomljene stvari,izličiti ću ova slomljena krila i potrudi ću se da sve bude u redu,jer možda se vratiš i kažeš :"Zdravo!",ali ne želin više nika čuti ono "Zbogom!". I još jedna ljubavna priča je prošla i još jedna samoća je došla. Nikad više tvoje ruke osjetiti neću nikad više s tobom podijeliti neću sreću. I tko zna tko je sad na redu tko zna čije ime sad ću čitati na nebu. Bio si i nisi više padale su i padat će kiše. Svaka kiša nova nešto nosi i tko zna moji prsti u čijoj će sada biti kosi. Tko će sada ljubiti moje oči i kome ću sada kratit dane i noći. Bio si i nisi više padale su i padat će kiše.  |
19.01.2008., subota
Moja ispovijest
|
Ovo je ispovijest ranjene duse, koje u bolu suze sad guše. Ovo je ispovijest duše koja pati, i sretne dane pokušava da vrati... Ovo je ispovijest ranjenog srca, koje u bolu pati i grca ovo je ispovijest srca kojeg sluti, ali bez snage ranjeno šuti. Ovo je ispovijest mladosti jedne, mladosti naivne,mladosti žedne, koja je sve mogla i sve je htijela ali nije umijela i nije smijela... Ovo je ispovijest na kraju života kada umiru snovi i umire ljepota, kada sve nestaje u dubini tame, a ostaju želje, izgubljene ,same...  Ne znan zasto mi je sad ovo doslo u glavu ali razmišljam o poljubcu ispo mora...e da mi je to probati.Ma stvarno ne znan zašto sa to pišen,ko da nekog zanima kako se meni ljubi...ali ipak napisah..ne znan danas me drzi to nesto ....zelin se ljubiti...znate onu pismu "Ja bih se sad ljubio,vouvov valjao...ja bih se sad ljubio..."-e pa to mi je u glavi cili dan,mislin ta pisam...i da ja bi se ljubila..    |
Here I am...
|
Dada...i evo 3 ure ujutro a ja nemogu zaspati...toliko misli mi prolazi kroz glavu da mi je vec pocelo dimiti iz glave.I uz to sve gledan trenutno horor na TV-u. Vijest donekle dobra je sto cemo sutra mozda uspiti popraviti kompjuter jer mi je dosadilo da blokira non stop.I sa mi sestra govori da jeli mi iko reka da je bolesno pisati vise od jednog posta na dan....pa jbg bolesna san,stos nema mi pomoci...i da zaboravih reci da onaj komentar u kojem pise da dobro peren sude je napisala moja sestra ali ni joj uspilo da ostavi komentar na svoje korisnicko ima pa stoji moje...a vaj kompjuter ni za nista pa mi niti nece ucita komentar da ga popravin...neda mi se truditi.... I jos samo jedna stvar...onaj post sto san pisala da bi najrade da me nema na par dan...e pa jos uvik me to drzi jer mi je sve postalo dosadno...nekako mi svi smetaju...neznan sto komu reci ka ga vidin,neman volje s nikin pricati...znan da je to lose i ne zelin se povlaciti u sebe...zelin da vo projde i potrudi cu se....tako da cvrsto odlucujen da cu sutra izajti vani zabaviti se s prijateljima,,jer ne zelin stati doma i razbijati glavu o necemu sto je proslo...dada... Sa ljudi laku noc...ne znan je li vridi pozeliti van laku noc ka ce te ionako viti vo tek ujutro ili popodne,ako uopce i vidite...pa onda pozzz...   |
|
Vidim ti iskre u pogledu. Dok me promatraš... znam taj osmijeh zadovoljstva. Da naravno da sam taj maleni svilenkasti komad krpice stavila na sebe isključivo radi tebe... lažem, volim kada mi svojim dlanovima pomakneš naramenice sasvim slučajno dok mi kosu pokušavaš skupiti u rep kako bi mi oslobodio vrat... pa sklizne s mene... Zaustavi se negdje u dnu bokova... baš tamo gdje treba. Da te sludi... I znaš, zapravo volim... Zapravo sam zločesta. Pa dobro, malo... zabavlja me promatrati te i pogađati u sebi gdje ćeš me prvo dohvatiti... kamo će tvoje ruke slijedeće posegnuti... Mamim te. Na ona mjesta koja meni odgovaraju. Volim ti iskre u pogledu. I zagristi ti usnicu... kada najmanje očekuješ. Kako me ne bi volio!?  |
18.01.2008., petak
Vodi me...
|
Vodi me negdje gdje me ne poznaju I gdje će mi se Obraćati sa smiješkom Umorna sam jer me osuđuju Na svakom koraku koji uzmem I svakim pogledom koji mi upute Ne znam što želim Jer u glavi imam samo dobre stvari Koje ne odlaze kao što to ljudi čine Vodi me negdje gdje je tiho I gdje ima mjesta za nas U sjeni drveta I pored jezera U smiraj ćemo dana spojiti ruke Prozirne poput zraka I potražiti u daljini one rijetke luke Koje će primiti ove lutalice Bez postavljena pitanja...  |
17.01.2008., četvrtak
|
Možda se dugo poznamo i možda se uopće ne poznamo. Katkad se ne poznamo zato što se predugo znamo,zaboravljamo da svatko ide svojim putem i da svatko ima svoju povijest. Mnogo se puta nismo istinski prepoznali premda smo se često susretali.Možda zato što nismo znali ni imali hrabrosti otkriti ono što doista jesmo ili zato što drugi nisu imali ni vremena ni srca da "čuju" i "vide" ono pravo u nama. Često se bojimo drugoga jer ne znamo tko je i što bi htio od nas.Bojimo ga se kad ga ne poznamo i kad otkrijemo da je drugačiji od nas. A ipak nas drugi privlače i onda kad bježimo od njega i onda kad nas ne razumije.Naslućujemo da bez drugoga ne možemo BITI ni VOLJETI. "In to nothingness of scorn and noise, In to the living see of waking dream, Where there is neither sense of life,nor joys, But the huge shipwreck of my own esteem and all that's dear.Even those I loved the best are strange,nay,they are stranger than the rest...  |
Dizajn
|
Stavila san novi dizajn....meni je lip ali mi se ne svida bila boja...bas puno...pa bi rado cula vase misljenje,jeli mi bolje ovaj ili stari? Ali mi je slika prilipa! |
Kad je sve tako crno!
|
"At this moment, there are 6 billion, 4 hundred, 70 million, 8 hundred, 18 thousand, 6 hundred, 71 people in the world. ...6 billion people in the world, 6 billion souls -- and sometimes… all you need is 1." Crni dani...ma mrzin ih...ovo je jedan takav...ali ovaj put neman zelju za nekim,ne zelin drustvo,zelin biti sama u svojoj mizeriji...svi mi smetaju.A mozda je razlog tomu moj pocetak danasnjeg dana...ko uvik prisilno dizanje iz postelje...ali ovaj put me ni mater budila nego otac a to van nemogu opisati ricima koliko mi smeta..Ni me volja za nista,osjecan neki pritisak,zelju da pobignen ca nedi di me niko ne zna...di se mogu ponasati kako ocu,di mi nista nece smetati...naj jednostvnije receno zelin da me nema...ali nemoj te me krivo svatiti,ne zelin da rizen zile,pijen tablete,ili tako nesto nego da san nevidljiva,da me nakratko nidi nema,da poslozin misli,da projde ovo sve sto se sa dogada da me cini vakvon...kad bi se to bar moglo...i najrade bi sa iz sveg glasa se derala:"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!" Da me svi cuju!Ali ima li to smisla...  |
For Angie...
|
Evo kazes ti meni da te spomenen u post,pa san sa uvatila volje... A sto reci u post posvecenon tebi... Mozda kako te ja dozivljavan pa slusaj: -Angie van je jedna mala plava cura. -Veoma je uzivljena u zivot i uvik nasmijesena,bar koliko je ja znan (jer poznivamo se tek godinu dan), -Takoder je jako tvrdoglava, -Dobra je za zabavu,smijanje a i za ozbiljne razgovore, -Voli pomagati.... Ma sve van vo ja san seren jer neznan sto da pisen o njoj jednostavno samo mogu reci da mi je draga ko osoba. I rado bi van sa stavila sliku njezinu,jer uvik ka triba nesto napraviti ona odustaje jer se boji da se ne osramoti,pa bi vrlo rado stavila sliku da je malo zezan,ali necu ipak san ja dobra frendica  ...ne zelin da me ubije ka se vidimo...Eto Angie dobila si pozdrav,nadan se da ce ti se post sviditi,a sa bi bilo vrime da ja pojden leci jer je sutra skola...  |
15.01.2008., utorak
Možda...
|
....i što reći kad svatiš da ono za čim tuguješ,nije ni bilo tako idealno kako ti se prije činilo...kad upoznaš druge ljude i njihovo ponašanje u takvoj situaciji,što reći kad poželiš imati bar polovicu sriće ko i oni...kako popraviti ono sto se ne da popraviti...je li uopće moguće popraviti,postići nešto više ako se to iz dana u dan sve više gubi... Ne vidin više smisla u vome.Da si bar donekle uz mene možda bi i hodilo,ali ne gre...ne znan vise sto da radin,triba li se boriti ili ostaviti to iza sebe.Ka bi bar dobila neki odgovor od tebe,bar pogled,rič,mozda bi mi to dalo snagu za dalje,ali vako vise ne gre... Možda je i bolje da te ne vidin,mozda vrime ucini svoje,mozda te pustin više...mozda... Nadan se...neda mi se više,tratin mladost...za nekog ko me niti ne šljivi,i...ma neću više.. Dosta je bilo suz...nisu nista pomogle samo je bilo gore...niti si ti ika vidija da to toliko boli...ma ni necu ti dati da vidis,gotovo je...izgubija si me. Opet i opet smeđe oči u san su došle,opet mi se smiješe i veselo zbore: "Ti me voliš,a ja tebe ne!" Opet i opet čićkave kose smeđe u snu miluju mi gole grudi i veselo zbore: "Ti me voliš,a ja tebe ne!" Opet i opet vrele usne tvoje u snu spuštaju se na moje i veselo zbore: "Ti me voliš,a ja tebe ne!" Opet i opet crne misli i u javi me gone i podrugljivo zbore: "Ti njega voliš,a on tebe ne!"   |
14.01.2008., ponedjeljak
Bez naslova
|
Jednom kad mi srce ponovno zaigra,kada ponovno bude brže i zanosnije od čigre,tada ću te naći,stati pred tebe i pogledati te u oči.Poljubit ću te da se i tvoje usne razgore,a pogledati te u oči da u njihovim dubinama smeđim ljubav zažubori.Poljubcem ću pokušati tvoje usne drvene da pretvorim u dvije jabuke crvene da ih zagrizem,da osjetim slast,da u tvom biču ledenom probudim strast.Pokušat ću ljubavlju svojom da te naučim da voliš,da ljubiš i da ti usnama svojim dokažem da ljubavlju dobijaš, a ne gubiš... Jednom kad shvatis Da u meni imas sve Zivot kraj tebe Tako lako proci ce Al mene nece biti tu... Za kraj mi poželi sriće jer triban je na putu svom. Sad gubim te, a uvik bit ćeš sve vridno u životu mom. CUDAN JE OVAJ SVIJET U KOJEM MORAMO DISATI. MASKA DO MASKE... I NIKAKO DA NA MOJ PUT ZALUTA NETKO SASVIM OBIČAN, MOŽDA MENI SLIČAN...  |
13.01.2008., nedjelja
....zamišljam da ničega se više ne sječam,i samo smijem se i smijem se,a sve je isto kao prije...
|
Danas san bila na čaju sa prijateljican,listala san novine i našla jednu zanimljivu pismicu,koja me uspila stvarno nasmijati,pa evo da je podilin s vamin.To van je inače dalmatinska erotska poezija: Oj,divojko,dikule Jesu l' dlake niknule? "Jesu bome,brajkale, I pupak su fatale. Na vreteno mogle bi!" Daj mi mala,pa šta će ti biti, Nećeš u njoj kupus kiseliti! "Dala bi ti,nevoljo prokleta, Dala bi ti,al' nije načeta!" Pa vi sa sami procijenite koliko su dalmatinci opičeni ljudi...ma nema do njih,samo da in se smijati i skakati po cili dan... Inače ja već dugo nis sidila za kompjuteron,pa nis imala volje za pisati post,a ni materijala,pa me potaklo da pisen to sto je sutra škola a i va pismica... Prvi pu mogu reći da jedva čekan dojti u Biograd,u nu ustanovu sto se zove škola, iako ka ujdes u nju prvo sto ti projde kroz glavu, bar meni je: "Ajme majko neki podrum,što je vo,ki skroviste za vrime rata,ajme di san vo zapela mogla san hoditi u Zadar..." Ali ja jedva čekan sutra sisti na svoje misto u razredu,ugnjizditi se i praviti se da slusan te ljude koji nas pokusavaju necemu nauciti,a zapravo mastan kako san nedi dalje od cilog svita u zagrljaju...i zelin vise viti ljude iz razreda,smija ti se muskima iz razreda,ono sto ima ko nas nemas nidi viti,oni ka izajdu van se gadaju šiškan...ajme zabave...  ...i jos ka se sitin posli skole pojisti naj lipi topli burek sa siron,ajme evo vec mi sline curu...i kava.  Ajme oce li više taj ponediljak...dosadilo mi je doma stati...uvik ista rutina...spati do dvi ure popodne,neka se zalomi do četiri,pa se digniti na kompjuteru siditi,pa na kavu,pa ope doma,pa uvecer van dok se ne sitin doma dojti...ajme puna mi je kapa toga vise...nemogu ja dugo bez obaveza...poludin...mozda bi i mogla ka bi imala ispunjen zivot...tj.ka bi imala nekoga kraj sebe,da se mogu radovati da ga vidin,zagrlin,poljubin(vode mislin na muški rod,da se moje prijateljice nebi uvridile jer veselin se i ja ka njih vidin).Ali mogu reci da mi je ipak drago sto praznici postoju,odmoris glavu od pustih testova,ispitivanja,iako se ja puno ne zamaran s tin osim ka san u krizi ,ka iman gomilu toga za odgovarati,ispraviti...ovi praznici ce mi posebno ostati u sjećanju zbog Nove godine i pustih izlazaka u MM-a...ekipa ludilo,ismijala san se do suza...kamoli sinoc,bila san cilu vecer happy,i nista mi ni smetalo,tako super osjecaj...i nakon dugo vrimena san se s jednin prijateljen zafrkavala ko u stara vrimena  Vau nemogu virovati koliko mogu baljezgati gluposti ka me volja....ne zelin vas vise zamarati sa dugin postovima,jer ka ja vidin dugi post samo to priskocin pa ne bi tila da vi ovaj priskacete ionako iman malo posjeta i komentara za razliku od drugih blogova...pa pozzz...    |
11.01.2008., petak
Sjaj u travi.
|
...sada,kada ništa na svijetu ne može vratiti dane prohujalog ljeta,naš sjaj u travi i blještavost svijeta,ne treba tugovati,već tražiti snage u onom što je ostalo i s tim živjeti... Zaboravimo,ne radi nas,ne radi zaborava,zaboravimo da smo se svađali,da smo se voljeli i da smi bili krivi... ...požurimo s danima i danima što će doći,požurimo sa shvaćanjima,sa svim što me odvaja od tebe... Jednom ćeš se vratiti i ubrati cvjetove koje smo zajedno mirisali,gazili,ali,tvoje ruke će biti prekratke,a noge premorene da se vratiš...bit će kasno... ...možda ćemo se naći jedanput na malom vrhu života i neizrečene tajne htjeti jedno drugom da kažemo,al' proći ćemo jedno kraj drugog kao stranci,jedan skrenuti pogled bit će sve što ćemo jedno drugom moći dati... ...zaboravit ću oči i neću promatrati zvijezde koje me na tebe neobično posjećaju... Ne boj se,,,jednom ćeš pronaći ljubav,al' ljubit ćeš zato što će te nešto na toj ženi posjećati na mene...ne otkrivaj svoje srce ljudima jer u njima vlada kob i egoizam. Život je borba-nastoj pobjediti,ali ako izgubiš-ne smiješ tugovati,cilj života je ljubav,a ona traži žrtve...bio si moje veliko proljeće... Uspomena koja će dugo živjeti u budućnosti,koje ću se sjećati...osjećati ću tugu jer sam te voljela...bit će to ironija tuge...nestati će sjaj u travi,nestati će veličanstvena svijeta...ostati će samo blijeda slika onoga što je prošlo... William Wordsworth (1770-1850)  |
10.01.2008., četvrtak
Ne zna vise sto da radin...
|
Kako nekomu posebno tvrdoglavon objasniti da nije u pravu...kako mu dokazati ono sto mislis...zar se uopce triba truditi da se to risi...ili samo okreniti leda i kreniti dalje... Ne znan... prvi pu nezna na cemu san...stvarno ne znan... Ne znan sto zelin,biti s tobon ili biti sama...zelim te sada i ovog trena ali ipak bizin od tebe.Ne znan da li to mores izdrzati...ne znan,ne mogu da svatin. Prvi pu ne znan sto zelin od ljubavi...toliko te triban,ali se ipak toga bojin...drzin te na distanci,a kad te izgubin bojin se da te necu vise najti... I sve ja to jako dobro znan,a ope se ne mogu osloboditi,ne mogu jer se bojin,previse te triban,previse te volin,a malo ti mogu dati i bojin se poraza...bojin se da bi srce moglo jos vise da pati... ...ali svaki pu bi ponovo dosa,da bi ope bez traga posa... ...i koliko god da se trudin nema pomaka... |
09.01.2008., srijeda
Ljubitelji dosade udružite snage!
|
Evo da malo unesen vedrine u vaj blog.Danas je jedan od onih dana kad se neprestano cerin,nista mi ne smeta...obozavan ka san takva. Uglavnom danas se svasta toga izdogadalo,toliko san se ismijala... Matere ni oca ni bilo doma jer radu obadva popodne pa smo ja i sestra zvale nekoliko prijateljic ko nas doma.Kupile smo puno,puno slatkisov i veliku vricu cokolina...i gledale americku pitu 5.Film je bija za umriti od smiha,ali najsmisnije tu vecer je bilo ka je moja pomalo lulava sestra zamisala cilu vricu cokolina i tri litre mlika u kaba (za one koji neznaju sto je to-velika plasticna posuda u kojoj se roba pere) i bacila nan to ko gladnin pracima (prascima).Na kraju ka vise niko ni moga isti prosula je to u WC skoljku a sve skupa je izgledalo ko da se neko ozbiljno usra,ne samo u skoljku nego po cilon zahodu.Sto je najgore u skoljku su uz cokolino upale dvi zlice.Prvu je Valentina lako izvadila uz pomoc WC papira,a drugu smo tek kasnije uocili,pa ju je moja lulava sestra morala sa rukavican vaditi.Sve je to snimljeno kameron.Uglavnom je da obozavan cokolino,ali ga dugo vise necu isti...A ni Dei necu dati blizu kuzine vise nika. ...do sljedeceg puta,jeli...    |
08.01.2008., utorak
Ti nikad ne vidis snagu moje ljubavi,ti nikad ne vidis sto mi znacis...
|
Svaki dan razbijan glavu s tim kako da te zaboravim.Svaki dan pomislim na tebe,iako se tjeran da mislin na nesto potpuno drugo.Ali ne ide,zapravo gre dok ga ne vidin,dok ga ne gledan mislin manje na njega...i bilo bi puno lakse da te ne vidan,da te ne trazin...ali opet se pojavis...i onda sve ono sto san skupljala u sebi,sva obecanja koja san dala da te necu vise traziti,da te necu vise zeljeti...sve to nestane...i opet zavladas mojim srcem,mislima...zaboravim sve,zaboravim s kim san...samo te gledam... Užasno je gledati kako se osoba koju volite zaljubljuje polako u drugu, a vi ne možete ništa, baš ništa osim samo gledati. I zašto onda sve ovo dopuštam? Ne znam. Zato jer su moji osjećaji jači od mog razuma. Zato jer su moji osjećaji jači od mene same...  |
Prije sna...
|
Zar stvarno misliš da nešto znaš...o ljudima i šire? I da je svaki pokret Tvoj pun jubavi i vire... Zar stvarno misliš da razumijem to šta iman u glavi?I da je lako nositi sve note i verse ove ljubavi... Ja još sriću snivan.I Tebe dozivan.A nigdi Mira niman.Neki govori mi glas da još viruješ u Nas... Vidin da imaš snage još al' me ne razumiš. Vidin da ima...Nade još...Za Nas... Nemoj.Nemoj molin Te.Nemoj otić od mene. Ja ne mogu bez Tebe. Lipo.Lipše.Najlipše je za mene,ka' gledan Te... Jer ja...Letin...Ka' san kraj Tebe.Ka' Te gledan dok budi se dan. Onda letit znan.Nekin našin obalama sna a da nikad nisan zna ni sam da poletit znan... Moran.Moran izmislit...Niku lipu - šesnu rić...Da Te za se sačuvan.Ja Te molin.Nemoj ić. Jer...Lipo za me jedino je kraj Tebe,ka gledan Te... Osjetiš li? Prije sna... Dah Ti lebdi iznad usne. Preko obraza Ti klizne sve do tvoje kose guste. Pa se zaigra u trenu. Labirintom tjemena i kad pokupi Tvoj miris odleprša tad u mrak... To sam ja... To Te moje ruke grle iz daljine Prije sna... ja Ti dođem tek onako da Te dirnem. I prevarim... sam sebe da sam tu, kraj Tebe da Ti gledam oči sklopljene za Nas...  |
07.01.2008., ponedjeljak
Tebi nepoznati druže...
|
Pišen ti jer triban nekog da mu se ispušen,da kažen sve što se događa u meni.Možda bi mi bilo bolje da to kažem nekon ko će me stvarno čuti,razumiti,savjetovati...ali kako je vaj svit krenija,svi imaju svoje probleme pa ne zelin nikog zamarati sa svojin vjerovatno ne ozbiljnin problemima.Ne ozbiljnin kazen jer iman tek 16 godin(uskoro) i mislin da nis toliko zrela da bi znala kakvi su to ozbiljni problemi.Nisan još ni počela živiti a toliko toga san napuhala u glavi,da mi se svakin danon čini ko da cu pukniti...u mom zivotu je sve bilo mirno dok san hodila u skolu,ucila i bila doma.Ali kako me uvatija pubertet počela san sve shvacati "zdravo za gotovo", pa non-stop izlazin,stojin do jutra....Da san na mistu mojih roditelja odavna bi svih obisila na gredu(kako kaze Špika). Zapravo me najvise muci sto ja jos nis upoznala samu sebe.Nisan nasla svoje JA.Drugi lako utječu ne mene,a i lakovjerna san,lako oprastan,iman malo samopouzdanja.Mislin da su to moje najgore mane,koje stvarno mrzin i tila bi to prominiti.Zelin biti odlucna,hrabra,drzati do svog misljenja...ali svakin danon se sve vise uplićen u svoju mrizu,da se bojin da neznan kako se rasplesti.Nadan se da cu to s vrimenon svladati.Zelin se osjecati ko da nedi pripadan,a ne izgubljeno ko sa... Mozda san ja u dusi takva kakva zelin biti,vjerovatno jes,ali san nesigurna u sebe pa ne znan kako izreci ili napraviti ono sto oću.Tako san puno puti spusila priliku u ljubavi,normalnoj vezi...mislin da me puno njih dozivljava kao hladnokrvnu osobu jer tako i sebi nekad djelujen,ali nisan u biti takva.Od propale veze,otkad san ostala bez neceg najvridnijeg (osim obitelji) u svom zivotu stvaran oko sebe zid i nedan nikom da mi se priblizi ali to radin jer me strah,neman volje se opet s nekin zblizavati... Sa stajen vise sa ovin dosta...ne zelin vise razbijati glavu...e sto ovi crni dani radu od mene....neman volje za nista...  |
ŽIVOT
|
Vješto zakamuflirani osijećaji, Pod debelom maskom vječnog osmjeha na licu Sve je samo težnja za lažnim idealima. Svijet ispunjen lažnim osobama bez vlastita identiteta. Kamo vodi ovaj put? Mi smo samo pijuni na velikoj šahovskoj ploči, U velikoj igri dobra i zla. Ne mogu podnijeti ovu buku unutarnjih glasova, Same prijetnje i prijekori. Sve je više novih razočaranja Samo dugi,crni niz,bez zrake svjetla. Da,on me ispunjava, Tugom i boli jedino. I više ni sama ne znam što osjećam, Ili tko sam. U meni se krije više od jedne osobe. I gledam...a ne vidim. Ne mogu dokučiti tajnu njihove sreće. Kad sutra ionako ništavilo bit ću, No žalopojke ne mogu odagnati bol. I ova pjesma mokra od suza I crna od boli. Vosak od svijeće polako se topi, A plamen se gasi, Sve slabije osvijetljavajući suze...  |
05.01.2008., subota
Tišina.
|
Zapravo... obožavam tišinu... Uživam se svojom tišinom prosuti po tebi..., njome ući u svaku poru tvoga tijela. Tišina, koja ima značenje, dopire tamo gdje nikakve riječi ne mogu taknuti... ljubim te... Tišinom. Tišinom te ljubim... zvuči prekrasno. Zvuči... intimno. Samo naše... Onako... ti, prekriven mojom tišinom. A ja... ja ti šapućem, jedva čujno tako da mi usne prebiru šaptaje po tvojima. Žednima. Mog poljupca. Ili šapata!? Tako te... tišinom ljubim... Zapravo... obožavam tišinu... Uživam kad mi njome pričaš. Nikada ne govoriš tako puno i tako jezgrovito i toliko razumljivo koliko kad šutiš. Voliš me tišinom. I ja to znam. Tišinom me voliš. Onako, snažno. Snažno poput snažna zagrljaja... u tišini. Naravno...  |
Pain...you can't run against it,and life always makes more of it...
|
Evo ope se javljan u kasne sate...ali tada iman najvise vrimena na raspolaganju,naravno samo ka nis van,a to je danas.Nisan vani jer me ni volja...tako da evo sa pisen post i cekan sestru da dojde doma...a sto da van pisen...volila bi da iman nesto dobro podiliti s vamin ali zivot mi se vrti jos uvik oko iste tocke.Nema pomaka...tisina,samoca...waiting for a better day... Ali taj bolji dan nikako da dojde,pomalo san i pocela gubiti nadu,vise ne virujen...ali jos visi nada na nekom tankon koncu,nadan se da nece pukniti... Čini mi se,davno sam zaustavljena na crti vremena i odavno već nisam poželjela biti poput komada drveta od kojeg će dvije vješte ruke stvarati čuda, neznancima zaustavljati dah... do danas,no danas,danas opet želim tvoje ruke na svojim bokovima,danas mi se pleše u tvojem krilu,danas sam za tebe dovoljno zločesta,danas sam tobom postala... valjda zato danas, nema tebe... |
03.01.2008., četvrtak
Kako je glupa i dosadna stvarnost što me ranjava
|
Pokušavam im objasniti kako se osjećam,da osjećam samo mržnju,smrt i bol u sebi...Ali oni ne shvaćaju...Njima je život ružičast,pun radosti i sreće...a moj...moj je život sav crn,sve je crno oko mene i ja bježim od te crnine i te samoće... I onda u tom crnom svijetu se stvori mala bijela točka.Ta točka za mene znači puno,znači život,ljubav,spas od te crnine...trčim prema toj točki,trčim...umorna sam ali ne odustajem,želim stići do te točke.I kad dođem do nje,već umorna,ta točka se zatvori,nestane.I s njom nestane moja nada za sreću,ljubav...moji snovi nestanu u sekundi i ja se vraćam u tu beskrajnu crninu. Stanem...okrenem se...i vidim sve crno oko mene...zaplačem... Pokušavam im objasniti kako se osjećam... Ali one ne razumiju... |
...za njega...
|
Da pocnen od dila di si me prvi put poljubija? Ili od dila di smo se odlucili sakriti...neka nitko ne zna za nas... Ni li bilo lipo? -Bilo je prilipo! Obasipao si me poljubcima,osmijesima,dodirima,pogledima. Dugo nisam bila stvarno ovako sritna...jako dugo... Misleci da s tobom mogu i nebo dotaknuti,prepustila sam ti se.Dusu sam ti dala,obozavala san te... Lako je sve to reci u proslom vrimenu... No ima jos jedna stvar koju zaboravih.Jos uvik mi projdu trnci tilon ka te vidin.Ne mogu virovati... Ono sto smo imali izgledala je kao da ce trajati vjecno.Zato sam ti dala sebe.Svaki dio svoje duse,i srce. Dvije-tri recenice pregazile su moje snove,moja mastanja,moje iluzije i moju stvarnost. Suze su jednostavno tekle... Bez ijednog pitanja,bez ijednog odgovora.Tako je moralo biti...barem ti tako govoris. Nakon svega ovoga...nakon svega sto se dogodilo s nama,moran ti reci samo par stvari: Za mi je sto je tako ispalo,oprosti za svaku suzu,poziv i osmijeh...izvinjavan se sto sam te zelila kao najvecu potporu na svitu.Za mi je za svaki poljubac..jer to sve ocito tebi nista nije znacilo.I sto da ja sad radin? Isto sto i do sad. Provoditi cu besane noci razmisljajuci...Sanjat cu da ono sto smo imali nije bila laz...niti zabluda...Virovat cu da je gorka sudbina naredila da se rastanemo.Jer ako je tako,onda ti mogu reci dvi rici koje mi leze na srcu...nemoj se strasiti,necu ti reci "volim te",necu traziti da se ponovo vratis,sudba je svoje rekla i ti si izreka svoje...na meni je red. Nakon svih mojih osjecaja pretecenih u rijeci moram dodati jos sitnicu... Trebam te...i dalje...i dalje...i zauvijek! |
02.01.2008., srijeda
Vise i ta kupovina...
Evo dosla san sa iz biograda...bolje da nis ni bila,ali bar san kupila nove patike.. Izivcirala san se jer nis bila san prijateljima,niti mozda s materon,nego s ocen,a njemu je to prvi put da gre u kupovinu s menon.Pa tako da ni bilo lako.A i dosadi ti ka ti svi znadu oca,pa moras stati da on poprica s njima. Ali ipak mi je nesto uljepsalo dan. E da vidina da iman jedan novi komentar,od nekog pakostanca,pa ako mogu zamoliti da se napise ime da ne razbijan glavu ko bi to moga biti. Ima nesto u njemu sto me uvik iznova podigne...sto me oraspolozi...nemogu to opisati...ali je osjecaj prilip.Glupo je reci ljubav...mozda... |
 ...Ne znam što da radim sa sobom,na što misli da bacim i da stvaram polako pjesmu o tebi...Gledam tvoje tijelo ludujem za njim i ponavljam u sebi samo jedno:"Hej...poljubi me pa mi prste u kosu uvuci i zagrli me...hej...poljubi me pa se privi tik uz mene i zapjevaj ako znaš bilo što..." ...Želim da se stisnem uz tebe,da te milujem,da ti šapućem na uho bisere.Da ti pričam o slobodi,da se glupiram,da ti kažem:"Oh, ti ludo jedna!" ...Hej poljubi me... |
01.01.2008., utorak
Doček Nove 2008. godine
|
Doček Nove godine je bija dobar,vise nego sto san ocekivala,ali ipak prosječan.Skoro cilo drustvo je bilo u Drame(naziv za prostor u kojem smo slavili),i cilo vrime se plesalo,pivalo,pilo.Kao i svaki doček i ovaj je obiljezen nekin neocekivanin dogadajima(a stos kad je uvik neko pijan).Pa tako da su nastali i novi moguci parovi,porazbijala se vrata,neko je iznosija svoja misljenja malo na razglas(znace onaj ko je to bija ka bude citati)...ali sve u svemu ocjena od mene je 4,4...hehe... Kao sto vidite izbrisala san prosli post zbog zadnjeg odlomka,ne zelin biti tako ocita i priko postova,pa ono skuzajte...necu vise tako izravno pisati da se nebi ta osoba pripoznala pa da ne upadnen u veca govna nego sto vec jes. A sto van jos iman reci...mozda pofaliti sebe jer se nis opila ali to vec duze vrime nis pa ni niti neka novost....ova nova mi je obiljezena s novin rana,dobila san glavon u glavu,vratima su mi prst prignjecili na ruki,i nos razbili...ali bola je posla pa-pa... Za kraj van zelin čestitati Novu godinu pa evo: Sretna nova godina sa puno toga i jos puno toga!!! (Znan da je čestitka malo bolesna,ali je meni simpaticna jer san je primila od nekoga.) I tila bi se izviniti svima kojima nis odgovorila na cestitke,nisan jer stvarno neman kun na mobitelu vec duze vrime... Love dies when you let her to do so...I've let mind to do so....ma jesan k**** |
0
