Sa san svrljala po internetu pokusavala najti nesto od Allan Poe ili mozda od Goethea,Pabla Neruda....po savjetu "velika ocekivanja" ali uspila san najti samo par pismic od Pabla Neruda,i mogu reći da su odlične.Našla san se u njima. A kako se kaže "Srića je kad neke pjesme čitaš kao da su tvoje..." uglavnon to tako nekako glasi neznan točno kako...
I iman dobru vijest našla san posa za ovo lito...znan da je rano....ali eto.I fala Bogu ni posa u kafiću.To bi mi bilo naporno.
Ovu sedmicu san ujutro u školi tako da san doslovce krepana samo bi ležala,spala.Jer od ka su praznici počeli ja se nis dizala ujutro...na satovima samo spin...i nis koncentrirana...jep
Neman van ništa pametnog za reči ako san to ika uopće i do sa rekla.
Pa evo van mala pismica od Azre:
Duboko u tebi...možda sam ostavila trag svijetla...
u noći između zidova...
ni svi dobri ljudi,ni svi oni koje znaš,ni bijeg od samoće,u koju se povlačiš,kada provali očaj...
jedva da su dovoljni,pred surovom snagom,krajnjom i konačnom...
Duboko u tebi...strasti slamaju,
i ono što je preostalo i ono što ne postoji.
Čežnju za smrću,želju za opstankom,
žudnju za slobodom i volju da se pokloniš sudbini,kao na dlanu...
Duboko u tebi,tisuće dobošara...
fanfare iz daljine,zastave na pola koplja...
koga oplakuješ ljubavi moja...
crno znamenje na licu svoga dragoga...
sjetu u riječima...
Jednom u životu...dat ću da me zarobi
muškarac hladnog stiska....
...i čeličnog pogleda...
![]()
Post je objavljen 23.01.2008. u 15:37 sati.