Da pocnen od dila di si me prvi put poljubija?
Ili od dila di smo se odlucili sakriti...neka nitko ne zna za nas...
Ni li bilo lipo? -Bilo je prilipo!
Obasipao si me poljubcima,osmijesima,dodirima,pogledima.
Dugo nisam bila stvarno ovako sritna...jako dugo...
Misleci da s tobom mogu i nebo dotaknuti,prepustila sam ti se.Dusu sam ti dala,obozavala san te...
Lako je sve to reci u proslom vrimenu...
No ima jos jedna stvar koju zaboravih.Jos uvik mi projdu trnci tilon ka te vidin.Ne mogu virovati...
Ono sto smo imali izgledala je kao da ce trajati vjecno.Zato sam ti dala sebe.Svaki dio svoje duse,i srce.
Dvije-tri recenice pregazile su moje snove,moja mastanja,moje iluzije i moju stvarnost.
Suze su jednostavno tekle...
Bez ijednog pitanja,bez ijednog odgovora.Tako je moralo biti...barem ti tako govoris.
Nakon svega ovoga...nakon svega sto se dogodilo s nama,moran ti reci samo par stvari:
Za mi je sto je tako ispalo,oprosti za svaku suzu,poziv i osmijeh...izvinjavan se sto sam te zelila kao najvecu potporu na svitu.Za mi je za svaki poljubac..jer to sve ocito tebi nista nije znacilo.I sto da ja sad radin?
Isto sto i do sad. Provoditi cu besane noci razmisljajuci...Sanjat cu da ono sto smo imali nije bila laz...niti zabluda...Virovat cu da je gorka sudbina naredila da se rastanemo.Jer ako je tako,onda ti mogu reci dvi rici koje mi leze na srcu...nemoj se strasiti,necu ti reci "volim te",necu traziti da se ponovo vratis,sudba je svoje rekla i ti si izreka svoje...na meni je red.
Nakon svih mojih osjecaja pretecenih u rijeci moram dodati jos sitnicu...
Trebam te...i dalje...i dalje...i zauvijek!
Post je objavljen 03.01.2008. u 16:09 sati.