Zapravo... obožavam tišinu...
Uživam se svojom tišinom prosuti po tebi..., njome ući u svaku poru tvoga tijela. Tišina, koja ima značenje, dopire tamo gdje nikakve riječi ne mogu taknuti... ljubim te... Tišinom.
Tišinom te ljubim... zvuči prekrasno.
Zvuči... intimno.
Samo naše...
Onako... ti, prekriven mojom tišinom.
A ja... ja ti šapućem, jedva čujno tako da mi usne prebiru šaptaje po tvojima. Žednima. Mog poljupca. Ili šapata!?
Tako te... tišinom ljubim...
Zapravo... obožavam tišinu...
Uživam kad mi njome pričaš. Nikada ne govoriš tako puno i tako jezgrovito i toliko razumljivo koliko kad šutiš.
Voliš me tišinom. I ja to znam.
Tišinom me voliš. Onako, snažno. Snažno poput snažna zagrljaja...
u tišini. Naravno...

|