Pokušavam im objasniti kako se osjećam,da osjećam samo mržnju,smrt i bol u sebi...Ali oni ne shvaćaju...Njima je život ružičast,pun radosti i sreće...a moj...moj je život sav crn,sve je crno oko mene i ja bježim od te crnine i te samoće...
I onda u tom crnom svijetu se stvori mala bijela točka.Ta točka za mene znači puno,znači život,ljubav,spas od te crnine...trčim prema toj točki,trčim...umorna sam ali ne odustajem,želim stići do te točke.I kad dođem do nje,već umorna,ta točka se zatvori,nestane.I s njom nestane moja nada za sreću,ljubav...moji snovi nestanu u sekundi i ja se vraćam u tu beskrajnu crninu.
Stanem...okrenem se...i vidim sve crno oko mene...zaplačem...
Pokušavam im objasniti kako se osjećam...
Ali one ne razumiju...
Post je objavljen 03.01.2008. u 21:59 sati.