Vješto zakamuflirani osijećaji,
Pod debelom maskom vječnog osmjeha na licu
Sve je samo težnja za lažnim idealima.
Svijet ispunjen lažnim osobama bez vlastita identiteta.
Kamo vodi ovaj put?
Mi smo samo pijuni na velikoj šahovskoj ploči,
U velikoj igri dobra i zla.
Ne mogu podnijeti ovu buku unutarnjih glasova,
Same prijetnje i prijekori.
Sve je više novih razočaranja
Samo dugi,crni niz,bez zrake svjetla.
Da,on me ispunjava,
Tugom i boli jedino.
I više ni sama ne znam što osjećam,
Ili tko sam.
U meni se krije više od jedne osobe.
I gledam...a ne vidim.
Ne mogu dokučiti tajnu njihove sreće.
Kad sutra ionako ništavilo bit ću,
No žalopojke ne mogu odagnati bol.
I ova pjesma mokra od suza
I crna od boli.
Vosak od svijeće polako se topi,
A plamen se gasi,
Sve slabije osvijetljavajući suze...
|