Marketing
Tebi nepoznati druže...
Pišen ti jer triban nekog da mu se ispušen,da kažen sve što se događa u meni.Možda bi mi bilo bolje da to kažem nekon ko će me stvarno čuti,razumiti,savjetovati...ali kako je vaj svit krenija,svi imaju svoje probleme pa ne zelin nikog zamarati sa svojin vjerovatno ne ozbiljnin problemima.Ne ozbiljnin kazen jer iman tek 16 godin(uskoro) i mislin da nis toliko zrela da bi znala kakvi su to ozbiljni problemi.Nisan još ni počela živiti a toliko toga san napuhala u glavi,da mi se svakin danon čini ko da cu pukniti...u mom zivotu je sve bilo mirno dok san hodila u skolu,ucila i bila doma.Ali kako me uvatija pubertet počela san sve shvacati "zdravo za gotovo", pa non-stop izlazin,stojin do jutra....Da san na mistu mojih roditelja odavna bi svih obisila na gredu(kako kaze Špika).
Zapravo me najvise muci sto ja jos nis upoznala samu sebe.Nisan nasla svoje JA.Drugi lako utječu ne mene,a i lakovjerna san,lako oprastan,iman malo samopouzdanja.Mislin da su to moje najgore mane,koje stvarno mrzin i tila bi to prominiti.Zelin biti odlucna,hrabra,drzati do svog misljenja...ali svakin danon se sve vise uplićen u svoju mrizu,da se bojin da neznan kako se rasplesti.Nadan se da cu to s vrimenon svladati.Zelin se osjecati ko da nedi pripadan,a ne izgubljeno ko sa...
Mozda san ja u dusi takva kakva zelin biti,vjerovatno jes,ali san nesigurna u sebe pa ne znan kako izreci ili napraviti ono sto oću.Tako san puno puti spusila priliku u ljubavi,normalnoj vezi...mislin da me puno njih dozivljava kao hladnokrvnu osobu jer tako i sebi nekad djelujen,ali nisan u biti takva.Od propale veze,otkad san ostala bez neceg najvridnijeg (osim obitelji) u svom zivotu stvaran oko sebe zid i nedan nikom da mi se priblizi ali to radin jer me strah,neman volje se opet s nekin zblizavati...
Sa stajen vise sa ovin dosta...ne zelin vise razbijati glavu...e sto ovi crni dani radu od mene....neman volje za nista...
Post je objavljen 07.01.2008. u 15:37 sati.