Evo ope se javljan u kasne sate...ali tada iman najvise vrimena na raspolaganju,naravno samo ka nis van,a to je danas.Nisan vani jer me ni volja...tako da evo sa pisen post i cekan sestru da dojde doma...a sto da van pisen...volila bi da iman nesto dobro podiliti s vamin ali zivot mi se vrti jos uvik oko iste tocke.Nema pomaka...tisina,samoca...waiting for a better day...
Ali taj bolji dan nikako da dojde,pomalo san i pocela gubiti nadu,vise ne virujen...ali jos visi nada na nekom tankon koncu,nadan se da nece pukniti...
Čini mi se,davno sam zaustavljena na crti vremena i odavno već nisam poželjela biti poput komada drveta od kojeg će dvije vješte ruke stvarati čuda,
neznancima zaustavljati dah... do danas,no danas,danas opet želim tvoje ruke na svojim bokovima,danas mi se pleše u tvojem krilu,danas sam za tebe dovoljno zločesta,danas sam tobom postala...
valjda zato danas, nema tebe...
Post je objavljen 05.01.2008. u 01:13 sati.