Pojavit ću se večeri jedne,
u punom sjaju
na putu tvom,
I pitat češ zašto si zaboravio
da znam biti divna u svom očaju.
I poželjet ćeš da me opet
imaš samo za sebe,
a ja ću učiniti sve samo za tebe.
I onda kad shvatim da ti značim sve
i da sam ti već sve dala
okrenut ću ti leđa,
i tiho reći nebu hvala.
A ti ćeš ostati sam
kao što sam ja bila
i isto ćeš se tako pitati...
Što se zbilo,da li je ona od mene nešto krila.
I bit ćeš tužan i shrvan.
A ja ću,mada,sama
biti sretna,jer ću
znati da ipak si mi ljubav dao,
onu istu što si mi prije ukrao.

|