Dnevnik bolesnika o svemu pomalo

četvrtak, 22.01.2026.

Bez oslonca

Ne vjerujem,
jer vjerovanje traži predaju,
a ja sam naučio
živjeti bez rukohvata.
Teretno dizalo mi je jedini luksuz sigurnosti,
kratki trenutak u kojem se svijet pravi stabilan
dok škripi pod vlastitom težinom.
Svijet ne stoji na smislu,
nego na navici
da ga izmišljamo kad zaboli.
Moral nije zapovijed,
nego osobna izloženost,
ostati sam sa svojom odlukom
bez mogućnosti žalbe.
Ideologije su skloništa
za one koji se boje vremena,
a ja biram kišu
bez krova
i bez opravdanja.
Biram biti svoj,
i kad je lakše biti tuđi.
Povijest ne pamti istinu,
nego verziju krivnje
koja se može reciklirati.
Zato ne šutim.
Pišem.
Da znam i sam
da sam tu.
To je moja ekspresija,
moj dokaz života,
moj mali kućni test otpornosti.
Tipkovnica je moj barometar —
ako izdrži mene,
izdržat će sve.
I zato tipkam.
Ako nešto ostane nakon mene,
neće to biti duša,
nego trag sumnje
koja nije tražila oprost
niti upute za uporabu.
I to je sve.
Bez neba.
Bez centra.
Bez izgovora.
Bez roka upotrebe.
Ali s barem jednom rečenicom
koja me preživjela.
Tu sam.
I tipkam.

Siječanj 2026 (2)
Prosinac 2025 (3)
Studeni 2025 (3)
Rujan 2025 (1)
Kolovoz 2025 (1)
Lipanj 2025 (2)
Svibanj 2025 (2)
Travanj 2025 (1)
Ožujak 2025 (2)
Veljača 2025 (4)
Siječanj 2025 (5)
Prosinac 2024 (2)
Studeni 2024 (3)
Listopad 2024 (7)
Rujan 2024 (3)
Kolovoz 2024 (6)
Srpanj 2024 (2)
Lipanj 2024 (3)
Svibanj 2024 (2)
Travanj 2024 (2)
Veljača 2024 (3)
Siječanj 2024 (3)
Prosinac 2023 (4)
Listopad 2023 (1)
Kolovoz 2023 (1)
Svibanj 2023 (1)
Travanj 2023 (2)
Ožujak 2023 (2)
Siječanj 2023 (2)
Prosinac 2022 (2)
Studeni 2022 (2)
Listopad 2022 (5)
Rujan 2022 (5)
Kolovoz 2022 (8)
Srpanj 2022 (4)
Lipanj 2022 (4)
Svibanj 2022 (6)
Travanj 2022 (8)
Ožujak 2022 (2)
Veljača 2022 (1)
Siječanj 2022 (3)
Prosinac 2021 (3)
Studeni 2021 (5)
Listopad 2021 (4)
Rujan 2021 (2)
Srpanj 2021 (1)
Lipanj 2021 (2)
Svibanj 2021 (2)