Bolest je borba svaki dan, jedan prehodan metar više daje mi osječaj koda sam Rocky Balboa,Dobar dio nas šlagiranih ostane i bez toga metra cijeli život. Sto puta sam pomislio da bih dao život samo da jedan dan mogu biti onaj stari: nosati svoju djecu, otiči na čevape i pivu sa ekipom.
Više nema ni ekipe ni pive. Nevjerovatno pomogli su mi ljudi koje sam u najmanju ruku izbjegavao i obitelj. KĆERI su se već navikle na tatu invalida, koji teško priča jede na crijevo.Vole mi i takvog, iako se mlađa buni kada pokušavam jesti na usta.ona kaže tata ima rubu u stomaku. BLJAK
Bok, dolazim iz Slavonskog Broda, zovem se Vanja Krnić i žrtva sam pogrešnog liječenja.Imam 44 godine. Preživio sam bakterijski endokarditis, , ugradnju mehaničkog zaliska, dva moždana itd.Ovim blogom pokušat ću na svoj način) opisati sudski proces.., svoju bitku za zdravlje..Liječnik , inaće bivši šef brodske zaraze Nenad Pandak mi je liječio tuberkolozni meningitis( otišao u susjedni Oman, ako mu se tamo ovako omane...), a od tubekoloze nije bilo ni t.Pobjegao je nakon dugih 14 pravomoćno je presuđeno da mi je život uništen liječničkom greškom, a moj život?
Živjela naša divna Hrvatska!
krnic1980@gmail.com