Nećaci su na putovanju do kraja svijeta pa sam konačno i ja došla na red da čuvam klinca. Došao k meni na prespavanac. Unuk mog brata.
Naš mali je bistro dijete. Lako ga je zainteresirati, hvata se na svaku udicu, svaka ga tema zanima. Gladan znanja. I filozofiranja, što je nekima gnjavaža, ali meni je baš gušt. Zato se mali i ja tako dobro slažemo. S njime nikad nije dosadno ni naporno.
Ujutro sam obavila špežu. Napunila ormar svim onim ukusnim vrećicama koje mu njegovi doma uskraćuju.Vjerojatno bih i ja kad bi češće dolazio, ali, ovako, tu i tamo navrati, mogu si ozvoliti da mu podilazim čipsom i kolom i gumenim bombonima.
Spustila sam s tavana kutije s igrama koje su moja djeca prestala igrati. Svakave mozgalice i slagalice. I lego kockice.Imam veliku kutiku legića od kojih se ne mogu odvojiti. Puno je tu eura uloženih o uvjerenjem da je "giocattolo e il cibo per la mente" (igračka se hrana za pamet).To se čuva za unuke. Veselila sam se zamišljajući kako će se mali veselitii.
Napravila sam listu poučnih filmova i unaprijed provjerila jesu li na youtube-u. Ovaj put, antologijski filmovi, od Ulaska vlaka u stanicu, Charlie Chaplina i dalje.
I krenemo mi po youtube-u, prvo od nijemog filma.
Naravno, nisam platila pretplatu pa moram otrpjeti reklame. Zapravo, moram otrpjeti početak reklama, dok se ne pojavi ono "preskoči". Ne smeta mi to. Obično mi nije smetalo. Do tog dana.
Ko za vraga, baš tada je uporno iskakala reklama za Libress uloške. Nepotrebno realistična. Degutantna. Prikazuje tamno crvenu tekućinu kako se razlijeva po higijenskom ulošku. I djevojku koja se u krevetu vrpolji u snu a uložak joj viri iz gaćica.
Gumb za preskakanje reklame nije se pojavljivao dovoljno brzo. Bilo mi je strašno neugodno.
Mogu ja održati predavanje o menstruaciji, onako, kao da sam učiteljica biologije, nije to meni problem, ali, ovo nije ssat biologije, niti je ovo moj učenik, ni unuk. Nije moje da mu ja objašnjavam o menstruaciji. I nije trenutak.
Mislim da nisam staromodna ni zaostala baba, ali, strašno mi je nelagodno gledati tu reklamu. Uznemirava me. Ne pronalazim dovoljno snažne riječi kojima bih opisala neugodu koju mi izaziva. Ubada me. Sjetim se osjeta, boli, sjetim se smrada. Jer krvavi higijenaski uložak nije samo ružno za vidjeti. To i smrdi. To je tjelasna izlučevina. Ne izlaže se pogledima. To se skriva da ne ometaš druge svojim smradom.
Sjetila sam se mog oca. Pred njim nisam nikad izgovorila riječ menstruacija. Ali nisam ni pred drugima.
U školi, kad bi nas učiteljica pitala zašto ne radimo tjelesni, rekle bismo da imamo "stvari", nismo izgovarale puni naziv tjelasnog ciklusa. Između sebe bi rekle: imam menzis, to nam je zvučalo manje direktno nego menstruacija. Ili bi rekle: Došla mi je tetka iz Rusije. Ne iz nekih primitivnih razloga, kako bi to možda htjeli misliti neki novi moderni ljudi. Nismo izgovarale tu riječ zbog istog razloga zbog kojeg nismo na glas govorile što konkretno idemo raditi u nužnik. Jer su to intimne stvari. Rekli bismo da nam je sila, nismo pojašnjavali detalje. Imenovanje i razgovor o temi vršenja nužde bio je nepristojan. U to doba pazili smo na Bon-ton. Nismo htjeli ispasti seljačine, krkani, brđani....To tada nije bilo fora.
Tim više, reklama za uloške mi je previše iritantna. Tu mač. Vrijeđa me. Ponižava.

Mogu zamisliti kako bi u tom stilu mogla izgledati reklama za toaletni papir.
Čovjek se previja od grčeva u trbuhu, spušta hlače....dalje zamislite sami, ja to ne mogu napisati.

Oznake: reklame, uznemiravanje, granice