(Filozofiranje jedne djevojčice)

Kadilo
Nisam se usudila pitati časnu, župnika, moju baku i one koji su to sigurno znali. Činilo mi se da je moje pitanje neusmjesno, da bi se uvrijedili, da bi to pitanje razotkrilo neku strašnu tajnu o meni samim time što ga postavljam. Činilo mi se da sam već velika i da bih trebala znati odgovor jer to svi znaju. Vjerojatno su časna i župnik baš o tome govorili na vjeronauku ona dva-tri puta kad sam izostala s nastave.
Onda bih jednostavno zaboravila na to pitanje, bavila bih se drugim stvarima, ali bih ga se ponovo sjetila, naročito na velikim misama kad više svećenika u svečanim mitrama s više kadila obilazi crkvu i maše, kadi, dimi. Što je važniji dan, što su svečanije odore, što je više ljudi u crkvi (a u crkvu dolaze dobri ljudi), to je više kadila i više dima. Kao da je više vragva koje treba otjerati.
Nije mi smetao miris tamjana ni dim, ne. Samo nisam razumjela zašto se to radi. I to u crkvi.
Zašto po crkvi tjeraju vragove? Zar nije crkva sveto mjesto na koje zlodusi ne mogu pristupiti? Tu si stoposto siguran, tu su zaštićen.
Slično polje zaštite imamo u igri lovice "Policija i lopovi" koju igramo na trgu: kad uskočiš u krug nacrtan kredom na podu vikneš "Alto!" Neku viči "Kuća!" a neki "Tajmaut!". Dok si u tom zaštićenom krugu, nitko te ne smije dirati. Smiješ ostati samo dok izbrojiš do 10, no, dok si tu, nitko ti ništa ne može. Zar zgrada crkve ne bi trebala biti takav krug u kojeg uskočiš da se odmoriš od igre u kojoj te oni kojih je brojalica odredila da budu policija love i trpaju u zatovor? Dakle, crkva bi trebala biti nešto kao taj krug na podu, logično, zar ne? U tom krugu nema opasnosti. Nema zla.
Zašto onda tamjan u crkvi?

I još nešto: zašto, kad svećenik dođe kod tebe doma blagosloviti kuću, zašto ne donese kadilo? Zašto samo škropi svetom vodom? Zašto iz obične kuće, koja nije sveto tlo, tamjanom ne tjera zloduhe? A to bi nam možda moglo pomoći.