Radio Mi-Leva javlja:

Senzacionalno! Gnjusna prijevara svjetskih razmjera!
HEP ne želi da ovo doznate! Naftne kompanije i prodaje plina ne žele da se ovo objavi! Industrija klima uređaja ne želi da se ovo dozna! Modna industrija ne želi da ovo doznate!
Ni banke ne žele da za ovo doznate jer zarađuju na kamatama na minuse u koje građani ulaze tijekom zimske sezone zbog računa za grijanje.
Doznajemo da distributeri električne energije financiraju reklamne kapanje modne industrije u kojoj se promovira nošenje ljetne odjeće u zatvorenim prostorima tijekom cijele godine. Tko zna kakve ćemo još zavjere razotkriti nakon senzacionalnog otkrića jedne hrabre žene iz malog mjesta na sjeverozapadu Hrvatske.

Hrvatica (45), samohrana majka dvoje djece (16 i 12), slučajno otkrila namjerno zaboravljen, prirodan i jednostavan način uštede na grijanju i stala na žulj mafiji udruženih distributera energenata.

Hrabro je odlučila podijeliti svoje saznanje s nama.

Evo njezine priče:
Do otkrića sam došla sasvim slučajno. Čim sam naslijedila kućicu od pokojne bake, zbog financijskih problema preselila sam s djecom u bakinu kuću. Baka, iz sentimentalnih razloga i uspomena na djeda koji je umro mlad, nikad nije ništa modernizirala u kući. Tako je bilo i s grijanjem. Grijala se na peć na drva, pa sam i ja, iako u početku nevješto, nastavila s loženjem vatre u peći na drva. Jednog jutra, dok sam bila sama kući a djeca u školi, shvatila sam da sam potošila svu zalihu drva koja je ostala iza bake, a nisam znala gdje da kupim nova drva. U kućici je ubrzo postalo vrlo hladno. Pregledavala sam kuću tražeći ideju kako da se ugrijem
Na ormaru san pronašla zapakirani poklon na kojem je pisalo moje ime i još dva na kojima su pisala imena moje djece. Odmah sam shvatila da nam je to baka htjela pokloniti za Božić ali nije uspjela jer je umrla.
U omotu s božićnim ukrasima zaljepljenom s puno selotejpa bio je polover na kopčanje kojeg mi baka isplela. U džepiću je bila etiketa s klupka vune na kojoj je pisao sastav: 50% čista runska vuna, 30" moher, 20 % angora. Način održavanja: ručno pranje. U paketu su još bile čarape ispletene od iste takve vune i komplet donjeg rublja: gaće do pupka i dva broja veća potkošula koje seže preko kukova.

Obukla sam sve, čak i smiješne gaće koje su zezale do pupka i odjednom shvatila da mi više nije hladno. U početku sam pomislila da me to grije bakina ljubav, ali sam ubrzo shvatila da je tajna u kemijskom sastavu odjeće. I veličini pulovera. Iduljini potkošulje. I visini gaća. I čarapama.
Istog dana, čim su se vratila iz škole, daala sam djeci da obuku bakine poklone. Nakon znošenja logičnih argumenata, malo glasnijih pregovora, ucjena i prijetnji, s djecom sam postigla kompromis: za školu će odijevati ljetne pamučne majice kratkih rukava i čarapice ispod gležnja jer tako svi đaci nose zato što se to tako nosi i zato jer je u školi jako vruće. (Škole se griju na trošak države, u redu je da budu lijepo zagrijane na 24-25 stupnjeva C.) Ali, čim dođu kući, djeca će obući bakine džempere i čarape.
Kad smo uspjeli kupiti drva, pažljivije smo ih ložili. Održavali smo temeraturu na 20 stupnjeva u dnevom dijelu kuće a spavaće sobe nismo grijali preko dana, nego smo samo na večer.
Tako smo uz pomoć drevnog trika uštedjeli na grijanju.
Jednostavno, obukli smo odjeću iz davnina.

Tko se boji onih koji nose čudne kape i oblače se u crno al ne kao Josipa Lisac?
Tko se boji reći da sve ovo nije njegov đir i da mu se to ne sviđa?
A, ima vas , pičkice, skrivate se, ha? Napišete pa brišete? Ha?
I bolje da šutite i budete kuš jer biste loše završili.

Oznake: rukometaši