Zašto misliš da ne bih mogla živjeti na selu? Što mi fali?
Mogu nasjeći drva za ogrjev. Znam zapaliti vartu.
Znam skupljati sjemenje i znam kad se što sije. Mogu kopati motikom i lopatom. Znam posaditi krumpir.
Znam isplesti maju na razne bodove i uzorke. I znam brati divlji radič.
Ne bojim se kukaca ni glista.
Dobro, ne znam jahati i malo se bojim konja i ne znam musti krave i ovce ali ne može to biti baš tako komplicirano. Znam napraviti skutu i sir.
Misliš da ne bih mogla podnijeti smrad iz štale i svinjca? Pa ne bih ga podnosila, izbjegla bih ga. Uzmeš dah i odradiš što moraš i brzo van. A imam i gas-masku od Civilne zaštite.
U čemu je problem?
I zašto ja ne bih mogla živjeti izvan grada?
Ako nema struje, to se lako riješi. Ima sad tih elektrana koje staviš na krov i imaš sam svoju struju.
A vodu? Kupila bih kuću koja ima cisternu za vodu. Mogla bih imati i veš mašinu.
Misliš da bih teško napustila grad?
Mogla bit, odmah sutra.
Samo nemam kud.
Stari je sve prodao, da nema više ničeg što bi ga podsjećalo na one godine.
A ja bih kupila i otišla tamo gdje nema ničega što bi me podsjećalo na ove godine.
Idem ja
22 veljača 2024komentiraj (8) * ispiši * #
Valentinovo u Zagrebu
14 veljača 2024Volim za Valentinovo bit u Zagrebu. U mom Mistu kupit si sama buket i hodat s njim po gradu, gledat izloge i pit sama kapućino na rivi i sama ić u kino, to možeš samo ako imaš neku dijagnozu da si nenormalna, a ako je nemaš, odmah ćeš je dobit. Bit će to dijagnoza s tržnice, al original, ko da je iz Vrapča.
A po Zagrebu mogu i normalni ljudi sami šetat i sami pit kavu. Na teraci.
I tako.
Uredim se lijepo, kako i treba kad se ide u veliki Zagreb. Frizura, sve friško ispeglno, očetkam kaput, uglancam cipele. Mi iz Malih Mista uvijek smo na posebnom mjestu u ormaru držali nove gaće, nove čarape i na jednom posebnom pikarinu robu za ići kod doktora, na sastanke u Općinu a isto je i za ići u Zagreb Grad.To je isti komplet. A ne da ideš tamo ko neka seljača.
Ima ujutro bus al dugo vozi a po novom ima Blabla car , pa na to sjednem do Arene, pa onda busom do centra.
Siđem ispred Željezničkog kao da sam sišla s vlaka i ravno na tamvaj.
Svaki put sama sebe pohvalim jer znam da mi treba dvanajstica, nisam zaboravila. Ako me tko pita, objasnim i njemu ili njoj da treba dvanajsticu. Doduše, ima još nekih brojeva koji vode prema Cvjetnom, al, ne mora se to sve pamtit, dovoljno da znaš za dvanajsticu. Siđem stanicu prije i malo hodam. Hodam sporo, da duže traje.
Na Cvjetnom, sve štandove pregledam i doznam koliko košta svaki buket. Čisto radi informacije.
Kupim najljepši buket da mi paše uz šešir, maramu i rukavice i prošećem đir po ulicama s krasnim izlozima.
Stanem pred izlog i pravim se da gledam lijepe haljine na lutkama, a zapravo gledam svoj odraz u staklu. Malo se smješkam svom liku u staklu. Kimnem kao da se pozdravljam.
Onda sjednem na neku teracu di ima najviše popunjenih stolova za onaj jedan jedini slobodan stol i naručim kapuciner. (Zapamti: tu ne pitaš kapućino nego kapuciner.)
I to pijuckam.
Mali prst na gotovs. Ko antena. Gledam delikatno okolo i pratim jel me tko gleda, jel tko traži mjesto za sjest da napravim mot da na mom stolu ima mjesta, da je slobodno. Tako ja to zamišljam da bi moglo bit, jer kad sam bila mala i kad smo sjedili za nekim stolom, stalno su tako prilazili neki ljudi do našeg stola i pitali je li slobodno, pa bi sjeli i svašta bi nam ispričali. Pa kad bi se napričali, svatko plati svoje i bok, bok.
Kad popijem kapućino, idem pješke do Trga. Tu si kupim još jedan buket. Onaj prvi je bio zakoniti a ovaj drugi je kao od ljubavnika. Onda idem u kazalište ili u kino ili šta se već daje na vrijeme tako da stignem na zadnji autobus.
Drugi dan slikam bukete i stavim na Fejs.
Pitaju me otkud mi.
Od obožavatelja- ice.
komentiraj (19) * ispiši * #
Iznajmljivačica, 14.02.2024. 13:47 A kako vi slavite Valentinovo?
Donabellina, 14.02.2024. 15:01 ostavi link fejsa da ih vidim.....Te bukete, mislim
Iznajmljivačica, 14.02.2024. 18:13 ;-)
j., 15.02.2024.
14:23
Zlobnici bi rekli da je dobro kako si prošla jer nisi imala kacigu; mislim na skele i zidove koji se svakog tjedna po gradu ruše :).
Svatko ima svoj Zagreb. I mi rođeni u Zagrebu uzimamo kao normalno prošetati s gaćama na glavi gradom a da te radi toga nitko ne otfrenda na fejsu, ili da doživiš neku manju nevolju :).
Ovdje se ne gleda u pjat, ali do te mjere da su, da prostiš, sravnali i pjat i žlicu i onog koji iz njega jede.
Velim, svakome neki Zagreb izgleda kao Špičkovina, a drugome taj isti Zagreb izgleda kao Beč. Bitno je uživati i izvući iz priče lijepog koliko se dade. Ljudi dobre volje dobrodošli su ljudima dobre volje ma gdje god bilo :).
U zvijezdama piše, 15.02.2024. 14:55 Ja sam sebi kupila aparat za kavu jer već godinama ne idem u centar grada
Galaksija, 15.02.2024. 21:11 Kako si ovo genijalno napisala. :) Uživaj!!! U svakom danu.
luki2, 16.02.2024. 00:18 Lihepo si se provela u Zagrebu. Ja u Splitu.
Riba Luca, 16.02.2024. 02:57 Ja sam znala tako skoknuti do Trsta…sama sa sobom :)))
Iznajmljivačica, 16.02.2024. 15:10 "j. Bit ću zlobna pa ću primijetiti da nitko od zlobnika nije zamijetio usamjljenost, očaj, tu bolest naših zrelih godina, i bolest našeg vijeka od koje boluju i mladi i stari, nitko se nije ponudio da bi sjeo za onaj stol.
Iznajmljivačica, 16.02.2024. 15:11 @ Riba Luca....srest ćemo se možda negdje na Barrieri ...
Iznajmljivačica, 16.02.2024. 15:12 @Luki, planiram već godinama sjest na trajekt za Zadar pa brodom do Spilta...potražit ću te negdje
Iznajmljivačica, 16.02.2024. 15:13 @Galaksija, hvala. Uživanje je tako čudna rječ. Kad uživaš, nisi svjestan da uživaš, a kad ne uživaš, e onda si svjestan. Je l da to nije fer?
Iznajmljivačica, 16.02.2024. 15:14 @ u zvijezdama....A, zato te ne mogu sresti?
NetkoOdVas, 18.02.2024. 23:52 Uh kako je ovo dobro napisano!
Litterula, 19.02.2024.
20:25
sad si me podsjetila da je krajnje vrijeme da se pokrenem, da se izvučem iz kreveta i da odem u Zgb prvim vlakom,
a za valentinovo sam dobila neke fine praline i sve sam ih odmah požderala, i to je bilo to
Euro, 19.02.2024.
22:55
Svecenik u seoskoj crkvi drzi propovjed.
- Što se to događa s vama ljudima...neki dan prolazim parkom i u grmu vidim nju i njega, malo dalje spazim nju i nju, a još malo dalje njega i njega!
A Mate šapne legi: - Da je išao dalje vidio bi MENE I MENE!
Dinaja, 20.02.2024.
11:01
hvala na tragu u tvoj svijet... pjesničke metafore nas oslobađaju, bar emotivno, od utega svakodnevice, bezparice... daruju nam slobodan misaoni let u svijet željenih istina,,, a let je pokret odapet srcem...
lakoća postojanja u snovitostima... ali pad na ploćnike naših ulica jeisto tako let... a let nas oslobađa od utega ovog vremena neimaštine...
Blumi, 20.02.2024. 12:07 Simpa i duhovito napisano. Ja sam najviše volio ranom zorom Maksimirom šetat psa kojeg nemam, pa se onda sav zadovoljan i ispunjen vratiti doma najdražima koji su bili stvarni.
mecabg, 21.02.2024. 17:59 Uvek čeznemo za onim što nemamo...
Iznajmljivačica, 22.02.2024. 00:37 Ide li tko sa mnom?
Ča triba i ne triba, 22.02.2024. 10:03 Prođe mi to kroz glavu nekoliko puta godišnje. Da odem.
Blumi, 22.02.2024. 10:33 Prave odluke su samo one koje se izaberu u pravo vrijeme, ali da puno znaš to je, mada, meni se više sviđa posaditi krumpir u Egiptu, pa ga preuzeti u marketu, tj. u zadnje vrijeme mi dobri Nepalac dofura doma. Hoću reći, svijet postaje sve veće selo, a mi idemo, kamo koji, mili moji, htjeli to ili ne.
j., 22.02.2024. 17:57 Posebno mi se dopadaju sjajne dvije posljednje rečenice, one su sažetak; u njima je nabijen smisao čitava teksta :).
luki2, 22.02.2024. 18:31 Pokušaj! Zašto ne?
Galaksija, 23.02.2024. 01:15 Živjela sam prvih osamnaest godina života i to mi je sasvim dovoljno. :)
Litterula, 23.02.2024. 11:47 Šteta što je sve prodano, trebao je stari ipak sačuvati bar nešto za svaki slučaj
Sarah, 23.02.2024. 17:14 Išla bih odma!