Postoje dvije vrste ljudi: frajeri i tratinčice.
Frajeri žele uvijek biti jači i najjači i dokazivati "tko je jači taj kvači". Baš im je u redu ponašati se kao da su najvažniji na svijetu. Takvi će npr. pišat i hračkat ili puštat pseće kakice u dječjem parku ili oko sportskog terena gdje će sigurno netko nagazit, ili stat u prometnoj traci ispred kisoka bez obzira što se iza njega stvori kolona, gurnut će, šutnut će, oteti,izmlatit ženu, dijete ili nekog tko se ne zna tuć jer im je baš fora kad se čuje ono "tup" i "pljas" i kad se ti jadnici, ta niža vrsta ljudi prestraši i trese od straha.

I, postoji druga vrsta ljudi. To je ona vrsta koja bi igrala pošteno, koja bi čekala red, ne bi da se pljuje na pod i da se nekom smeta, ne bi koristili nedozvoljena sredstva, oni bi da sve bude lijepo i da se nitko ne svađa, psuje, vrijeđa, gura, tuče, ubija, otima, siluje, ostavlja pseće kakice po parovima gdje bi se trebala igrati djeca itd...

Ovi prvi, frajeri, agresivci, za ove druge imaju niz pogrdnih naziva od kojih je većina ženskog roda u deminutivu i završavaju sufiksom -ice, npr. tratinčice.
Od pamtivijeka i još prije, od prethistorije, postoji sukob između te dvije vrste ljudi. Oni žive pomiješano, zajedno, možete u svakom narodu, svakom plemenu, svakoj obitelji, grupici prijatelja pronaći i jedne i druge i vidjeti kako se bore, pate, muče. Nikakakva evolucija, nikavi Darvinovi zakoni, nisu do sada riješili taj iskonski sukob. Samo prebacili na druga bojišta, dali u ruke drugačija oružja i borbene taktike.

Tome mora doći kraj! To mora prestati! Evolucijski, to se mora prevazići!

Imam rješenje!

Trebalo pregrupirati ljude, da ne budu države po nacijama jesu li npr. Hrvati, Talijani, Nijemci i drugo, nego po tome jesu li ovakvi ili onakvi, agresivci ili tratinčice.Tako bi se osnovale dvije federacije: Frajeristan i Tratinčistan.
Da bi se to realiziralio, treba pokrenuti veliku seobu naroda.
Ne brinite, nije to ništ novo, već je bilo tih seoba u bližoj i daljnoj povijesti, ovo je samo jedna više. Ne bi to bio egzodus, da se pogrešno ne shvati. I ne bi bila ekonomska migracija, ni politička. Ovo bi bila karakteristična po tome što bi bila krakterna. Prvo bi se grupirali po glavnoj crti karaktera pa bi se onda selilili.
Ne brinite kako bi se grupirali. Pa kako se okupljaju ptice pred seobu? Tako nekako.
Bila bi to prirodna seoba motivirana prirodnim zakonom i pod motom: svaka ptica svojem jatu leti.
Svi Frajeri bi se nastanili u Frajeristanu, sve Tratinčice bi mogrirale Tratinčistan.

I mir! (Kaže se " I, mirna Bosna", al namjerno, neću to reć.)

Eto, to će biti moj politički program kad se budem kandidirala na izborima za predsjednicu Tratinčistana i poslije za parlament Galaksijske federacije.
Poslije bih se parlamentu Galaskijske federacije švercala kao da nešto radim, držala bih govore protiv Frajeristana ali ne nešto konkretno jer bi i oni bili tamo, to još moram smislit kako bih.
Ne bih se kandidirala za predsjednicu Frajeristana, tamo bi me nalupali a ja se ne znam tuć iako sam htjela trenirati karate.

Hoćete li glasovati za mene?

P.S. Ovaj post je inspiriran raspravom na blogu Smisao života - Civilizacijsko zlo

Oznake: filozofiranje, evolucija

Pepeljuga
Gle, Mala, nemoj se ti zanositi pričama o sitoroj, prevarenoj princezi kojoj je zla maćeha otela krunu i miraz, krotkoj i poštenoj koja svojom poniznom dobrotom osvoji princa i uda se za njega u najbajnijoj vjenčanici i 10 metara dugim velom od svilenog tila.
Miki, kužiš li ti da svaki princ ima majku, a većina ih ima i sestru?
Kad bi samo princ bio u pitanju, to bi se nekako dalo riješiti, s tim bi sirota, krotka i ponizna djevojka izašla na kraj koristeći svoje plemenite metode i magijska vjerovanja da je dovoljno da ona bude dobra i svijet će joj uzvratiti, jer kako siješ-tako ćeš i žeti. I da je dovoljno nešto jako željeti, da će ti to Svemir dati jer ti to. zaslužuješ.
Jes, malo morgen!
Jutro nakon pira običaj je da mladi par ruča s mladoženjinima.
E, tu sad počinje nova priča. Više nije Pepeljuga, sad bi se trebala zvati Ljepotica i zvijer.Slično onoj priči o zvijeri i ljepotici koja se žrtvuje za svojeg oca, ali, nije to ta bajka, ovo je Pepeljuga.
A zvijer je svekrva. Stara lavica. I prinčeva sestra. Mlada lavica. I stari lav koji čuva te dvije lavice i pomalo ih se boji pa sve izvršava kako one o zamisle. Prije nego izreknu.
Pomisila bi sad naša Pepeljugica: Pa što ako su to lavovi? Lavovi me neće pojesti jer ja sam to zaslužila time što ja ne jedem lavove.
Mlada lavica će prije nego sjednu za stol odmjeriti Pepeljugu od glave do pete smješkajući se trepčići trepavicama kao da se divi njezinom izgledu i osobnosti, ali s jedva primjetnim izrazom gađenja na usnama koji će biti toliko kratkotrajan da onaj koji ga uspije vidjeti mora posumnjati u vlastite oči i razum. Kako se to obukla? Ah, da, nije je imao tko poučiti! Pepeljuga bi ispala paraniočna neisgurna nestabilna iskompleksirana sitorica kad bi sama sebi priznala da ga je primjetila, a kamo li da od princa nedajbog traži zaštitu.
Stara lavica će promatrati je li Pepeljuga oslonila laktove na stol i kako drži pribor za jelo, je li zveckala i je li primjerenom jačinom stiskala usta dok je žvakala, je li nježnom ručicom nježno držala šalicu ili joj je koža na prstima još gruba od ribanja podova varikinom. Iako će se stara lavica praviti da nije vidjela sitne propuste u Pepeljuginom baratanju posuđem, istovremeno, malo oštrijim ispuhivanjem zraka kroz nos jasno će dati do znanja da je uočila, da joj se ne sviđa. Jedva primjetnim slijeganjem ramena priznat će poraz i predati se nemiloj sudbini koja ju je zadesila zbog ovako nesmotrenog izbora njezinog sina, koji je, iako se taj izbor čini politički korektnim, ipak po njezinom uvjerenju pogrešan.
No, božemoj, kad je Pepeljuga mogla usvojiti dvorske manire kad je cijeli život mela i ribala podove? I, tko ju je tome mogao poučiti? Zar ona ženturača prevarantica i manipulatorica koja je odsjekla prste i pete kćerima ne bi li ih dobro udala? Dakako da je nije mogla poučiti manirima takva osoba niskog roda i plitke pameti.
Princ sve to registrira na samom rubu vidnog polja i ne obazire se, ustvari, pomalo i uživa u svemu tome jer je uspio u svojem naumu da pokaže zube starcima koji su, iako su mu dali slobodne ruke da izabere ženu koju on želi, ipak priželjkivali da će odabrati princezu iz susjednog kraljevstva koja ne bi doduše donijela vitak stas, nježne crte lica i gustu kosu, ali bi donijela u miraz koju šumicu, gradić, mostić na kojem bi se dalo naplaćivati mostarinu i kmetove od kojih se može ubirati desetinu, a ne neku jadnicu koja će donijeti samo metlu i krpe za prašinu.
Nastavit će se....

Oznake: duhovni razvoj, odgoj, žensko pitanje

O bajkama
Bajke ne završavaju onako kako piše u verzijama koje su objavljene. Postoje drugačiji završetci koji nisu nigdje objavljeni. Možeš ih pronaći ako se zagledaš u bjeline između slova, u razmakr između riječi, u proredr između redaka. Gledaj u bjelinu. Nastoj ne micati oči. Ne traži značenje nego čekaj da ti se otkrije. Uskro će se pred tvojim očima pojaviti boje a zatim će se razotkriti značenje bjelina među slovima.
Slova imaju svoje značenje, poznato i zavodljivo, naizgled jasno i razumljivo, ali, ne daj se zavesti, stalno imaj na umu da su slova i riječi kao reklame na televiziji: njihova je uloga da te navuku. Namame. A bjeline ti pričaju pravu priču.

Ružno pače, H.C.A.
Na kraju priče ne pretvaraš se iz ružnog pačeta u plemenitog labuda, i ne otplivaš klizeći niz mirnu vodu prema prema zlatno crvenom horizontu uz dramatični finale velikog orkestra. Rasplet priče nije pošteno i pravedno razrješenje nepravde, kako se očekuje nakon svih proživljenih nedaća, već obratno, iz lijepe kuštrave djevojke jedrog i glatkog mesa, odjednom, bez ikakvog uvoda i psihološke pripreme, pretvoriš se u staru ženu, ružnjikavu, podeblju, koja prdi nekontrolirano dok se spušta niz stepenice i računa na površnost publike dok pošalicama pokušava prikriti svoju zaboravnost i šeprtljavost na koju se ne može priviknuti.
Kad pogledaš u olgedalo, pod utjecajem bajke u koju si naivno vjerovala, očekuješ lijepog i snažnog labuda. A ne kilavu patku. Ili kokoš. Ćoravu.

Pokušaj to na vrijeme osvijestiti, Mala.

Oznake: osobni razvoj, djevojčice