Oprez! Dolazi Dejed Mraz!

25 studeni 2023

Treba kupiti darove....crni petak je prilika, možda se ugrabi koja prilika...Svake godine ista priča: potrošim više nego što imam i to učinim tako radosno, u najboljoj namjeri da obradujem svoje najmilije. S puno ljubavi u namjeri da obradujem svoje najmilije, da izazovem onu iskricu u očima kad odmotaju poklon, i nadam se da će baš moj poklon izazvati najljepšu iskricu.

Ovih mi godina Božić umjesto radosti darivanja i ispunjeno srce donosi mučninu, grčeve u želucu i pomutnju u glavi. I sve veći minus na tekućem računu.

Razmišljam malo na glas, tu pred vama, da malo raščistim ideje, da sredim misli:
Da bih kupila svakom po nešto zgodno, ja ću ući u minus, a malo tko će biti oduševljen. Nema logike, je li?
Unuka neće biti zadovoljna rukavicama. Rijetko ih nosi. Znam što bi ju obradovalo. Ali, nemam, zlato. I znam da djeca ne razumiju što znači "Nemam" Oni misle da smo svemogući. Supermeni i supežene.
Ja ću cijelu zimu kupovati najjeftiniju salamu da otplatim minus, a kome god što pokonim, neće biti oduševljen, samo će dobro glumiti, ako su fini i pristojni. Ako nisu, neće ni to, jasno će pokazat što misle. Jedan od mojih čitao neku filozofiju pa je uvjeren da je iskren i pošten ako ti otvoreno kaže što misli o tvom poklonu. "Ah, vidi, je teta donijela prilog za našu kantu od smeća"
Sin će odglumiti da mu se sviđa džemper. Znam, oduševile bi ga aluminijske felge za auto. Ne očekuje on to od mene, ali ja bih to voljela. Voljela bih vidjeti onaj žar u očima.
Nevjesta će kad razmota kuhinjske krpe i nove kuhače biti vrlo fina i oduševljenim glasom će reći "Joj, prekrane su, baš mi trebaju, hvala mama, niste trebali!" (Bila je na Lidranu kad je bila mala) A znam koji parfem voli i koji bi još voljela imati. A ja bih ju tako rado počastila, divna je to cura, ali ne mogu, ne mogu ni na dug.

Već vidim, djeca neće biti zadovoljna čokoladnim Svetim Nikolom jer se nova djeca ne raduju čokoladi, znaju da je slatko nezdravo, i još će me njihov očevi sumnjičavo gledati kao da im želim otrovati djecu.

Pomislih da bih mogla ove godine biti otkačena i originalna i pokloniti svima vrećice Djeda Mraza kakve su dobijala djeca u moje vrijeme. Kad smo mi bili "pioniri maleni mi smo vojska prava" dobijali smo od Djeda Mraza vrećice s narančama, mandarinama, napolitankama s okusom naranče i čokoladom Braco i Seka. i Kiki bombone. Ili Bronhi. Ili 505 s crtom. Takve bi vrećice stale na moj račun do nule,za svakog po jedna, ali odavno su izgubile smisao. Tko bi se veselio napolitankama s okusom naranče? Ili čokoladi Braco i Seka. Sad se očekuje Lindt.
U davna vremena bake su kopovale lijepe gaće, tri para (jedne nosiš, jedne se suše a jedne u ormaru), fine platnene maramice, a ako su imale bolju penziju, djeca, i muška i ženska dobila bi štramplice jer su se štramplice nosile ispod hlača, ili zimsku pidžamicu i to dva broja veću da potraje dvije godine. A kape i šalove su plele, to se nije računalo kao poklon.

Dok su još igračke bile skupe i nije ih bilo kod nas nego se po njih išlo u Trst, paketići Djeda Mraza ispod jelke imali su smisla.
Imalo je smisla štedjeti da se obraduje dijete. Gdje ćeš ljepše od bljeska u dječjim čima kad razmotaju paketić Lego kockica ili Barbie luku u plesnoj haljini i cipelicama koje se mogu skinuti. A, kad bi pod borom našli Memory kartice ili Puzzle od Ravensburga, ili Cluedo, Monopoly, karte za Uno ili kutiju s kartama za Remi s kockicama za Jamb, padali bi u trans i roditelji i djeca.

A sada?
Mama, samo nemoj kupovati Legiće, ne znamo kud ćemo s njima. Joj, teta, samo nemoj lutke, ne stanu u ormar. Samo ne slatkiše, naša djeca to ne jedu. Samo ne plišance, nemamo kud s njima.
A pidžamice? Imaju, ne stignu potrošiti. Majice, ne, imaju previše. Trenerkicu? Ma bolje ne, ona ti ne nosi bilo što.
A knjige, slikovnice? Joj, ne, ne znamo kud ćemo s tim, više ni vrtići ne primaju knjige i rabljene igračke
A kumovima? Pepeljaru? Nitko više ne puši.
Finu bocu? Uvrijedit ćeš ih, nitko više ne pije.
A roditeljima kćerinog dečka? Malo finiji poklon, kristalne čaše? Hajde, molim te, kristal ne ide u perilicu, šta će im to.
A vezeni stoljnjak? Boooožeee!!!! Pa to se mora peglati?
Ukrase za bor? Ne budi smiješna, imaju bor s dizajnerskim kulgicama.
Košaru u celofanu, miks, neka boca, malo pršuta, malo sira,kobasica, malo tatrufa, fina paštašuta?Svakoj obitelji jedna košarice? Ha? Imaš toliko novaca?

Počeli su kititi grad, dućani već puštaju Đinglbel muziku, ali, nemi to nije ni malo veselo. Sve u vezi Božićnih blagdana izaziva mi grčeve u trbuhu. Sve, prije, za vrijeme i poslije Božića.

A nekad me baš veselilo. Čak su me i fritulice s grožđicama veselile.
I sve u vezi Božića izazivalo je u meni radosno uzbuđenje. Čak i male čokoladice u adventskom kalendaru.

A sada?

Što mi je?

Da nisam već ostarila?

Pjesma za mog tatu

01 studeni 2023

Tato
Svaki dan se domislin na te
ne samo za mrtvi dan

svaki dan sidin na tvojoj ruki
ti se držin za kolet od kušulje
a ti me nosiš kako pupu ud majolike
da ne padem,
dricivaš mi lase
i kotulicu
da se ne zgričan
me nosiš u hlad
da ne žmarim,
i mi ubuvaš črlene pastoliće
da se luštram

miljare čavlići
miljune šimencini
jenega po jenega
si zatuka
da drži
da bude kripko
da bude štanjo
i je bilo

ma sada ni

uprosti mi
nis vela šinjora
ni grofica
deboto san jeno niš
a san stila te poslušati
veselo bin bila
ma nis

lumbrija
pod kujon si me nosila
me je ubranila uni bot
ud unega dažda
ma drugo je ni

uprosti mi
ti biš bija već učinija
i bolje biš bija godija
i vidija biš više svita
i na već pliesi biš pliesa
i z već judi biš se pozdravlja
i pokusija finijih jileši
i nazdravlja z lipjih mižoli
da si ima oca kako ja

ti biš ima štabelije pastole
i fešnije veštite
i biš bija bolje kumparija
da si ma oca kako ja

si mi se skuživa
rada biš mi već da
si stija ma nisi riva
pur ki si brzo prikura
samo kvas si mi da
a ja neka umisim ča ću ja
vero si
vero da

ni se mii ubiknulo
ni mi pošlo za rukon
dobro da ne vidiš
dobro da ne čuješ
dobro da ne znaš

ki zna ča biš pensa

ti biš bija još veći čovik
da si ima oca kako ja






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>