Frustrirajuće je kad se oko tebe događa neka nepravda a nitko ništa ne može. Svi vide i svi negoduju, ali ništa ne mogu. Ogromna količina gnjeva se tu stvara i potiskuje, kao para u ekspres loncu.
A krivac likuje. I uživa.
Baš zbog takvih krivaca smišljeni su zakoni i pravna država, možda je i pismo izmišljeno baš radi potrebe da se takve stavi u red, da zapišemo što se smije. što ne smije, da ne bi bilo da nisi znao.
Hamurabi je bio neki tamo vladar s početka civilizacije koji u kamen urezao svoj Hamurabijev zakonik i lijepo dao do znanja svima što se ne smije radit i ako to netko ipak radi što će mu napravit u smislu, odsjeć ruku, prst, uho, protjerat ga, gađat kamenjem, vodat golog po gradu i slično.
E, a danas je kao velka fora bit protiv bilo kakvog zakona i bilo kakvog pravila.
Svi znaju da se ne smije pišat i kakat po ulici, da se ne smije pljuvat i bljuvat po putu kud drugi prolaze, da se ne smije stat s autom na sred ceste, da se ne smije lagat, da se ne smije izmišljati ružne priče o drugima i govori lažna svjedočanstva, da ovo ono...(I čak piše šta smije Predsjednik, šta ne smije, šta mora, a kad može radit po svom, kad može Predsjednik što ne bih ja...)
I, znate već kako to ide....
Usprkos željama svih nas koji volimo red i mir, nas koji bismo igrali po pravilima i koji bi sve na fino i nenasilno i vrlo ljubazno i po bontonu, množe se takvi krkani koji krše pravila, kao neki frajerčine, kauboji koji blatne čizme stave na stol i ljuljaju se u stolici dok je ne rasklimaju, kao neki baje, kao neki gazde, age, bosovi, rade sve što im padne na pamet i jebe se njima što će se netko radi toga sekirati, uzrujavati, inkomodirati. Baš ih briga.
Šta im ko može. Imaju pravo na sve. Oni uzimaju. Oni krše. Oni su Uzurpatori. Ne zato jer im treba, nego zato jer mogu. Ne zato jer im je netko nešto kriv, nego zato jer im je ćef. Jer im je došlo.

Naš dežurni spamer uživa blokirat blogove kad mu to dođe, kad nakupi energije koju negdje mora ispucati. Svima ide na živce ali nitko niš ne može. Do sad je blokirao i tako privremeno isključio podosta nas jadnika koji niš ne možemo.
Možemo samo čekat da se sam makne, da mu dosadi, da mu prođe i da se prebaci na novu metu. Možemo pokrit rukom oči i misliti da nas ne vidi, i biti tiho da mu ne zapnemo za oko. Jer ako se namjeri na nas, ništa se tu ne može. Nitko mu niš ne može.
Jer se baš ništa ne može.
Jer ovo je vrijeme uzurpatora.