U mom kraju je prodano tisuće stanova i kuća s okućnicama stranim državljanima i našim državljanima koji žive u drugim krajevima, u drugačijim podneblju.
Novi vlasnici svoje okućnice uređuju kako se kome sviđa, sade što se kome sviđa i održavaju nasade kako se kome sviđa. Jer smiju. Jer nitko ne kaže što se smije a što ne smije saditi. I što se mora ili ne mora raditi s tim što si posadio. Nigdje to ne piše.
U mom naselju je puno stanova stranih vlasnika s okućnicama i nasadima svega i svačega jer je to demokratsko pravo da sadiš što te volja.
Naročito su popularne masline. Svaki vikendaš si kraj svoje ljetne vikend terasice posadi tri četiri masline (pregusto, naravno, da ne fali). Koje nitko ne održava. Jer nikog nema u vikend stanovima s maslinama ispred terasa kad je vrijeme prskanja, rezidbe, berbe, bilo čega. A i da su doma nemaju pojma o maslinama niti ih to zanima. Važno da masline prave hlad i da budu fotogenične. Pa su vikend- masline obolile. Svašta njih napada, ima tih bolesti s latinskim nazivima...Pa su kukci prenijeli te bolesti na sve na što su sletjeli. A naši kukci lete bezveze, bez plana i reda, bez zakonske regulative. Pa su sve masline u naselju zaraženje tim boleštinama i nekakvim mušicama, i nikako da ih se tih mušica riješimo jer stalno na naše domaće masline dolaze nove mušice sa vikend maslina.
I ruže su popularne u vikendaša. Naročito one nešpricane. To je popularno. Prirodni uzgoj. Bez špricanja. Pa su te svakave ruže oblile od gljivičnih bolesti. Onda pune vjetar, padaju kiše, bez reda i plana, raznose te gljivice kojekuda, baš ih briga. Pa su sve ruže u našem naselju napadnute rđom, a ne samo ruže vikendaša.
Sade oni i trešnje i višnje, iako ne dolaze u svoje apartmane u doba kad su trešnje zrele nego kad već otpadnu. I ne dolaze kad se špricaju plavim uljem. Pa su obolile od gljivica. Sve trešnje u naselju su obolile, ne samo trešnje vikendaša. Ni jednu trešnju nismo ubrali. Cijelo naselje.
U neke države ne smiješ unositi nikakvo sjeme, nikakve sadnice, ne smiješ ništa saditi na svoju ruku da ne narušiš biocenozu kraja.
Štete od apartmanizacije još nisu ni došle pod povećalo, a sad se prodaje poljoprivredno zemljište . Što li će sadtiti stranci na našim njivama? Postoji li uopće ikakav zakon koji to regulira?