Put kroz Dalmaciju (Part 1) od Dubrovnika do Stona
04.05.2014.Svi koji će na prvu za ovu priču reći šta pišeš o nečemu gdje smo svi bar jedanput bili i znamo sve upozorenje! Možda se jeste išli kupati, ali neke stvari možda niste vidjeli ili istražili tako da se ovaj putopis odnosi upravo na te stvari i mjesta. Namjerno sam sa pričom o Dalmaciji krenuo sa juga jer je nekako ovaj dio Hrvatske u mnogim stvarima veoma često zapostavljen. Da nije Dubrovnika koji je po turizmu vjerojatno najjači grad u Dalmaciji pa možda i u cijeloj zemlji o najjužnijim dijelovima Hrvatske nitko ne bi ni pričao. Ovako južnjaci imaju jak adut i bogatu povijest upravo u Dubrovniku, ali i u drugim manje poznatim mjestima koja vrijedi istražiti.
Kao što sam spomenuo Dubrovnik danas biser hrvatskog turizma čiji se stari grad nalazi na UNESCO listi zaštićenih spomenika od 1979 godine ima bogatu i slavnu povijest upravo zbog činjenice da je ovo malo područje nekada bilo i Republika. Naime Dubrovačka Republika koja je uspostavljena 1358. godine bila je snažan trgovački i pomorski faktor na Jadranu, te je odolijevala silama poput Otomanskog carstva i Venecije. Dubrovnik je od samih početaka bio dijelom raznih carstava poput Bizanta i Venecije, ali je svoj najsjajniji period imao u doba svoje Republike kada je osim teritorija imao i svoju vlastitu valutu.
O ljepotama grada onima koji su posjetili Dubrovnik suvišno je pričati, međutim za one koji će ga tek posjetiti slijedi pregled stvari koje ne smiju preskočiti.
Svoju specifičnost nad svim ostalim gradovima i mjestima Dubrovnik ima upravo u zidinama kojima je opasan sa svih strana. Zidine su građene od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane. Duge su 1940 metra, a visoke do 25 metara, prema kopnu debljine 4-6 metara. Zidine krase i kule koje su svojevremeno služile za osmatranje eventualnih napada sa mora ali i kopna. Gradske zidine se sastoje od od pet kula (Minčeta, Bokar, Sv. Ivan, Revelin i Lovrijenac), te pet gradskih vrata (Vrata od Ploča, Pila, Buže, Ribarnice, Ponte). Dubrovnik je danas mjesto koje posjećuju milijuni turista iz cijeloga svijeta, pa su sukladno tome i cijene poprilično visoke. Na primjer ulazak na zidine ćete ukoliko ste odrasla osoba i niste student platiti 100 kuna što je iskreno poprilično visoka cijena.
Ono što Dubrovnik krije unutar svojih zidina se slobodno može usporediti sa jednom Venecijom. Na svakom koraku će Vas dočekati neka znamenitost, spomenik, crkva ili trg koji otkriva dio povijesti Dubrovnika. Glavni gradski trg Stradun je sigurno žila kucavica Dubrovnika i mjesto gdje se održavaju sve glavne manifestacije u gradu. Duž Straduna se nalaza je neki od glavnih spomenika Dubrovnika, te kao i u svakom turističkom gradu mnoštvo kafića, restorana i suvenirnica.
Ako grad krenete obilaziti od južnog dijela Straduna na početku će Vas dočekati crkva sv. Vlaha inače zaštitnika grada. Crkva je sagrađena po nacrtima venecijanskog graditelja Marina Gropelli 1715. godine na mjestu stare romaničke crkve posvećene istom svecu. Na glavnom oltaru crkve čuva se vrijedni gotički kip sv. Vlaha od pozlaćena srebra iz XV. stoljeća, rad dubrovačke zlatarske škole. Crkva sv. Vlaha čiji kip u ruci drži maketu crkve smještena je u središtu stare gradske jezgre u blizini Orlandovog stupa.
Stup sa likom legendardnog viteza Orlanda služio je kao mjesto na kojem su glasnici za vrijeme Republike čitali obavijesti. Krećući se Stradunom prema sjevernom dijelu uz već navedene kafiće, restorane i suvenirnice primjetiti ćete jedinstvenu arhitekturu kamenih zgrada koje su sve izgrađene jednako, bez velikih odstupanja i razlika. Na sjevernom dijelu će Vas dočekati najpoznatija fontana u gradu, Onofrijeva fontana, koja je dobila ime po graditelju dubrovačkog vodovoda iz 15.st. dugog 11.7 km kojim je iz zaleđa Dubrovnika iz mjesta Šumet voda dovedena u kameni grad. Onofrio della Cava gradi dvije fontane, a ona manja smještena je u blizini gradskog zvonika koja turistima dobro dođe za rashlađivanje tijekom vrućih ljetnih dana.
Preko puta fontane se nalazi mala ali za dubrovčane veoma značajna crkvica Sv. Spasa. Naime 1520. godine Dubrovnik je pogodio veliki potres koji je razrušio dobar dio grada. Priča kaže kako su dubrovčani taj dan mislili kako će se Srđ srušiti na grad. Na kraju se to nije dogodilo a dubrovčani su u znak zahvalnosti izgradili crkvu Sv. Spasa koja je naziv dobila po blagdanu Spasova ili Uzašašća koje se u Dubrovniku i danas slavi. Toranj visok 31 metar koji se uzdiže visoko iznad ostalih građevina na Stradunu je gradski zvonik sa satom koji je izgrađen 1444. godine. Svaki sat Stradunom odzvanjaju zvona sa tornja udarcima broja sati.
Ukoliko iz zidina Dubrovnika izađete kroz Vrata od Pila dočekati će vas veliki kameni most ispod kojega se nalazi park, te pristup maloj plažici tik uz gradske zidine sa koje se pruža pogled na kulu Lovrijenac koja stoji izdvojena od grada na hridi. Kula je povezana sa mnogim legendama, a najpoznatija je ona o njenom nastanku u 11 stoljeću kada su dubrovčani nadmudrili Veneciju. Doznavši za plan Venecije da na hridi pored grada izgradi tvrđavu sa koje će nadgledati i držati grad blokiran dubrovčani su u samo tri mjeseca na istoj hridi sagradili današnju kulu koja je dočekala venecijance koji su sa brodovima punim materijala za izgradnju trvđave stigli u Dubrovnik.
Vratite li se unutar zidina čeka Vas ostatak tragova Dubrovačke Republike koji se nalaze iza Straduna. Iza crkve Sv. Vlaha smještena je i stolna crkva Marijina Uznesenja koja sa svojom kupolim dominira prostorom. Crkva je izgrađena u 18.st na mjestu gdje je stajala romanistička katedrala. Ukrašena plavom kupolom i okružena kipovima svetaca koji sa balkona ''promatraju'' prolaznike crkva je povezana i sa legendom Rikarda Lavljeg srca koji je navodno preživio brodolom u blizini Dubrovnika te je za zavjet sebi dao izgraditi veliku crkvu i Dubrovniku darovao veliku količinu zlatnih dukata za izgradnju dubrovačke katedrale.
Nezaobilazno mjesto posjete smješteno između crkve sv. Vlaha i katedrale je i Knežev dvor, palača u kojoj je svoj mandat odrađivao svaki izabrani knez koji je imao jednomjesečni mandat upravljanja Republikom. Unutar palače je bio smješten knežev ured i stan u kojem je boravio. Također unutar palače je bila smještena i oružarnica koja je u više navrata Knežev dvor zbog eksplozija umalo koštala totalnog uništenja. Palača je svoj izvorni izgled i namjeni zadržala sve do 1808 godine kada Francuzi ukidaju Dubrovačku Republiku. Ukoliko Vam ostane vremena za razgledavanje svakako se prošetajte do širokog barokonog stepeništva koje vodi do jedne od najljepših baroknih građevina u Dubrovniku Isusovačke crkve Jezuita.
U svojem rezimeu Dubrovnika nisam naveo muzeje i poznati akvarij, te brdo Srđ koji će se naći na rasporedu moga obilaska prilikom sljedeće posjete Dubrovniku kojeg koliko god puta posjetili otkrijete nešto novo, nešto drugačije i to je zapravo čar ovoga grada koji u tako malo prostora nudi toliko toga za vidjeti.
Ston
Šezdesetak kilometara sjeverno od Dubrovnika na poluotoku Pelješcu smjestio se Ston gradić sa nešto više od dvije tisuće stanovnika koji je poznat po svojim impozantnim zidinama i solani. Naime kada bi Vam netko pričao o Stonu vjerojatno ne biste mogli steći potpunu sliku veličine njegovih zidina dok ih ne bi posjetili sami. Kada je Dubrovačka Republika postala vlasnikom Pelješkog poluotoka odmah je krenula i u projekat zaštite toga područja prije svega zbog uzgojilišta školjaka i solane koja je Republici donosila značajna financijska sredstva.
Stonske zidine koje se pružaju od Stona do malog Stona duge su 5,5 kilometara i među najvećim su fortifikacijskim građevinama takve vrste u Europi. Masivne zidine koje su tijekom potresa 1667. godine ostali bez jednog dijela zidina sastoje se od 10 okruglih i 31 četvrtastom kulom te 6 polukružnih bastiona. Cijena ulaza na Stonske zidine koje naravno nisu toliko posjećene kao dubrovačke koštati će vas 40 kuna što je dobra cijena za predivan pogled i dužinu staze u kojoj možete uživati.
Osim zidina u Stonu možete posjetiti i dvije veoma stare i značajne crkve. Crkva sv. Vlaha koja je izgrađena 1342 godine smještena je u blizini centra Stona, a kroz povijest i nije imala baš mnogo sreće. Naime prvi puta se urušila za vrijeme velikog potresa 1667 godine, poslije potresa je obnovljena, da bi ponovno 1850 godine porušio potres iza kojega je obnovljena 1870 godine. Posljednji u nizu, potres iz 1996 godine ponovno je oštetio crkvu koja do danas nije potpuno obnovljena. Također ukoliko posjetite Ston nemojte propustit obići i malu starohrvatsku crkvicu Sv. Mihajla koja je popularna najviše po svojim freskama, na kojima je među ostalim prikazan i lik okrunjena vladara s modelom crkvice u ruci. Crkvica Sv. Mihajla je dimenzijalno jako mali objekat dužine 4,5 metra i širine 2,5 metra.
Dubrovnikom i Stonom bi zaključio ovaj južni tj. započeo svoj prvi dio priče o Dalmaciji, dok već za drugi dio najavljujem nešto gušće naseljeno i povijesno jednako značajno područje srednje Dalmacije u kojoj ću pisati o Makarskoj rivijeri, Splitu, Saloni, Klisu i Trogiru.
komentiraj (0) * ispiši * #
Venecija, grad kanala i mostova
10.03.2014.Mnogo sam puta prateći ponude za putovanja naletio na povoljne aranžmane za Veneciju, grad romantike, prelijepih kanala i mostova. Nekako sam je sve do sada uvijek preskakao, međutim super ponuda za putovanje iz Zagreba i toliko puta nahvaljeni karneval bio je dovoljno dobar razlog za posjetu ovom posebnom gradu.
Autobusom smo preko Slovenije došli do Lido de Jesola poznatog talijanskog ljetovališta gdje su nas dočekale hrpe autobusa iz Hrvatske, Srbije, Slovenije, Češke Republike itd. čiji su turisti također krenuli u Veneciju na karneval. U Lidu smo se ukrcali na brod koji nas je za 30 minuta vožnje prevezao do Venecije, na dok pored samog ulaza na trg Sv. Marka.
Dan je bio oblačan, ali to nije spriječilo more turista da uživaju u ljepotama ovoga grada. Mi smo svoj obilazak započeli naravno na trgu Sv. Marka koji je bio prepun ljudi, naročito onih pod poznatim venecijanskim maskama. Uz morske dokove se na sve strane prodaju suveniri među kojima su i već spomenute maske. Naša preporuka je da ne trčite odmah sa kupovinom suvenira baš tu oko trga, pošto su nešto dalje od trga cijene znatno povoljnije. Maske pored trga koštaju između 15 i 30 eura, a magneti od 3 do 4 eura.
Na ulazu u trg nas je naravno dočekala predivna Duždeva palača u kojoj su živjeli izabrani venecijanski vladari, koji su nakon izbora morali napustiti svoj dom kako bi prešli u palaču. Na trg smo ušli između dva visoka stupa na čijem se vrhu desno nalazi simbol Venecije, lav sa krilima, te lijevo kip Sv. Teodora, prvog zaštitnika Venecije.
Dakako na samom trgu se najviše ističe zvonik bazilike Sv. Marka koji je visok preko 98 metara. Izgradnja zvonika je započeta još u 9. stoljeću, a kroz vrijeme je doživljavao mnoge promjene i rekonstrukcije. Najveću je tragediju zvonik bazilike Sv. Marka doživio 1902. godine kada se potpuno urušio. 1912 je rekonstruiran i to na tisućitu obljetnicu izgradnje prve crkve sv. Marka u Veneciji.
Na našu veliku žalost bazilika Sv. Marka koja je možda i jedan od najljepših sakralnih objekata koje sam vidio bila je zamotana u platno zbog rekonstrukcije jednog dijela kupole. Ipak i ono što smo uspjeli vidjeti je lijepo, posebno freske na ulazu u baziliku. Bazilika je izgrađena u bizantskom stilu, a posebno je zanimljiva priča o grčkim konjima koji se nalaze na bazilici. Naime priča kaže kako konji Sv. Marka potječu još iz antičkog doba, a u Veneciju su dospjeli 1204 godine kada je tadašnji dužd prilikom osvajanja Konstantinopola zaplijenio konje i donio ih u Veneciju. No priča oko grčkih konja tu ne staje, jer ih nakon svoga pohoda na Veneciju Napoleon odnio u Pariz. Konji su 1815. ponovno vraćeni u Veneciju, restaurirani te sačuvani unutar bazilike Sv. Marka. Grčki konji koji se danas nalaze na bazilici su zapravo brončane replike originalnih grčkih konja.
Nakon šetnje trgom smo se odlučili u razgledavanje kanala i mostove sa obje strane kanala Grande. Venecija preko svoga najvećeg kanala ima svega četiri most koji su jedan od drugog poprilično udaljeni što uz dosta hoda pruža mogućnost za pobliže upoznavanje šarolikih malih ulica sa uskim kanalima i lijepim mostovima. Prvi most (inače drveni) preko kojega smo prešli preko kanala Grande je bio Ponte dell'Academia sa kojeg se pruža veličanstven pogled na crkvu Santa Maria della Salute. Crkva koju venecijanci zovu skraćeno Salute 1630 godine je posvećena Blaženoj djevici Mariji kojoj su se venecijanci molili u vrijeme epidemije kuge koja se ubrzo u potpunosti povukla.
Lijevom obalom kanala Grande smo od bazilike Salute preko malih kamenih mostova koji spajaju venecijanske ulice preko uskih kanala krenuli prema jednoj od najznačajnijih znamenitosti u Veneciji, mostu Rialto. Usput smo naišli na mnogo malih lijepih trgova i crkava poput gotičke bazilike Santa Maria Gloriosa dei Frari čiji je zvonik drugi po visini u Veneciji iza onog na crkvi Sv.Marka.
Na ovoj relaciji prije mosta Rialto smo naišli na poprilično jeftine suvenire (maske po 10 eura, magnetiće po 1 euro) koje su postupno rasle što smo bili bliži mostu. Predivni most Rialto smo prvo sišli pogledati i uslikati sa obale kanala Grande ispod kojeg su neprekidno prolazili privatni brodovi, gondole i Vaporetto linije javnog prijevoza. Most Rialto je uz trg Sv. Marka najljepša građevina u Veneciji. Kameni most koji se u obliku luka nadvija nad kanalom Gradne izgrađen je 1591. godine. Na njegovom mjestu je još prije stajao most pontonski, pa drveni most koji se u više navrata urušavao. Rialto je uvijek prepun ljudi koji uživaju u pogledima na kanal Grande, te obilaze mnoge dućane koji se nalaze na i oko mosta.
Naša ideja obilaska Venecije je bila prehodati put od Trga Sv. Marka, preko mosta Rialto do mosta Ponte degli Scalzi. Inače most Ponte degli Scalzi je dobio ime po crkvi bosonogih fratara koja se nalazi u njegovoj blizini, a upravo ispod toga mosta krenula je I vožnja brodom kroz kanal Grande natrag do trga Sv.Marka.
Cijeli vrijeme namjerno nisam spominjao gondole koje su sigurno ono što mami mnoge turiste u Veneciji. Naime kada sam u pripremi za putavanje čitao o Veneciji naišao sam na pomalo šokantne podatke da vožnje tim romantičnim brodovima košta paprenih 50 do 80 eura. Mi smo odabrali deset puta povoljniju ponudu, te kupili karte za Vaporetto. 7 Eura je cijena jedne vožnje u maksimalnom trajanju od 90 minuta što je veoma prihvatljivo. Na brodu bude poprilična gužva, ali smo se uspjeli pozicionirati uz rub odakle smo uživali u pogledu na ljepote kanala i raskošne venecijanske palače.
Po povratku na dok pored trga Sv.Marka smo produžili do mosta Uzdaha koji spaja duždevu palaču sa starim venecijanskim zatvorom. Most Uzdaha je postao poznat po priči engleskog romantičara Lorda Byrona koji je tvrdio kako su upravo preko ovoga mosta zatvorenici posljednji puta vidjeli slobodu i stvarni svijet prije pogubljenja nakon čega bi uzdahnuli i krenuli put pogubljenja. Jedna od legendi opisuje kako je iz inače strogo čuvanog zatvora do kojeg se dolazi mosto pobjegao i poznati venecijanski ljubavnik Casanova.
Nedaleko od most Uzdaha smo posjetili i zanimljivi komplekt Arsenal koji je sinonim za brodogradilište, oružarnicu i skladište koje je upotrebljavala Mletačka Republika. Arenal je izgrađen od opeka koji građevini daje lijepu rozu boju, dok građevinu na dva dijela od kojih svaki ima svoj toranj dijeli mali kanal.
Na lijevoj strani kanala su i vrata ispred koje stoje veliki kipovi mletačkog lava simbola Venecije. Pošto se već polako spuštao mrak prije odlaska smo se još jedanput vratili na trg Sv.Marka kako bi doživjeli večernju atmosferu. Ostao sam malo razočaran činjenicom da zvonik Sv. Marka uopće nije okružen noćnim svjetlom.
Iako u Veneciji nismo proveli puno vremena mislim da smo uspjeli obići i što je najvažnije prehodati gotovo sve značajne lokacije, te u isto vrijeme doživjeti onda manje poznati dio sporednih venecijanskih ulica. Grad stvarno krasi jedinstvena arhitektura, ali i činjenica da je Venecija grad koji je u potpunosti na vodi koja joj kako vrijeme odmiče opasno prijeti. Doslovno na svakom koraku u Veneciji imate što vidjeti i ostati impresionirani. Cijene i nisu toliko velike koliko se priča, pošto dalje od trg možete naći povoljnije cijene hrane i suvenira. O restoranima i kafićima ne mogu suditi jer iste nismo koristili. Kao najveće razočarenje moram istaknuti visoke cijene upotrebe javnih toaleta koje koštaju 1,50 euro, no u suštini to je ipak Venecija koja će unatoč svim svojim koje kao turistički grad ima svima pružiti puno više lijepog i nezaboravnog.
22.02.2014
With Marina M.
komentiraj (0) * ispiši * #
10 Things you should know before visiting Venice
06.03.2014.
1. Venice is not a big city so you can enjoy it's beauty on foot! You can visit the major attractions in a few hours!
2. When in Venice expect big crowds since about 60 000 people visits the city daily. Crossing the bridges can be tiring and rather slow because of that (especially when it comes to Rialto bridge)!
3. Prices in Venice are high but not as high as many claim and exaggerate! You can buy souvenirs in special offers for example 10 magnets for 10 euros, or 12 postcards for 2 euros! If you want to buy souvenirs try to look them in streets away from St. Mark's Square and the Rialto bridge! Be aware of adverse courses in exchange offices near significant monuments!
4. If you visit Venice in time of a carnival you will enjoy a unique experience that in Europe can only be experienced in Venice!
5. Many restaurants and cafes in the city do not have a toilet, while the prices in public toilets are quite high (1.50 euro)!
6. Public transportation in Venice is by boat! Best solution is the public transportation by Vaporetto boats. One ride for 90 minutes costs 7 euros. Gondola rides are quite expensive, the prices go from 50 to 80 euros!
7. If you walk around the city buy a tourist map for easy reference especially if you want to cross over the canal Grande over the four mane bridges that are quite distant from one another!
8. Be free to lose yourself in many Venetian streets with narrow channels and beautiful small bridges. You will be delighted with squares, small churches and colorful buildings!
9. Do not miss on seeing ‘’less’’ known sights in Venice like the Arsenal, Santi Giovanni e Paolo church, San Simeone Piccolo church...!
10. Finally just enjoy Venice, the city of colors, canals, bridges, lagoons and architecture that is in many ways unique in the world. Do not forget that the Venetians once had their own Republic and that they are a special kind of people who are primarily very kind!
22.02.2014 with Marina M.
komentiraj (0) * ispiši * #
Ljubljana, grad zmajeva i šarenih boja
02.03.2014.Iako poprilično blizu o Ljubljani stvarno nisam imao nikakvu predstavu do trenutka kada smo planirali naše putovanje tamo. Čitajući o glavnom gradu Slovenije najviše me zainteresirala njegova legenda o zmaju. Tijekom našeg boravka u Zagrebu odlučili smo se za prijevoz vlakom do Ljubljane koji nas je košta prihvatljivih 200 kuna za povratnu kartu.
Vlak se od Zagreba do Ljubljane vuče neka dva sata uz stajanje na graničnom prijelazu između Hrvatske i Slovenije. Ljubljanska željeznička stanica se nalazi gotovo u centru grada, te razdvaja noviji sjeverni dio grada od južnog starog i turistički zanimljivijeg dijela Ljubljane.
Od željeznice do centralnog Prešernova trga smo hodali svega 10 minuta i kao što sve turističke preporuke predlažu započeli upoznavanje glavnog grada Slovenije. Ljubljana inače nije veliki grad i nema tramvajski prijevoz, ali ju je veoma lako upoznati hodajući. Na Prešernovom trgu nas je dočekala životopisna crkva Marijina Uznesenja koja je više privlačna zbog svoje boje nego li zbog neke fenomenalne arhitekture, zanimljiva je, ali nije Notre Dame
.
Na trgu je spomenik slovenskom pjesniku Francu Prešerenu po kome trg nosi i ime, a pored trga teče rijeka Ljubljanica preko koje se prelazi najpoznatijim i najzanimljivijim gradskim mostom Tromostovje, koji zapravo predstavlja sustav od tri mosta.
Prije prelaska na drugu stranu rijeke i ulasku u staru jezgru Ljubljane prošetali smo se uz obalu rijeke do Mesarskog mosta na kojem zaljubljeni parovi ostavljaju svoje katance ljubavi koji postaju trend u većini Europskih gradova. Ako katanac niste ponijeli sa sobom, preko puta mosta se nalazi suvenirnica u kojoj će Vam ga rado prodati za 5 eura. Mesarski most je poprilično običan, sa pomalo zastrašujućim skulpturama otvorenog ljudskog tijela i likova koji se drže za glavu kao da su doživjeli neku veliku nesreću u životu.
Niže Mesarskog mosta smo došli do mosta koji je usko vezan za legendu o nastanku grada. Zmajski most je izgrađen za vrijeme Austro – Ugarske vladavine Ljubljanom, a izvorno se zvao po caru Franzu Joseph I. 1919 godine je preimenovan u Zmajski most. Na mostu se nalaze četiri velike skulpture zmaja sa raširenim krilima, dok su sa bočne strane mosta urezane godine 1848 i 1888.
Legenda o mjestu Argonaute koje se usko veže za područje današnje Ljubljane govori o borbi grčkih mitskih junaka i čudovišta iz jezera. Naime grčki junak Jazon se borio protiv čudovišta koje je danas poznato kao Ljubljanski zmaj, te ga porazio. Ukratko zmaj je danas zaštitni znak grada Ljubljane, nalazi se na grbu i zastavi grada, a i čest je simbol na mnogim zgradama i može se kupiti u obliku suvenira svugdje u Ljubljani.
Prelaskom preko Zmajskog mosta prošli smo pored Lundrovog nabrežje pored kojeg je smještena mala tržnica, a sami kompleks se sastoji od mnogo potpornih stupova ispod kojih su smještene trgovine, suvenirnice, kafići i mali restorančići. Polako smo se odmicali od Ljubljanice te ušli u staru jezgru grada iznad koje na brežuljku Grajski grič bdije stari Ljubljanski grad.
Ispred nas se našao Mestni trg koji je i raskršće na kojem se lijevo nalazi trg Ćirila i Metoda sa lijepom katedralom Sv. Nikole, a desno odmah pored fontane i zgrada gradske vijećnice sa slikovitim tornjem. Magistrat kako Slovenci nazivaju gradsku vijećnicu je izgrađena u baroknom stilu negdje između 1717.-1719 godine. Toranj sa satom od zlatnih kazaljki je posebno upečatljiv na zgradi vijećnice, te je ukrašen prozorima sa crvenim roletama.
Od Mestnog trga smo na putu prema usponu do brežuljka na kojem se nalazi Ljubljanski grad naišli i do Šuštarskog mosta koji potječe još od srednjeg vijeka, kada je na mjestu današnjeg stajao drveni most. Šuštarski most je poseban po 12 kamenih stupova koji se nalaze sa obje strane mosta. Most inače okružuju prekrasne stare zgrade raznih boja koje se stapaju sa zelenom bojom rijeke Ljubljanice i pružaju slikovite prizore koje nikakve fotografije ne mogu dočarati.
Prema usponu smo još prošli pored crkve sv. Jakoba i nešto manje crkve sv. Florijana koja se nalazi odmah iza nje. U Karlovškoj ulici u kojoj se su smještene obje crkve nalazi se i veoma zanimljiva građevina koja izgleda kao zgrada u obliku mosta ili nadvožnjaka ispod kojeg prolaze automobili.
Put do Ljubljanskog grada traje oko 15 minuta pješice kroz šumsku stazu, a na vrhu nas je dočekala i drvena konstrukcija koja vodi do ulaza u dvorac. Srednjovjekovni dvorac je uz zmaja najvažniji simbol slovenske prijedstolnice. Opasan ogromnim zidinama dvorcem dominira i visoki toranj sa satom, te smeđi krovovi.
U vrijeme naše posjete dvorac je bio nekako pust i vidljivo u fazi neke rekonsturkcije. Ulaz u dvorac je besplatan, a slovenci jednio naplaćuju penjanje na toranj sa satom. Mi se nismo peli na toranj, ali smo pogled na panoramu Ljubljane bacili sa zidova dvorca duž kojih se slobodno možete šetati.
Inače Ljubljanski grad je bio naseljen i prije rimskog carstva, a u 14. stoljeću je bio centar Kranjske države i dom mnogim slovenskim kneževima. Toranj sa satom je izgrađen naknadno 1848. godine, a u podrumima i unutrašnjosti dvorca su ostaci zatvorskih kompleksa, dok prizemlje krije predivnu Kapelu sv. Jurja (inače zaštitinka Ljubljane) sa zanimljivim crtežima na plafonu.
Uz svoju ljepotu Ljubljana je veoma uredan i čist grad sa mnogo zelenila. Najveći gradski park je Tivoli do kojeg smo se laganom šetnjom uputili preko Kongresnog trga na kojem se nalaze zanimljive zgrade ljubljanskog Univerziteta i Uršulinska crkva svete Trojice koja nikako ne podsjeća na crkvu.
Tivoli je pravo mjesto za uživanje u prirodi i zelenilu. Park je ogroman i veoma uređen, a dom je i dvorcu Tivoli, koji je zapravo vila izgrađena na mjestu renesansnog objekta. Inače dvorac Tivoli je 1852 godine kupio austrijski car Franz Joseph I, te ga poklonio austrijskom generalu Joseph Radetzky von Radetz. U blizini Tivolija se nalazi Srpska pravoslavna crkva i lijepa zgrada slovenske Opere.
Ljubljana je mjesto zanimljive arhitekture, šarenih boja koje lijepo pristaju starim zgradama. Ljubljana je i grad mostova, parkova i uskih uličica u kojima se nije teško snaći. Idealno je mjesto za šetnju kojom ćete najbolje moći upoznati grad. Negdje sam pročitao da Ljubljana nudi i obilaske brodom koje osobno ne preferiram jer vas većinom provedu ondje kuda možete proći pješice, ali to je naravno svakome na izbor. Čekajući večernji vlak za povratak u Zagreb smo prošetali i sjevernim novijim dijelom Ljubljane u kojem se većinom nalaze stambene jedinice bez nekih posebnih zanimljivosti.
19.02.2014 with Marina M.
Nasvidenje
komentiraj (1) * ispiši * #
Kopar, lučko središte Slovenije
06.02.2014.
Kopar je lučki gradić smješten na slovenskom dijelu Jadranske obale koja je inače duga svega 47 kilometara. Grad je najznačajnija luka u Sloveniji, a ima nešto više od 25 tisuća ljudi. Kopar smo odlučili posjetiti nakon obilaska Trsta koji je od glavne slovenske luke udaljen 23 kilometra.
Teško da smo očekivali da ćemo nakon lijepoga Trsta mnogo toga vidjeti baš u Kopru, ali bili smo ugodno iznenađeni. Kopar je simpatičan, uređen i čist turistički gradić sa ugodnom klimom. Povijest kaže kako je Kopar kojeg talijani zovu i Capodistria bio naseljen još od stare Grčke. Grad je prema svom zemljopisnom položaju bio na razmeđi brojnih monarhija od Rima preko Mletačke Republike, Austro Ugarske monarhije pa do nešto novije zajednice unutar Jugoslavije.
Prvo na što smo naišli kada smo krenuli u obilazak ulica Kopra je bio je Prešernov trg na kojem je smještena Fontana Da Ponte. Velika bijela fontana osmerokutnog oblika izgrađena je 1666. godine i okružena je sa 15 stupova na kojima se nalaze znakovi plemićkih obitelji iz Kopra koje su donirale novac za izgradnju fontane.
FONTANA DA PONTEU potrazi za Titovim trgom, inače glavnim trgom u Kopru prošli smo pored obale i gradske plaže. Kompletna ulica u kojoj je smještena i gradska tržnica je jako lijepo uređena. Na sve strane su posađene velike palme koje pomalo asociraju na Kaliforniju.
Kopar je uz besprijekornu čistoću i uređenost i grad zdravog života. U prilog tomu idu i bicikla na iznajmljivanje kojih ima na sve strane i među kojima možete čak birati standardna sa 2 kotača ili nešto neobičniju vožnju za više osoba na 4 kotača.
Dolaskom na Titov trg ujedno smo stigli i do najznačajnije znamenitosti u Kopru, Pretorske Palače izgrađene od strane Mletačke Republike u 15 stoljeću. Na mjestu palače izgrađene u 15 stoljeću stajale su dvije građevine iz 13. stoljeća. Palaču karakteriziraju dva tornja sa zvonima i bijeli kamen od kojega je izgrađena.
Odmah pored palače je i Katedrala Uznesenja Blažene Djevice Marije koja je starija od same palače. Naime katedrala je izgrađena u 12. stoljeću, a prvu veću rekonstrukciju je doživjela u 15. stoljeću kada je proširena. Najljepši dio katedrale je njezin visoki toranj koji dominira cijelim trgom, ali i gradom.
Sve u svemu Kopar je bio jedno ugodno iznenađenje. Grad je lijep, ljudi su pristojni i susretljivi, posebno su nas oduševile uske uličice u starom gradu koje su okružene starim zgradama šarenih boja čiji su balkoni ispunjeni cvijećem, a na svakom koraku u ponudi imate neki kafić, restoran ili suvenirnicu koji će vam upotpuniti dan!
16.07.2013 with Marina M.
Poslovite
komentiraj (0) * ispiši * #
5 things to see when in Trieste
28.01.2014.
1. The main square of Italian unity. Situated in the city center Piazzi dell'Unita d'Italia is one of the nicest squares i have saw. A large, open space facing the see is unique because of it’s diverse architecture of Italy and Austro Hungarian monarchy. In the middle of the square is a large fountain representing four continents, as well as a beautiful building of the city hall.
2. Church Sant'Antonio Nuovo is situated on the channel Grande and is built in neo-classical style, and with it’s blue dome from the outside it really does not look like a classic church. Construction of the church was completed in 1849, and with its large columns is very similar to the Roman Pantheon temple. Personally one of the most beautiful buildings in Trieste.
3. Channel Grandel Grande is an open space with beautiful colorful buildings, restaurants, shops and souvenirs. The channels bridge offers a beautiful view of the two churches the Sant'Antonio Nuovo and the Serbian Orthodox church. Unforgettable!!!
4. Roman theatre is one of the oldest monuments in Trieste. Build around the I. century in the period of Emperor Octavian’s rule the theatre is beautifully preserved.
5. Borsa Vecchia is a nice pink building with a clock and four large columns. The building houses facilities of commerce, industry, trade and agriculture.
komentiraj (0) * ispiši * #
Jedan dan u Trstu
26.01.2014.Sjeverno - istočna talijanska luka Trst možda i neće zvučati kao neko atraktivno mjesto za posjetu, ali ako tako mislite jako ste se prevarili. Sedamdesetih i osamdesetih godina na ovim prostorima poznato kao mjesto gdje možete po povoljnim cijenama kupiti odjeći, danas ipak živi turističkim životom. Na razmeđu Austrije, Slovenije i Hrvatske Trst Vam na prvu neće izgledati kao klasični talijanski grad, što je zbog njegove bogate povijesti dijelom i istina. Grad koji je dugi niz godina bio dijelom Habsburškog carstva i danas sadrži elemente austrijske arhitekture, dok ćete Italiju u njemu osjetiti prelaskom preko kanala Grande sa kojeg se pruža pogled na predivnu crkvu Sant'Antonio Nuovo.
Svoj obilazak Trsta smo započeli sa autobusnog kolodvora, te se zaputili prema centru i glavnim znamenitostima grada. Preko puta autobusne stanice nas je dočekao prvi spomenik i to baš austrijskoj carici Elizabeti koji je podignut 1912. godine, ali i skinut nakon 5 godina zbog anti austrijskih reformi u Trstu. 1997 godine ga gradska uprava ponovno vraća na originalno mjesto.
Prema centru grada se nismo uputili obalnom šetnicom nego njegovom unutrašnjošću, te smo stigli do već spomenutog kanala Grande. Tu su nas dočekale dvije nezaobilazne građevine, crkva Sant'Antonio Nuovo i Srpska pravoslavna crkva Sv. Spyridona. Sant'Antonio Nuovo izgrađena u neo-klasičnom stilu sa svojom velikom plavom kupolom sa vana stvarno ne izgleda kao klasična crkva, a neodoljivo podsjeća na rimski hram Panteon. Izgradnja crkve je završena 1849. godine i jedna je od ljepših zgrada u Trstu.
Odmah do Sant'Antonio Nuovo-a nalazi se Srpska pravoslavna crkva Sv. Spyridona koja također ima plave kupole. Crkva je izgrađena 1866. godine na mjestu na kojem je nekada stajala još stariji sakralni objekat. Na putu do glavnog trga su nas dočekali ostaci rimskog carstva u vidu otvorenog kazališta. Rimsko kazalište je izgrađeno u drugoj polovici I. stoljeću za vrijeme vladavine cara Oktavijana. Kazalište je smješteno u podnožju brda San Giusto, a okrenuto je prema moru i svakako je znamenitost koju morate posjetiti u Trstu.
U Trstu smo bili u najljepše, ali i najvruće doba godine kada su gradske ulice prepune ljudima. Promet u gradu je poprilično gust i lud, a prepun je motociklista. U Trstu smo ujedno vidjeli i najveći parking za motocikle, a jedan od ljepših detalja u tom silnom prometu su mnogobrojni automobili Fiat 600, sada već oldtimeri na našim prostorima poznati kao Fićo.
Glavni gradski trg u Trstu svojom veličinom i izgledom stvarno ostavlja bez daha. Poznat kao trg talijanskog jedinstva (Piazzi dell'Unita d'Italia) predivno je zdanje najvećim dijelom izgrađeno tijekom austrijske vladavine Trstom. Ogromni prostor na čijem se središtu nalazi velika fontana koja predstavlja četiri kontinenta ujedno je i centar grada na kojem su smještene sve važne institucije poput gradske vijećnice.
Od zgrade gradskog vijeća se pruža pogled prema moru gdje se nalazi još jedan veoma zanimljiv spomenik. Naime 03.11.1918. godine brod ‘’Bold’’ je uplovio u Trst, te na taj način oslobodio grad morskim putem. Upravo na tom mjestu, par metara od Trga talijanskog jedinstva podignut je spomenik Monumento ai Bersaglieri.
Završavajući svoj obilazak trga uputili smo se obalom prema kanalu Granda posjetili smo i mali trg della Borsa, na kojem se nalazi istoimena lijepa roza zgrada (Borsa Vecchia) sa četiri velika stupa i satom u kojoj su smještene prostorije komore, industrije, obrta i poljoprivrede.
Prelaskom preko mosta na kanalu Grande naš se obilazak ovog prekrasnog grada koji nas je iskreno iznenadio svojom ljepotom, raznolikošću u arhitekturi i ugodnom klimom. Pogled sa mosta na kanalu prema crkvi Sant'Antonio Nuovo i šarenim zgradama koje ga okružuju je nezaboravan i cijela okolina je prilagođena turistima sa trgovinama, restoranima i suvenirnicom u koju smo svratili na kraju. Cijene su očekivano visoke, ali se ipak nije propustila prilika kupiti uspomenu sa ovog putovanja.
Pošto smo u Trstu proveli samo jedan dan, možda i nismo toliko kompetentni da tvrdimo kako smo vidjeli i opisali sve što ovaj grad nudi, ali nastojali smo obići i upoznati Vas sa svim njegovim glavnim znamenitostima. Istina nismo posjetili dvorac Miramare pošto se nalazi izvan grada, ali ako ćete posjetiti uži centar Trsta imati ćete priliku vidjeti mnogo toga lijepoga i sigurno ukloniti barijeru da je Trst grad u koji se dolazi samo kupiti traperice, o čemu su nam naši roditelju toliko puta pričali.
16.07.2013 with Marina M.
arrivederci
komentiraj (0) * ispiši * #
10 things that you must see in Montenegro
09.01.2014.In my travels true Montenegro I have meet with the country's coastal towns and it's inland. Visiting the towns of Herceg Novi, Kotor, Budva, Nikšić, Ostrog, Podgorica and Cetinje I must say that Montenegro is a country worth visiting, and best of all you can cover a lot of ground because the land is not big. So here is my summary of Montenegro.
Coast or the inland
If I had to choose between these two I would say Montenegro inland. First because of the beauty of the nature, the mountains and the valley’s. Don’t get me wrong I love the sea but there is really something in the Montenegro inland which will draw you in. The most disappointing place in the inland and in whole of Montenegro was the Nikšić. I really expected more from this town, particularly because I heard that the oldest Roman bridge in Montenegro is in Nikšić. I didn’t have the chance to see the bridge because of the floods, and the other landmarks or the lifestyle did not impress me much.
The Ostrog monastery is a place to visit, particularly because of it’s location (carved into the hill). Ostrog is a refuge for thousands pilgrims and travelers from all over the world, and is home of a lot of mysterious tales and miracles of it’s protector St. Vasilije. Since Ostrog is on a cliff you can enjoy the beautiful view on the whole Zeta land, and be fulfilled by the uniqueness of this place.
The capital of Montenegro, Podgorica is a true metropolis, that is not yet discovered by travelers. It’s a modern city with a lot of new buildings, but also home to a lot of historical monuments of Montenegro and even the heritage of the Ottoman Empire like the clock tower from 1667.
The last town I visited in the inland part of the country was Cetinje. This town I really liked because it is a place where the foundations of the Principality and the Kingdom of Montenegro were laid. Cetinje was also the first town in Montenegro with modern buildings and hotels, and a home to most noble family’s of Montenegro.
As far as the coastal part of the country I liked Kotor the most. Kotor is a small port town with a very rich history. Surrounded by big walls from the 16th century, Kotor is placed on the UNESCO List of World Natural and Cultural Heritage, and is a must see place on the coast.
Budva is by all means Monte Carlo of Montenegro with it’s highly developed and very rich tourism accommodation complexes. You can feel wealth at every step of Budva, especially because of the great influence of the Russians and there money in this part of the country. Beneath all that glamour lies a rich history of this city, which is present in it’s center where the old town and city walls are located. The walls are surrounded by the sea so you will not miss on some excellent views.
Somewhat overshadowed by Kotor and Budva remains the city of Herceg Novi witch is located in the north coast part of Montenegro. I must say that the whole north part of the country is kind of poorer than the more developed but expensive part of the country. Herceg Novi is a nice tourist town with not so much content and historical heritage as is the case in other towns, so it’s not on the top of my must see list of Montenegro.
City/place rankings
1. Kotor
2. Ostrog
3. Podgorica
4. Cetinje
5. Budva
6. Herceg Novi
7. Nikšić
10 must see things :
1. The City of Kotor and his walls from the 16 century century
2. The Ostrog Monastery from 1665.
3. Budva old City from the Venetian era
4. The heratage of the city of Cetinje (Monastery, Biljarda, Palace of King Nikola)
5. Congregational Church of the Resurrection of Christ in Podgorica
6. Castle of King Nikola in Nikšić
7. Millennium bridge in Podgorica
8. Island of St. Stefan near Budva
9. Podgorica’s clock tower Adži Paše Osmanagića from 1667
10. Kanli castle from the 16 century in Herceg Novi
komentiraj (0) * ispiši * #
Crna Gora mala zamlja bogate povijesti (2. dio)
07.01.2014.Drugi dio priče o putovanju po Crnoj Gori vodi nas kroz unutrašnjost zemlje od Nikšića na sjeveru do glavnog grada Podgorice na jugu. Preko juga BiH i graničnog prijelaza Klobuk put nas je doveo do drugog najvećeg crnogorskog grada, Nikšića. Poznat po pivu i proizvodnji čelika, te Dvorcu kralja Nikole i najstarijem (rimskom) mostu u Crnoj Gori na prvu zvuči kao veoma zanimljivo mjesto, ali neko veliko uzbuđenje i pretjeranu ljepotu u Nikšiću ipak nismo osjetili ni vidjeli.
Skromnost na svakom koraku, te unatoč lijepom vremenu poprilično prazne gradske ulice su prvo što se primjeti, nekako slično kao i tijekom boravka u Herceg Novom. Čini mi se da je život na sjeveru zemlje bilo u unutrašnjosti ili na moru mnogo sporiji i siromašnije nego na jugu gdje se nalazi glavni grad Podgorica ili sa druge strane najpoznatije ljetovalište Budva. Možda najbolji primjer koji će podržati gore napisano jeste prodavačica u jednom od nikšićkih kioska koju smo upitali ima li u gradu neka suvenirnica, na što se nasmijala i specifičnim naglaskom odgovorila: ''ne znate vi gdje ste došli''.
Na glavnom gradskom trgu ''Slobode'' nalazi se spomenik crnogorskog kralja Nikole I Petrovića Njegoša na konju. Zbog poplavljenog područja u to doba godine nismo mogli vidjeti Moštanicu, najstariji most u Crnoj Gori koji potječe iz rimskog doba, ali smo na izlasku iz grada posjetili Crkvu Svetog Vasilija Ostroškog. Saborna crkva Sv. Vasilija Ostroškog podignuta je na Petrovoj glavici, u neposrednoj blizini starog hrama Sv. Petra i Pavla i nekropole stećaka. Inače crkva je posvećena sjenima palih junaka Crne Gore i Hercegovine u oslobodilačkim ratovima protiv Turaka od 1875. do 1880. godine.
Novac za gradnju crkve je dao ruski car Aleksandar III., a radovi na izgradnji crkve su trajali od 1895. do 1899. godine. U unutrašnjosti crkve nalaze se skupocjeni mermerni i ruske ikone, poklon Andrije Singrosa, Grka sa otkaa Hiosa iz 1899. godine. Na bočnim zidovima crkve istaknute su spomenice sa imenima boraca poginulih u oslobodilačkim ratovima. Odmah uz manastir smještena je i ponajljepša građevina u Nikšiću, dvorac kralja Nikole. Podignut 1900. godine u renesansnom stilu, dvorac je više puta bio rekonstruiran, a u njemu se danas nalazi zavičajni muzej i gradska knjižnica.
Manastir Ostrog
Samo 13 kilometara južno od Nikšića visoko iznad puta uklesan u strmoj stjeni smjestio se najpoznatiji crnogorski manastir Ostrog. O ovom sam mjestu prije dolaska čuo mnogo toga lijepoga, pogledao i dokumentarac, ali sve to nije ni blizu samom dolasku i boravku na ovom izuzetnom mjestu. Skretanjem sa glavne ceste čeka Vas oko 8 km malo neugodnije vožnje krivudavom cestom sa samo jednom trakom do donjeg dijela manastira koji je izgrađen 1820. godine., a posvećen je Svetoj Trojici. Nedaleko od donjeg manastira nalazi se i crkva Sv. Đorđa koja je prema predajama izgrađena u doba Nemanjića.
Do gornjeg dijela manastira nas je čekao kraći uspon i šetnja šumskom stazom koja nije nimalo naporna s obzirom šta nas je čekalo na vrhu. Predivno uređeni prilaz manastirima Vavedenja Bogorodice i Svetog krsta ogroman je prostor na koji može stati veliki broj vjernika i posjetitelja. Sa gornjeg manastira se pruža nezaboravan pogleda na cijelu Zetu, ali ipak ono što nas je najviše impresioniralo jesu sami manastiri koji su doslovno uklesani u stjenu. Ne gubeći vrijeme odlučili smo ući u manastir u kojem se nalaze i ostaci njegova zaštitnika Sv. Vasilija poznatog i kao čudotvorca.
Unutrašnjost manastira nije baš velika što je logično pošto je izgradnja i uklesavanje u pećinu na stjeni davne 1665. godine trajalo dugo, te se vjerojatno moralo paziti na svaki detalj kako ne bi došlo do urušavanja. Pojedini dijelovi se obnavljaju i dorađuju ponaviše radi sigurnosti, dok su zidovi ukrašeni slikama pravoslavnih svetaca. Na kraju smo dobili priliku popeti se i na zvonik manastira sa koje se već opisani veličanstveni pogled još bolje vidi.
Cjelokupni dojam o Ostrogu je kao da ste na lokaciji nekog povijesnog filma u kojem još nedostaju samo kraljevi i konjanici. Uz osjećaj mira i apsolutne tišine, te uživanje u prirodi Ostrog nikoga neće ostaviti ravnodušnim, nebitno radi li se o vjerniku ili avanturisti.
Podgorica istinski centar zemlje
Priču od Podgoricu ću početi sa divljenjem, jer je to zasigurno jedna od najljepših metropola ne samo na Balkanu nego i u Europi. Poslije ću opisati i detaljnije zašto, ali mišljenja sam da ovaj grad avanturisti i putnici nisu u potpunosti otkrili. Dolazak u Podgoricu, glavni i po broju stanovnika (oko 155 tisuča) najveći grad u Crnoj Gori potvrdio je moje toliko puta ponovljeno mišljenje da je jug Crne Gore totalno drugi svijet za njezin sjever, iako je razlika u kilometraži jako mala.
Podgorica je stvarno lijep grad i po svemu centar Crne Gore. Naš prvi susret sa znamenitostima u Podgorici bio je ogromni spomenik Sv. Petru Cetinjskom, od kojeg smo krenuli u obilazak grada. Nedaleko od spomenika naišli smo na predivnu Sabornu crkvu Vaskrsenja Hristovog koja je u to vrijeme bila u fazi obnove i cijela njezina okolina je izgledala kao veliko gradilište. Saborna crkva u Podgorici je središnja crkva Mitropolije crnogorsko-primorske Srpske pravoslavne crkve, a građevina je relativno mlada, jer je izgradnja počela 1993. godine, te je uz mnoge pauze u gradnji 1999. konačno dovršena postavljanjem križa na središnjoj kupoli.
Tradicija gradnje povijesnih spomenika koja povezuje gotovo sve gradove u Crnoj Gori je naravno Kralj Nikola I čiji je spomenik nezaobilazan i u Podgorici. Glavni grad Crne Gore uz povijesne spomenike Kneževine i Kraljevine Crne Gore dom je i dom jednom od najljepših sačuvanih primjera islamske arhitekture u ovoj zemlji. Sahat kula Adži Paše Osmanagića izgrađena je 1667. godine, a simbol je Stare Varoši koja zapravo predstavlja dio užeg centra grada.
Na putu od Sahat kule do nešto novije, ali iz svakog kuta grada primjetne znamenitosti, Milenijskog mosta smo se zaputili preko glavnog gradskog trga. Trg Republike je veliki otvoreni prostor sa dvije fontane, popločan crvenim kamenim pločama, na kojem se tijekom dana opušta domaće stanovništvo. Od trga do mosta nam je nezaobilazna lokacija bio gradski stadion na kojem igra FK Budućnost, nekada zapaženi športski kolektiv bivše Jugoslavije, kada je i sama Podgorica nosila ime Titograd po Josipu Brozu Titu.
Prelazak preko rijeke Morače iz jednog dijela Podgorice u drugi smo obavili preko već spomenutog Milenijskog mosta, koje je uistinu moderno, veliko i upečatljivo zdanje. Most vrijedan 7 milijuna eura otvoren je 13. srpnja 2005., na dan Crne Gore. Dug je 140 metara, piloni su visoki 57 m iznad ceste dok dvanaest kablova drži kolnik, a dvadeset četiri su vezana za protuuteg. Most je nešto na što se na Balkanu ne nailazi baš često! Podgorica je sve ono što od jednog glavnog grada možete očekivati, moderna metropola, sa mnogo kulturnih i povijesnih spomenika iako ako baš želite imati sve sadržaje morate imati i suvenirnicu koju nigdje nismo uspjeli naći, a i lokalno stanovništvo se čudilo zašto takvo što uopće tražimo.
U Cetinju, prijestolnici Crne Gore
Svoj put po unutrašnjošću Crne Gore smo zavšili u prijestolnici Cetinju. Gradić sa 18 tisuća stanovnika više puta u povijeti je bio glavni grad Crne Gore, a danas nosi titulu duhovne i kulturne prijestolnice države. Svoju titulu Cetinje može najviše zahvaliti tadašnjem knezu, a kasnije i kralju Nikoli I Petroviću. 1864. godine Cetinje dobija prvi moderni hotel, a gradi se i više javnih objekata poput novog kneževog dvora. Ovaj crnogorski grad smo za razliku od ostalih obilazili u večernjim satima, te smo se u njegovim ljepotama uživali pod sjajem reflektora.
Cetinje kao mali grad stvarno ima što za ponuditi svakom turistu. Svakako nezaobilazna je Njegoševa rezidencija, danas poznata kao Biljarda, koja se nalazi prekoputa Cetinjskog manastira. Izgrađena je 1838. godine, a pogađate najveći doprinos gradnji je dala Rusija. Zgrada je kroz povijest služila kao rezidencija knezovima, štamparija, gimnazija, ministarstvo, a između dva svjetska rata je služila i kao vojna ustanova.
Kao što sam spomenuo odmah preko puta Biljarda se nalazi manastir rođenja Bogorodice koji je imao burnu prošlost. izgrađen davne 1484. godine od strane Gospodara Crne Gore Ivana Crnojevića manastir 1692. ruše Turci. Manastir obnavlja Danilo Petrović, i u njega ugrađuje kamen od porušenog manastira, kao i grb obitelji Petrović. Nova tragedija manastir pogađa 1714. kada je spaljen, da bi ga ponovno potpuno obnovili 1743. godine. Inače u manastiru su smješteni ostaci Svetog Petra Cetinjskog, utemeljitelja crnogorske države.
Nedaleko od manastira na Dvorskom trgu i jezgri starog Cetinja nalazi se Dvor kralja Nikole I, koji od 1926. godine postaje Državni muzej Crne Gore. Sa druge strane ulice izvan stare jezgre naišli smo na zgradu Zetskog doma tj. cetinjskog kazališta iz 1892. godine. Za kraj sam ostavio zgradu Vladinog Doma koja je poznata kao i crnogorski Parlament. Zgrada je rađena za potrebe Narodne skupštine i smještaj državnog aparata, a 1910. kada je izgrađena bila je najveća građevina u Crnoj Gori. Moram priznati da mi se Cetinje jako dopalo, te sa pravom zaslužuje titulu crnogorske prijestolnice. Nadam se da ću u budućnosti imati priliku da ga posjetim pod dnevnim svjetlom.
Na kraju nekoliko riječi o ukupnom dojmu naših putovanja po Crnoj Gori. Naravno da Herceg Novi, Kotor, Budva, Nikšić, Ostrog, Podgorica i Cetinje nisu cijela Crna Gora, ali sigurno jesu glavnina područja u kojem živi većina stanovništva i gdje su smještene sve važne institucije i najznačajniji povijesti i kulturni spomenici Crne Gore. Kada bi davao mišljenje koji mi se dio puta više svidio to bi sigurno bio ovaj unutrašnji, no mjesto koje bi prije svega ponovno posjetio nije u unutrašnjosti, nego na obali. Ono je grad Kotor i njega stavljam na vrh liste stvari koje trebate vidjeti u Crnoj Gori. U jednom od sljedećih tekstova ću napraviti rezime i sastaviti listu top stvari koje ne smijete propustiti u Crnoj Gori!
p.s. ne bi bio red posjetiti Crnu Goru, a ne spomenuti barem jednu anegdotu o crnogorcima i njihovoj lijenosti, pa evo: Pitali Crnogorca što radi, a on odgovara: – Ništa, a i nemam kad.
With: Josipa M., 17.03.2013
komentiraj (0) * ispiši * #
Strasbourg glavni grad Božića
08.12.2013.Za naše balkanske pojmove francuski grad Strasbourg je poznat kao centar Vijeća Europe, Europskog Parlamenta i Europskog suda za ljudska prava. Mimo politike i diplomacije Strasbourg je poprilična turistička nepoznanica iako onima koji ga posjete ima šta ponuditi. Ovaj francuski grad sam sa svojim kolegama polaznicima Škole političkih studija BiH posjetio u prosincu ove godine i uvjerio se zašto ga francuzi zovu glavnim gradom Božića. Smješten na samoj granici sa Njemačkom (10 minuta od Kehla) uz svoj francuski identitet je jednim velikim dijelom njemački grad, posebno zbog II. svjetskog rata.
Prvi dan nas je u Strasbourgu dočekala magla i temperatura od -3 stupnja, ali to nas nije obeshrabrilo u želji da upoznamo ulice ovog zanimljivog grada. Tokom cijelog boravka u Strasbourgu koristili smo se javnim prijevozom (tramvaj i autobus) koji je besprijekorno uređen i uistinu olakšava kretanje naročito kad su u pitanju udaljeniji dijelovi grada. Inače karta za jednu vožnju tramvajem ili busom košta 1,50 euro i vrijedi sat vremena.
Upoznavanje Strasbourga smo počeli (trojica najupornijih) sa najpoznatijom znamenitošću ovoga grada, Cathédrale Notre-Dame de Strasbourg tj. katedralom Naše Gospe koja je do 19. stoljeća bila najviša građevina takve vrste u svijetu. Danas se ova katedrala sa 142 metra visokim tornjem nalazi na šestom mjesto po veličini u svijetu. Sama katedrala je smještena u strogom centru grada, a do nje se dolazi preko dva najznačajnija trga u Strasbourga, Place Gutenberg i Place Kléber na kojima se za vrijeme našeg posjeta otvarao božićni sajam.
Uske uličice koje vode do katedrale i zgrade koje je okružuju zapravo zaklanjaju pogled na čitavu građevinu, koja je uistinu veličanstveno zdanje. I samo fotografiranje katedrale pravi je izazov pa smo se potrudili koliko smo mogli da slikom dočaramo ono što oko vidi. Na moje veliko zadovoljstvo imali smo priliku crkvu obići i iznutra te vidjeti i poznati astrološki sat sa figurama koje plešu.
Prostor uz katedralu je uz kućice božićnog sajma okružen i mnogim suvenirnicama koje su kao i u svim europskim gradovima poprilično skupe za naše uvjete. Ukoliko hoćete kupiti maketu katedrale za najmanju ćete izdvojiti 3 eura, a za nešto veću i 6 eura. Magneti se kreću od 4 do 6 eura, a razglednice od 40 do 50 euro centi. U svakoj suvenirnici Vas čekaju i plišane rode, inače simbol pokrajine Alsace čiji je Strasbourg glavni grad.
Na istoj lokaciji, odmah iza katedrale nalazi se palača Rohan u kojoj se danas nalaze gradski muzeji. Palača koja je izgrađena između 1731 i 1742 godine ugostila je brojne poznate francuske ličnosti kao što su kralj Louis XV, Marie Antoinette, Napoléon Bonaparte, te kralj Charles X.
Strasbourg se smjestio u dolini rijeke Rajne koja se kroz grad teče mnogim kanalima. Najpoznatiji takav kanal, a ujedno i stari dio grada je La Petit France (Mala Francuska) u kojoj se isprepleću Francuski i Njemački korjeni ovoga grada. Drvene kućice smještene uz kanal rijeke su priča za sebe. Način na koji su izgrađene jednostavno podsjećaju na priče iz bajki.
Uz kućice mene je osobno najviše impresionirao Ponts Couverts koji se nalazi u istom naselju, a predstavlja sustav prekrivenih mostova sa četiri divovske obrambene kule koje potječu iz 13. stoljeća.Sa vrha prolaza Georges Frankhauser se pruža najljepši pogled na kule, mostove i rijeku koja se na tome mjestu razdvaja u više kanala. Kao popularnu mogućnost obilaska grada imate i vožnju brodom, gdje ćete kroz brojne riječne kanale upoznati grad. Ta će vas vožnja koštati nekih 10 eura, ali je nisam išao na vožnju, jer sam sa kolegama sve već obišao pješice.
Po svemu viđenom Strasbourg je uz grad mostova i specifičnu francusko-njemačku arhitekturu definitivno i grad crkava. Uz katedralu Notre-Dame svakako vrijedi prošetati i vidjeti i ostale jednako lijepe sakralne objekte kao što su crkva Sv. Pavla, crkva Sv. Thomasa i crkva Saint-Maurica.
Treći po značaju trg u Strasbourgu je trg Republike, koji je za razliku od Gutenbergovog i Kléberovog trga okružen zelenilom i cvijećem. Na trgu je smještana i palača Rhin koja je 1889. izgrađena povodom 87. rođendana Pruskog kralja William I.
Ukoliko ste željni opuštanja u prirodnom okruženju Strasbourg će Vam pružiti i tu mogućnost. Parc de l'Orangerie koji se nalazi nasuprot zgrade Vijeća Europe prekrasno je mjesto za aktivni odmor i šetnju po zelenim površinama, okružen cvijećem i drvećem na kojima se nalaze rodina gnijezda. U parku je smještena i rezidencija carice Josephine supruge Napoleona I. Bonapartea.
Za kraj sam namjerno ostavio najljepšu uspomenu iz Strasbourga, njegov božićni duh koji se samo može doživjeti i sajam koji je otvoren 29.12. kada su upaljena sva božićna drvca i ukrasi u gradu. Štandovi na kojima se prodaju domaći specijaliteti, kolači, kuhano vino, te brojne druge zanimljive stvari i suveniri taj su dan izmamili domaće stanovništvo i sve posjetitelje Strasbourga na ulice i trgove, te cjelokupnim zimskim ugođajem opravdali epitet Strasbourga kao glavnog grada Božića.
Au revoir
komentiraj (0) * ispiši * #
